Bleki – Imah jednu želju

 

Možda misliš mila kada kažem

imah jednu želju da te lažem

nikad ne lažem i ne varam

samo ljubim snove sanjam

 

rječju i osmjehom ja te pratim

želim nadu snove da nam vratim

jedna ljutnja dovoljna je luda

moje posmatranje vrijedi truda

 

moja želja bješe tango samo jedan

ne trebaš mi ti jedne želje bijedan

zabvoravljaš mila a lijeva se pruža

međ grudima tvojim cvjeta ruža

 

i još raste sa tijelom ti pupa pupa

meni ljepotom tvojom srce lupa lupa

a je moram brati tijelom milovati

 

nema nećeš ljubav moraš poklanjati

kad pokloniš shvatiš avaj odmah

jednom željom prevari te siromah






												

Zdravko Čolić – Stanica Podlugovi / Lyrics

 

Zima je bila sa puno snijega

cek'o sam za Travnik vezu

stresla je snijeg sa plave kose

cekajuci voz za Brezu

 

Zima je bila sa puno snijega

vozovi mnogo novih lica nose

ali nje nema da kao onda

strese snijeg sa svoje kose

 

Ref. 2x

I ja ne mogu, sve i da hocu

zaboraviti plavu kapu

a vozovi idu danju, nocu

kroz Podlugove, kroz Podlugove

 

Zima je bila sa puno snijega

cek'o sam za Travnik vezu

stresla je snijeg sa plave kose

cekajuci voz za Brezu

 

Zima je bila sa puno snijega

vozovi mnogo novih lica nose

ali nje nema da kao onda

strese snijeg sa svoje kose

 

Ref. 2x

 

Ref. 2x






												

Negiranje i historija Klaonica u BiH

 

 

Negiranje uvijek ima dvojak učinak.

Po negatoru i negiranom.

Historija nije na strani negiranja, glavnom je na strani pobjednika.

 

U ovom ratu , najbrutalnijem u Evropi od II svjetskog rata nema “poraženih”  ,

postoji samo jedan pobjednik – Bog Milostivi.

 

Uzvišeni i Plemeniti  južnoslovenskim narodima dade slobodu izbora.

Izabraše nacionaliste i naciste.

Pustio ih da se sami  snađu sa nadolazećim zlom , jer su tako željeli.

I zavedeni su narodi . Zavela ih nacionalističko mafijaška bagra.

 

Neuki nasjedoše na šuplja obećanja i  laži zla.

Razularene horde zla uzeše kame, macole,bombe i bacače plamena u ruke i naprijed

u slavu vlastitog naroda.

Slava i bijesna pjena oko ustiju  ih navede i zaslijepi pa poklaše, pobiše , nestaše i raseliše ,

čitavu jednu državu nebinih blejećih ovaca.

Ono što osta klepnu ušima, šute i jaram nose , lancima naionalizma vezanih u torove.

Neki negiraju genocid , ubistva , silovanja i pljačke u njihovo ime.

Slave zločin, fašiste i osuđene manijake.

Drugi slave one koji ih redovno prodaju za vreće opljaćkanog narodskog blaga i malo vlasti.

 

Ali Nebeski zakoni kroje drugačiju pravdu.

Svakom se sudi prema njegovom djelu.

I pojedincu i narodu.

 

Negiranje je uzaludno.

Historija sve piše.

 

Čitav svijet kaže da su na Kosovu 1389. pobijedili Turci.

Gusle kažu drugačije.

Milošević je 1999. godine potpisao da Kosovo nije srpsko , već albansko.

Gusle spremaju nove bojeve na Kosovu.

 

Bosna je osvetnička klanica za poraz na Kosovu.

I posljedični dogovor bjelosvjetske mafije , Vatikanskih krstaša , fašista i koljača,  ustaša i četnika ,

Miloševića i Tuđmana  i njihovih klika o podjeli Bosne Jedne i Jedine , kroz raseljavanje i nestajanje

jednog naroda.

 

To je  bilo već previše. I narodi se nisu dogovorili o tome.

 

I Bog Jedini u svojoj milosti , ponovo , iz pepela stvori Bosnu.

Bosna će biti , ostati i opstati kao  zemlja Božije milosti.

A rakomorni  zlotvori trunu i umiru iznenada , po bolnicama i kazamtima kojima  je Božija pravda

dala puni nijet i  smisao :

 

Priprema zla za vječni pržun.

