Ne plači mila
ništa nije vrijedno
tvojih suza
kapi jedne
il’ oka sjaj
ti samo budi svoja
sve će biti u redu
bez straha lepršaj dalje
princ tvoj na bijelom konju će te pronaći
zasigurno znam
vidim ga već je zajahao
dug je put
konj je spor
ali stići će na vrijeme
da sanjate vaše sne
Dušo moja
ja molim te
nemoj mi hvalu dati
jubim te najviše
i grlim jer se smijem
poslije par sati pakla
radi čednosti tvoje
Eto mila
ruka je tu
riječi nisu problem
ti mi piši
samo pobijedi strah
S čežnjom ti priđoh
da ponizan te molim,
al` zanosu mom smejala si se
i moja ljubav za tebe
samo igra beše.
Sad umorna i zasićena,
dok tužne gledaju me
tvoje oči pune strepnje,
onu ljubav kojom davno
goreo sam, ti bi htela.
Avaj, od nje davno pepeo
posta, zaiskriti neće,
ona jednom tvoja beše,
sad je pusti da počiva sama.
Korak po korak
okret po okret
život leprša
u nježnom srcu
toploj duši
ka snovima
i ljubavi
raduj se Djevojčice
Talas, rastajuć se s morem,
ne želi smiraj, s mirom,
ko izvor uzavreo izbija,
ko rijeka teče širom, –
sve ropti i uzdiše,
u niskama prostor slavi,
za prostranstvom žudeć
moru, bezdanu plavim
pB
Uz stol na tri noge
bez ijednog cavla
sjele su u pet do ponoc
da prizivaju duhove
da prizivaju duhove
U polutamnoj sobi
sklopile su svoje oci
ispruzile bijele prste
i saputale njegovo ime
i saputale njegovo ime
U tren se pretvorilo
hiljadu noci i dana
odgovora nije bilo
jer za ljubav treba imat’ dusu
jer za ljubav treba imat’ dusu
Samo tvoje toplo srce,
i ništa više.
Moj raj je polje
bez slavuja
i lire,
s jednom skromnom rekom
i malenim jezerom.
Bez ostruge vetra
u granama,
bez zvezde što bi htela
lišće biti.
Golema svetlost
koja bi bila
varnica
druge svetlosti,
u nekom polju
skrušenih pogleda.
Čisti počinak
i tamo poljubi naši,
zvonki mladeži jeke
rastvorili bi se
u daljini.
I tvoje toplo srce,
i ništa više.
Čudesne oblake
Riječima voliš
To govor cvijeća
Blagoslov modre rijeke snije
Si enim fallor
Konačan odabir
Tebi
Koliko kažeš godina nije
Autor
Hajro Šabanadžović
Trg Behar cvate
Zabava Vali se pjene
Uvala Oaza
Leptiru moj Rosne djevojačke grudi
Blues Magla
Tango Soul
Bestežinsko sranje Jutro predvečerje i noć
Čudan pogled Kozorog i lopta
U šuštavoj travi blizu raskršća
sjedim nemirna srca i čekam onog
kojemu noćas dadoh, bezazlena,
preplašenu pticu svoje ljubavi.
U žarko crvenoj mahovini brijega
već se zapliće jesen.
Zatišje jezera raste iz polusjena.
Što ću učiniti ako ne dođe onaj
kojemu dadoh svoje srce?
(A ja mu dadoh srce kao pticu
ne misleći ništa, začuđena.)
S tamnih polja dopire šapat noći.
O, srce moje! Ne slušaj šum trava.
U tugu će te odvesti.
Pogledaj:
voda je nestalna.
A ptice odlaze daleko preko brijega
za hladnim suncem.
U plavetnoj noći
mekšoj od svile
kad skinu se velovi
moje srce leprša
stazama sanja
do tebe mila
nikad ne sretoh kišu
a mome srcu duga je
obojena tobom
Tišina i sni
donose mir
jači od bola
ako mi zajdeš
svjetlost svoju