U tihoj noći
mirisu ljeta
sjaju zvijezda
prepoznaću te…
U šapatu duše
treptaju oka
drhtaju dlana
prepoznaću te…
Oduvijek postojiš
tvoj se osmjeh
u moje oči
urezao…
Oduvijek te
poznajem
tvoj se osmjeh
u mome ogleda…
Oduvijek sam
te imao
dobijao
i gubio
jer svoje srce
sobom nosim
i tebe u njemu
I ti postojiš
čekaš nešto
što se odavno
dogodilo
samo treba
da postane
i sasvim je
jasno
sve dok sam
ti daleko
tada sam ti
najbliži
a ta zagonetka
i nije tako
teška
kada se sjetimo
da se u
Oceanu
mogućnosti
naše usne
sreću i
salijeću
svakog dana…
samo mito
još nismo
shvatili!
