Kad Čovjek, istjeran iz Raja,
za časak zasta pokraj vrata,
svaki ga prizor bivšeg sjaja
nagna klet’ kob što mu je data.
Al’ iduć kroz daleke kraje,
nauči snosit grijeh svoj prijek;
Tad drugo vrijeme ču mu vaje,
u radu svome nađe lijek.
Tako će, gospo, sa mnom biti,
ne smijem vidjet čar vaš, jao:
Dok krzman, uz vas, neću kriti,
uzdišem zbog sveg’ što sam znao.
Mudriji bit će bijeg moj taj
od napasti što vreba samo;
Ne mogu gledat u svoj raj
bez želje da ne živim tamo.
Umirao možda
ne znam
ležah u komi
smrt ne boli
ugodna je
zavodljiva
milina je
ne da mi se budit
i tada
neke ruke male
usne put zrele trešnje
dvije dojke mramorne
jedni skuti mirisni
zagrliše me
suzama lice kvasile
usnama znoj brisale
ostadoh tu
nebu zahvaljujem
što te imam
labudice dobroto moja
Autor
Hajro Šabanadžović
Jesenja rapsodija Ah to krhko cvijeće
Pustinjski vjetar Idila u žutom
Jesenja simfonija Zavjesa od velova
Nebeska vrata Lebdeće poljsko cvijeće
Jesenji nemiri Da se razboliš od ljepote đardina
Snježni vodopad Zimski ipus
Ružin bokor Lepršave dugine boje
Ona u vrtlogu proljeća Očaj
Sjećanja i snovi
24. 08. 1938. – 24.12.1984.
In memoriam Blaženoj Luci
Autor
Hajrp Šabanadžović
Bijela ruža Grada čednosti
Bijela dama
Ocean
Tišina i sni
Svijet azura
Čarolija
Ona spava
Centofilija
Plavetna duga
Cvijetni proplanaka
Bleki godinama što prolaze
Mjesečeva ruža
Vali sreće
Ljubičice u polju šarenom
Vali
Bujica
Moje tuge
Kapija nebeska
Ljubav
Jedinstvena maglica
Svjetlost
Anđeo Nebeski
24.12. 1984.- – 24.12.2018.
U noćima dugim
Danima teškim
Mislima tražim
Dane kratim
Vrlo često
Jedno mjesto
vrijeme jedno
malo dijete
sanja
vrijedno.
Prelijepo vrijeme
Mirisavo dijete
Prelijepo mjesto
Ljubav kao stanje duše.
Zaboravljeno od ljudi
Okupano
morima
Obasjano
zvjezdama
Tiho
sunčano
Velikodušno
sjajno
blago i blago
Pitomo
drago
Nježno
čisto
Milo
bistro
ljubavlju
ozračeno
davanjem
nesebično
dobrotom
umilno
od cvijeća
mirisno.
Sneno
od nevinosti
blaženo
od radosti
pomalo umorno
od čekanja mene
što poput sjene
nalik Princu Malom
hodim duhova tragom.
Tih godina ruke pružao
Drugim nježnijim se nadao
Te godine sretoh tebe.
Skoro napriliku mene
U prvi tren tada nisam znao
Ljubav svoju tebi sam dao
Jer plakat ću za oboje
Prigrlih dušom
Tvoje iskreno srce
Utopih se u tvom zagrljaju
Svježem od mora
Leprašavom ko zvijezde
Tihom
Blagom
Nježnom
Pitomom
Jer plakat ću za oboje.
Velikodušan u sebičnosti
Izgubih se u izvoru
Ljubavi
U tvom pogledu
Bistrom
Umilnom
Snenom
Radosnom.
Jer plakat ću za oboje
Dobrotom sapleten
Milošću sakriven
Ko nježno janje
Ko malo kuče
Izgubih se
U tvojoj duši
iskrenoj
snenoj
blaženoj
od nevinosti
cvijetnoj
od radosti.
Više ne tražim ništa
Ja ću plakat za oboje.
Svaka misao na tebe
Vraća me u vremena
Ona neka tamo davna
Divne Puteve
Cvijeća djece.