 










												

Tisuću ena biser Bjelavskih mahala 793* – 798*

793* Frontalni kokuzi je nekako upečatljivije od totalni. To mu dođe kao da su kokuzi isprednjačili ispred  nekokuznjaka, što je u biti vrlo logično , ali  gledano sa humane i demokratske strane , nekako nam se , ,čini vrlo nehumano i nedemokratski da kokuzaneri u nečemu prednjače , pogotovo u kokuzluku.

794*Uvijek i zauvijek , Jučer i Danas i Sutra su okovani našim činjenjem i nečinjenjem. A Nebo odlučuje kako će nam to preraspodijeliti i uzvratiti.

795* Ljudi su taki kaki su. Da se nisu rodili ne bi ni o'šli na ahiret / drugi svijet.

796* Ko se štuka taj zlo ne misli! Naravoučenije :Štukajte se , ništa vam se ne m're desiti, svakako ćete se igrati riknjave.

797* Sve zasnovano na laži , istina će izbrisati. U prevodu : Ko od laži živi u laži će sagorjeti.

798* Ljudi su brzopleti. Najćešće ih u pohitnosti ne dopane ono čemu  se gramzivo nadaju .Dopane ih ono čemu se ni u snu nisu nadali .

330 .000 stranica svjedočanstva o zlu neviđenom

 

330 .000 stranica govore otjucanih  u haškom  Sudu za ratne zločine u BiH- svjedoče o zlu neviđenom.

Postoji još 3.300.000.000 pisanih i neispisanih stranica o istovjetnim umobolnim strahotama smišljenim usamim raljama čistog zla.

 

330.000 stranica obojenih  zločinima , krvlju , i kricima.

Tristotine trideset hiljada egzaktnih dokaza o jednom maloumlju i jednoumlju.

 

330.000 stranica.

1.000  / tisuću debelih  knjiga  – baziranih na relevantnim istorijskim dokazima o bezumlju jednog vremena, jednog režima, pripadnika dva ” “bratska”  naroda.

 

330.000 stranica obojenih ubijanjem nevinih.

3.000 doktorskih disertacija o najkrvavijem ratu i genocidu u Evropi od drugog svjetskog rata.

 

330.000 stranica potvrda o  stravičnim zločinima pripadnika dva naroda , prvenstveno srpskog , a ništa umenjenije hrvatskog..

3 (tri) stranice po masakriranom,ubijenom,spaljenom,zaklanom i nestalom biću , čija je jedina krivica biti pripadnik drugog naroda , druge vjere .

 

330.000 stranica o monstruznim zamislima raseljavanja,ubijanja i nestajanja jednog naroda.

1/2 stranice po  mučenom, silovanom,poniženom i protjeranom Božijem stvoru.

 

330.000 stranica o hororu u režiji pripadnika jednog naroda i drugog ,  nešto manje , ali nimalo okrutnijeg.

Jedno poglavlje  po slijepoći i zatucanosti sluđenih jadnika ispanomg uma.

 

330.000 stranica o zvjerinju nedostojnom Božijeg i dunjalučkog života.

Stopljenih u definitivnu ,  prosto proširenu rečenicu i činjenicu :

Osuđeni ,njihovi mentori i  jataci su sigurni putnici za pakao.

 






												

Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 13 01

Autor

Hajro Šabanadžović

Ugodni zimski krajolik   Proljetni snovi

Ugodni zimski krajolik                                                            Proljetni snovi

Ljetni plam   Jesenji nokrturno

Ljetni plam                                                                              Jesenji nokturno

Noćna svjetlost  Noćna sonata

Noćna svjetlost                                                                Noćna sonata

Ravnodnevnica – Igrokaz na dan 20 Mart / Ožujak 2017.

Pjesma dana

****

Danas je Ponedeljak  2o. Mart / Ožujak 2023. Godine Dani 78 / 287. ( natakareni/ takarli)

U ovu heftu će  aterirati ravnodnevnica. Otom potom, jer je danas lijep dan.

Kažemo dan je lijep. Nećemo žuriti pa reći krasan, jer sve je relativno. Nekom svane, nekom se smrkne.

Eto recimo na priliku , oni zlotvor ,  ona vukojebinjaška prokletinja, oni počkovički kasapin, oni zlotvrski jado,  se jutros probudio i namjerno ustao na desnu nogu.

