Njaki “reis” njače i opet puca ćorke.

Poslije kišne dove i fetvi na redu je, sasvim očekivano i logično, bila hutba za Bajramske blagdane i pučanstvo.

Nije to bila  hutba  onim  okupljenim u prvim redovima Begove džamije.Oni imaju svoje blagdane i svoje dove,fetve i hutbe.Kako dolikuje pravim hanefijscima.Sve zavisi od sadake i harača kontejnerskih poreznika.

Onaj licemjer , vehti podvornik se opet javlja , sad nam hutbu poslo. Čestite blagdanske dane nam, nećemo težih rijeći na one mubarek dane, recimo oneraspoložio.

Moro nam svoje licemjerje poslati. Reći, aferim mu ga, je ništa.

Postali ovi “reisi” ko bilesim pape i kardinali. Prvo se onaj pretili i užegli što vazda tukne oblačio ko pape. U svilu i kadifu i prstenje takario na skoro svaki prst, ko anamo oni, samo mu tijara i capin falili.

Imo je i to pripremljeno, ali mu je mentaor ne dade staviti na glavu i uzeti u ruku. Kaže mu; nemoj ba taki međ narod k'o pizdun neki izlazit.

Ovaj nije još pokušao, ali u kakvim dvorima obitava sigurni smo da neku svečanu haljinku ima,izvezenu đuvezlijom i zlatnom svilom..

Pape i “reisi” za svaku priliku neki edikt – dovu, bulu – fetvu , poslanicu – hutbu ili neke druge pismene imaju spremne. To obavezno ne znači da su pismeni. Iz pismena im se vidi. Da su licemjerni, to im  iz govora i pisanija vrije. Ružno je govoriti iz čega još.

– “… da budemo ljudi.”
– ” Naša sudbina je ista, nema razlike među nama.”

Stvarno nema razlike između njega i partaje što se u prve redove zbila.

Da je reko da budete ljudi, to bi bilo ljucki. Narodska sudbina je savim drugačija od njegove i sudbine njegovih mentora i podređenih. On se samo pravi mutav i blesav, jer zna vakat i fakat.

Kada su bilo koji papa ( Franceka još ne diramo , čini se da joj nije fulio ) ili takzvani reis čovleci bili.

Vidite nema upitnika jer to nije pitanje. To je konstatacija. Dok su se oni kitili, u narodskom blagostanju gojili; narodi im gladovali i umirali. Ne onako po nebeskim aršinima i po vaktu, već po zlu i glađu  umirali.

Dok oni u velelepnim dvorima obitavaju narod na ulicama pored kjontejnera,ispod mostova na kartonskim ležaljkama umire. Za jedan papski ili reiski prsten bi se  desetine ljada ljudi nahraniti.

Dakle pape i reisi se nikad za narod nisu brinuli , a sad ovaj hoće da  sve ilmije i mentora ,pa i samog sebe ugura u prosto pučanstvo.

Neće moći. Vi se statutima javno odrekli naroda , sada se narod  odriče vas i vašeg  “merhametli” doborinstva. Merhamet dostiže do vas ali ne idalje.

Uguravanje u prosto  ide tek tako. Da bi insan čovljek bio treba biti dobar i vjernik  i dobar dunjaluku i pučanstvu.

Sve poglavite vjerske starješine od malog do veljeg to nisu. Možda ih ima da na prste ruku stanu. Naravno onog sakatog koji samo dva tri prsta ima.

Kako dobrotvoran čovjek može biti vjernik ako dozvoli da mu brat od njegovog metka , noža ili sjekire umire.

Kako se merhametli čovjek može vjernik i moliti za kišu a brat mu po kontejnerima koricu kruha traži. Umire od gladi i bombi i u stranjske zemlje protjeran biva.

Kako karitativan čovjek može biti vjernik a na krstove, lomače i kolčeve braću svoju nabijati i žene po bogomoljama na blud tjerati.Neki i muškarce.A poganluk je to da ne može veći biti.

Potom se čuvar upitao i pozvao i druge da se upitaju:

-U kakvom to društvu živimo i kakvi smo ljudi, kada smo spremni diskriminirati djecu i na njima pokazivati snagu i nasilje?

-Što je nas našo pitati, nije nam jasno ?

Mi smo časni i pošteni ljudii i ne diskriminiramo djecu nit bilo koga, niti na njima ne pokazujemo snagu i nasilje.