Jer plakat ću za oboje.
Noći duge noći
ja čekam da li ćeš mi doći
prije sna.
Nema , ja čekam ali tebe nema
a mesečina ležaj sprema
već za nas.
Dok trajem sve dajerm
za ljubav tu.
Dok trajem sve dajem
samo za nju.
Noć je već davno pala
na obrazu mi suza sjala
prije sna.
Tebi,i nikom,nikom ne dam više
da poljubcima suze briše
suze sa lica mog.
Noći, noći duge
ja čekam da li ćeš mi doći
prije sna.
Nema , ja čekam ali tebe nema
a mesečina ležaj sprema
već za nas.
Ima dobrih ljudi
ništa ne išću
a godina nakupe
Ima dobrih ljudi
nakupe godina
a ljubav bezuslovno darivaju
Ima dobrih ljudi
u srcu sve Male Princeze nose
a odrastu
Ima dobrih ljudi
ne znamo gdje su
a još uvijek ljubav bezuslovno darivaju
Ima dobrih ljudi
odrastu ktomu kamo su
a srca Malim Princezama prinose
Ima dobrih ljudi
skrivaju se
a neuki pitaju zašto
Ima dobrih ljudi
skrivaju Malog Princa
a to ih boli
Ima dobrih ljudi
srcima nude dom
a Grlice skršenih su krila
Ima dobrih ljusi
neprimjetni su
a ih nestaju
Ima dobrih ljudi
a neuki ubijaju
Male princeze i Princa Malog
Sve moje jeseni su tužne
Dani plačni su svi
A moje oči još su vlažne
Suza i bola trag
Za tebe čujem da si srećna
Ljubav prati te svud
I ruže drugom da si dala
Što nama donese maj
Zar nisi mogla meni opet da se vratš
Dobro si znala tebe da još čekam ja
I uvek jesen kada dođe
Kiše stignu u kraj
Tad moje oči suze vlaže
Setim se našega sna
Bolna prazmina
Nada
Zadivljujuća svjetlost – Tišina sni
Srce krhkog proljeća
Uvijek ću se pitati
zašto je bolno
u srcu krhkog proljeća
to uvik
zauvik
reći ćeš l'jube
nije nam bilo suđeno
nenadano baterija se ispraznila
doći će vrime naše
Uvijek ću se pitati
da li su bliznjakinje san
ili su morale biti
za kiše
stvorene
bliznaci smo ti i ja
srcem rođeni moja ljube
samo smrt nas razdvaja
do našeg uvik zauvik
uvijek ću se pitati
kakav bi život bio
podno kavala
u maslinama
mili moj
jednom kad ne bude nas
masline će procvati
mirisima ljubavi naše
uvik će me boljeti
kučica u cvijeću
suton u proljeću
ljubav u zviježđu
snovi ne bole
jedini moj
oni se žive
uvik zauvik
Podsjećanje
**
Božićna liturgija u Bejrutu u Maronitskoj / Pravoslavnoj Crkvi Svetog Ilije 2016. godine.
Svjetski poznata diva Abeer Nehme se upravo spremala zapjevati na Božićnom slavlju, pred prepunom crkvom.
Desilo se nešto ljudski , a predivno.
Hor muslimanskih devojaka „Imam Sadr“ ušetao je,
i pred okupljenim vernicima sa slavnom pjevačicom zapjevao pesmu „Tiha noć“.
Prelijepa, nadnaravna izvedba i tako topla, jednostavna ljudska gesta,
izazivaju toliko ganuća da su riječi suvišne.
Ovo se desilo , a opet nastavljaju da ubijaju palestince.
Kažu dogodilo se čudo.
Ne ,nije to čudo.
To je Božije davanje.
Dogodili su se zemaljski anđeli ,
kojima nije bitna nametnuta podjela među ljudima.
Muslimanske djevojke su poželjele blagdan proslaviti sa komšijama
i dati svoj doprinos.
Ove godine će se to desiti na nekom, drugom kraju svijeta.
Dobri ljudi i anđeli ne priznaju podjelu.
Svi smo mi Božija djeca.
Sretni nam bili svi Božiji dani i blagdani.