Džab – džabe mu.  Na stolu stoji ferman i tablete za smirivanje. Nisu se od juče makli. I ostaće mu pred nosom dok je vika i pučanstva. A onda će ići dalje . Na vječne pute. Vrlo takarli. Bolje vam je da nikad  ne saznate kakvo je to dalje.

Čuli ste za Etnu i Vezuv? ma sigurno jeste. Niste vi takoi neuki kako vlast hoće da budete. E , središta tih  talijanski mora su male umiljate mace naspram onoga što ono đubrište od nečovjeka čeka.

Ferman mu kaže kako neljudi i zločinci završavaju.

Ferman mu kaže vidi kako si radio i sijo tako će ti biti na ovom svijetu. Samovanje u  pržunu dok ne dok ne rikneš. Pogrešno smo se izrazili. To je mahalska poetika za čestite insane. Trebali smo reći dok ne crkneš. Tako završavaju sve nečasne niškoristi  i ljudska bagra.

A na onom  svijetu te čeka vječni pržun. Ponesi puno losiona i leda,mada ti neće ni zere pomoći, čak da sve ledenjake dunjaluka uprti na kukavička i smrdljiva leđa.

Tablete su za stišavanje tonusa i za eventualne odluke tipa tvoga  bracike Slobodana Miloševića. Pregršt u ruku i prije odeš u pakao. Ljekari ti spase čast i kažu zločinačko srce prepuklo.

Kad nekom smrkne, nekom svane. Eto gospođa Ljiljanka  Zelena dušom dahnula. Molitve su joj uslišene. Više je nikad onaj počković neće  noću pomokriti. Dosta je njegovog bilo.Trideset godina je svakog jutra ustajala počkana,  do za vrata.

U stvari nas pogan Radovan Karadžić ne insteresuje. I nikad nije. Mi samo sekund lakše dišemo. Jedno zlo je je maknuto sa dunjaluka. Jeste da  njegova genocidna tvorevina još postoji, ali neka. Neka je. Opomena svijetu na šta je zlo spremno.

Tu genocidnu tvorevinu Republiku Srpsku svaka haška osuda žigoše. Toliko je  zvaničnih osuda da  cifra dostiže haman šestinu njenog  pučanstva. kada se završi frtutma možda i trećinu. Kada bi se sve osudili broj bi se približio polovini po glavi genocidnog stanovnika .

Rakcije na katilov pržun , kao i sve reakcije na osude ostalih zločinaca genocidne tvorevine i šire su uniformisane.

Ne znamo zašto ljudi  uopšte  dižu džefu i reaguju.

Presuda je presuda i samo je druga sudska presuda može promjeniti , dok ona ne postane konačna.

Što bi poete rekle:

-Ravnodnevnica je u svemu.

U prevodu:

-Ravnali se vi ili ne ravnali svakako će ti biti po zasluzi  poravnati.

Ravnodnevica, ravnodnevnica ili ekvinocij (lat. aequinoctium: jednakonoćje) je u astronomiji trenutak kada Sunce u prividnom godišnjem gibanju nebom stigne na nebeski ekvator, tj. u proljetnu ili jesensku točku. Točke na nebeskoj sferi u kojima ekliptika presijeca nebeski ekvator zovu se točke ravnodnevice. Sunce na svom prividnom gibanju po ekliptici prolazi kroz proljetnu točku u trenutku proljetne ravnodnevice i jesensku točku u trenutku jesenske ravnodnevice. Tada je dnevni luk jednak noćnomu, pa obdanica i noć traju po 12 sati. Događa se dvaput u godini, oko 21. ožujka (proljetna ravnodnevica) i oko 23. rujna (jesenska ravnodnevica).

Eva Lipska – Poslednje riječi

 

Možda je bolje

što nismo stigli

jedno drugom da kažemo

te posljednje riječi.

 

Posljednje riječi

mogle bi nas zavesti.

 

Previše živo

da se drže teme.

 

Neoprezno

mogle bi da dodirnu

buduće vreme.

 

Prerano da sahrane

nešto u nama.

 

Mogle bi da nemaju

ništa da kažu.

 

Mogle bi da govore

preko svake mere.

 

Da nam kažu

previše sve.

 

Možda je bolje

što nismo stigli

jedno drugom da kažemo

te posljednje riječi.

U posljednjim riječima

zatvoren je tetreb.