Sporo mislimo pa se i kasnije uhavizavamo. On to pokušava nas i njih izjednačiti. Ne ide to tako, nije pošteno.

Mi nismo ni sila ni vlast bilo vjerska ili svjetovna, mi nismo u stanju nikoga diskriminirati i ugnjetavati.snagu ili masilje vršiti.

On se našo o diskriminaciji pričati.

Mi samo radi naše djece rat vodili i za zemlju se borili.A gdje si ti i tvoje ilmije za rata bili.Za onog tvog prethodnika i “lidera” ” Bošnjaka” znamo . On se u agresorskoj zemlji ,SAD šepurio.

Obratio se  stražar , ko sa kule jehovinih svjdoka; pažnju na:

-” izbjeglički val iz Sirije i Iraka ” i ” sirijsku i iračku djecu
-” i njihovo stradanje koje gledamo ”

pa kaže:

– ljudi ne treba da se boje jedni drugih

Ko nam to kaže?

Onaj u čijim džematima se sije strah i mržnja prema svakom ko ne misli kao on i njegove horde.

To nam kaže onaj u čujim se džematima na ljubav tjera, brat na brata udara, u predvorjima džamija kidiše musliman na muslimana, kidiše musliman na sve oko sebe, crne neke zastave vješaju, smrt zazivaju, u teroriste domaće i strane se pretvaraju.

To su naslovi novinskih i portalski vijesti, nismo mi ni jednu riječ dodali.

On upire prstom u:

– horde ubica koje su se sjatile iz svih krajeva svijeta
– apelira na muslimane da ne učestvuju u nasilju na muslimanima i drugim ljudima

Ono o hordama bi bilo u redu da to nije šačica malomnika koji liječe svoje ubilačke nagone. Ili da su spomenuti u kontekstu glavnih naredbodavaca i izvršitelja svog zla na iračkom i sirijskom tlu. Glavnina krvoloka dolazi sa tla na kojim se ratovi vode.

Kraj prvog dijela.

Drugi dio slijedi sutra u podne.

Čuvena bitka kod Ninive se desila na   dan 12.12. 627. U toj bitki bizantski car Heraklije odnosi pobjedu nad Perzijancima.Time je odlučen ishod najvećeg i posljednjeg od svih bizantsko-perzijskih ratova.

Da bi se Kur'anske riječi obznaniile  i  u punom značenju  predstavile mora se pojasniti historijski momenat i prilike koje su se dešavale u vremenu proročanstva,jer je vrlo mali broj ljudi je upućen u ta dešavanja.

Početak je sedmog stoljeća, a Bizantija i Perzija dvije najmoćnije sile te epohe vode dugogodišnji rat za supermaciju,

Bizantijom vlada Heraklije I koji je bio car od 61o-64l.Perziju vodi Hozroje I.(Husrev) Anuširvan.

Bile su to teške godine za Bizantiju.Avari i Slaveni su prodirali sve dublje na Balkan. Slaveni su kontrolirali Podunavlje, Traciju, Makedoniju, a počeli su prodirati i u središnju Grčku, te na Peloponez.

Na istoku su  Perzijanci zauzeli: 613. Siriju, 614. Palestinu i 619. Egipat. U Jeruzalemu su razorili crkvu Svetog groba i Sveti Križ odnijeli u Perziju.U bizantinskim pokrajinama je je vladao pobunjenički haos.Bizantija je pred rasulom.

Perzijanci su bili pred prestolnicom KonstanapollisomZapovjednici perzijske vojske su prisilili Hraklija da prihvati mir pod slijedećim uslovima:Imperator će perzijancima dati:po tisuću tovara zlata,srebra,svile, konja i žena.

To Husrevu nije bilo dovoljno.On je tražio da sam car bude doveden u lancimai da se pokloni vatri umjesto svom razapetom bogu.

U tom teškom vremenu za Bizantince ,u jednoj poludivljoj sredini javio se glas poslanika koji narodu uči uzvišene ajete:

KUR'AN

30. Poglavlje ER-RUM

U ime Boga,Sveopćeg Dobročinitelja,Milostivog

1.Elif,Lam,Mim.

2.Poraženi su Bizantinci

3.u (Arapima) jabližoj zemlji,a oni će nakon svoga poraza ,pobijediti

4.za nekoliko godina.Zaista

je to Božija odredba i prije (poraza)

i poslije (pobjede).I tog dana veseliće

se pravovjerni

5.. Božijoj pomoći. On pomaže koga hoće

I on je jaki milostivi.6.Ovo je Božije obećanje.

Bog neće iznevjeriti svoje obećanje,

ali većina svijeta ne zna.“

Mi ćemo se uzdržati od komentara i navešćemo dva citata iz djela „ Opadanje i propast Rimskog carstva“ iz 1776. godine.Pisac je britanski historičar Edvard (Edward Gibbon, 1737-1794) ,koji je ujedno najrelevantniji svjetski izvor po pitanju Bizantije u vremenu  pada Rimskog carstva.

1.

„Imperator koji je u početku svoga života,pa i kasnije bio rasipan,praznovjeran nečovječan,najedanput se 621. Godine promjenio.Ovaj razvratni i propali čovjek je pokazao na ratnim pozornicama veliko junaštvo i kao car- junak spasio svoje carstvo.“

Heraklije je jedini rimski car koji je vlastoručno ubio prethodnika cara Foku da bi uzuirpirao vlast.    Oženio se nećakinjom.Crkva i podanici su se zgražavali na ovaj incestuozni brak.(ulomak autora teksta).

2.

“Hazreti-Muhamed ,koji je boravio izvan granica dvaju carstva i kada su oni činili sve pripreme da jedni druge unište,predskazao je i navijestio,kada su Perzijanci bili na vrhuncu svoga pobjedonosnog ratovanja,da će bizantinci biti pobjednici kroz nekoliko godina.Ništa nije bilo nevjerovatnije prema prilikama kakve se tada u svijetu bile kao ovo proricanje,jer vladanje cara Heraklija od godine 61o.-621.  nije nikako moglo voditi pobjedi varstva,nego samo njegovom padu i izumiranje.”

Ova sura Kur'ana ima 60.ajeta i Edvard Gibon možda nije imao strpljenja ili nije htio da ga u cjelosti  predstavi čitaocu.Sura Er-Rom predviđa i pobjedu Islama (Arapa) nad Bizantijom, Perzijom i šire.

Bizantinci su pobijedili devet godina poslije proročanstva. Kada su Perzijanci vidjeli da su im saveznici poraženi, povukli su se natrag u Perziju.

Iscrpljeno dugotrajnim ratom protiv Bizanta, Perzijsko carstvo je palo pod naletima Arapa, koji su ga zauzeli.

Arapi su ubrzo napali i Bizant i 634. zauzeli Siriju. Heraklije je 636. godine prikupio veliku vojsku, ali je pretrpio težak poraz u bitki kod rijeke Jarmuk, pritoka rijeke Jordan.

Arapi su nakon toga zauzeli Mezopotamiju, Palestinu, Armeniju i Egipat i krenuli su dalje.Ostalo je historija.

12.12.627. desila se bitka kod Ninive u kojoj bizantski car Heraklije odnosi pobjedu nad Perzijancima, kojom je odlučen ishod najvećeg i posljednjeg od svih bizantsko-perzijskih ratova.

Ima jedno  poglavlje u Ku'ranu koje prorokuje pobjedu Rimljana (Bizantinaca ). Poglavlje 30. Nosi naziv  ER – Rum (Rimljani) pičinje ovako:

1.Elif,Lam,Mim.

2.Poraženi su Bizantinci

3.u (Arapima) jabližoj zemlji,a oni će nakon svoga poraza ,pobijediti

4.za nekoliko godina.

Zaista je to Božija odredba i prije (poraza) i poslije (pobjede).

I tog dana veseliće se pravovjerni

5.. Božijoj pomoći. On pomaže koga hoće

I on je jaki milostivi.

6.Ovo je Božije obećanje.Bog neće iznevjeriti svoje obećanje,

ali većina svijeta ne zna.

Islamska zajednica BiH

  II.dio –

Ilmije „islamske zajednice BiH“

Reci (Muhamede) :”Hoćete li da vas

obavijestim o onima koji najviše

štetuju u poslovima,

o onima čiji je trud bio

uzaludan u ovozemnom životu,

a računaju da rade dobra djela?

To su oni koji su poricali

znakove svoga Gospodara i susret

s Njim,pa su im poslovi propali,

te im Mi nežemo uspostaviti na

Sudnjem danu nikakve mjere.

/ Kur'an 18.Poglavlje El-Kehf  (Pećina)  Ajeti 104.,105. i 106./

Raspiso se ”reis”,raspisala se ”islamska zajednic”,raspiso se ”rijaset”.Došao red na ilmije.Oni su k'o biva ”učene” neke kreature.Nije red da izostaju međ’ ostalim hanefijama i šerijatima.

Mi ne znamo direktno,idemo okolo kere pa na mala vrata.

Tako je plahovitije i prijatnije.Nema ono odjednom sve iskantati.Može nekog srce strefiti.A i može nam se zamjeriti.Čitalac se jako namjestio za čitanje,a ono gotovo.Kakvo razočarenje.

Ovo naše,gabaritno pisanje je više za iskrene ljude i meraklije.Sjedneš,čitaš,tabiriš,zameziš malo,srkneš malo,pomilkiš malo,ako tada ograjišeš možeš da utrneš.Pa sve tako ispočetka.Kad si raspoložen nastaviš dalje.

Primjer prvi :

Dado Ajvaz je bio učen čovjek.Nije bio vjerski službenik ni hodža.Nije otišao ni kod ”hodže” , ni kod ”reisa”.

Otišao dedo Ajvaz  ispod hridine, sjeo u osamu i četrdeset dana se u tišini molio bogu.Četrdeseti dan voda bistra,voda hladovita i ljekovita potekla.Milostivi je njemu uslišio molitve.

Dedo Ajvaz je bio čestit,častan,mudar i pošten čovjek.

Ponavljamo nije bio ni ”hodža,ni svešteno,ni ilmija lice,ponajmanje reis”.

Evo,recimo nemamo i ne „smijemo“ ništa imati protiv ilmija.Nema veze što ih ne volimo,daleko im kuća od naše i svačije.Nek idu svojim hanefijama u Avganistan i Irak.Može i u Tursku,ništa protiv nemama.Ako bude po  pravom bosanskom  ”šerijatu” možda se to i obistini.

Ilmije samo u jednom slučaju nisu licemjerni.Mogu biti ovakvi i onakvi,ali licemjeri po pitanju njihovog statuta i statusa nisu.To im se barem namah može potvrditi.

Oni su se javno odrekli naroda!

 I sad vi meni recite gdje tu ima licemjerstva?Nema ni a od livemjerstva.

Statut Ilmija je donešen na osnovu člana 72.čl.1.,2. i 3. Ustava ”iz” i tu uopte nije sporno!?

Građani se mogu udruživati u okviru i pod patronat „iz“.Čujemo, postoje i nake sotonističke (šejtanske) udruge,pa se niko ne buni.

-Sporno je što se  bez pogovora moraju prihvatajti odredbe ustava „iz“  i drugih pravilnika.

-Sporno je sve što ilmije propisuju.

Ono što bode oči je da su u statutu sve vri od ilmija i njihovih težnji za grebanom,đabalukom i pljačkom naroda.Statut nalaže ilmijama da svojim članovima i njihovim porodicama  pribavljaju materijalne,finansijske i sve druge blagodati.Ni tu ne bi trebalo biti nikakve  spornosti,ljudi se udružili dali sebi za pravo da prose , otimaju zekat i pljačkaju gladni narod.

To nas navodi da vidimo koji se to učeni ljudi udružuju u udrugu.

Poglavlje III. Članstvo,čl.9.

Članovi mogu biti redovni i počasni.

Redovni članovi su:muftije,muderrisi,imami,hatibi,muallimi,muallime i drugi zaposleni u  ”iz”… (i svi zaposleni na predlog i saglasnost  ”iz”,što znači ”rijeseta,reise i doreisa ”).

Počasni članovi su ”reis i njegov zamjenik”

Dobro je,ipak su uvalili i uglavili u ilmijske sehare poglavnika i doglavnika.Mi se preplašili ostadoše oni van bajramske sofre,smršaće i ofaliće.Uh rahatluka,neće bolan ništa im ofalit, osim onoga što nemaju.

Ostajemo zaprepašteni i zabezeknuti.

Nigdje „mojijeh“ hodžica,o kome ćemo sada pisati.

A onda skontamo (kasno paljenje,iz naroda ssmo,nismo učeni čovjekovi k'o ilmije) hodžama malo bilo narodske i državne nafake iz duštvene, islamske zajednice,zajednica i zekata,pa hoće još,malo im bilo,i to moraju javno da muhurišu.

Da bude po sve po pravu,oni sada nisu hodže;oni su sada pravno lice koje se prozva ilmijom.Njima nije važno što je Ilmija žensko ime koje bi nekom mogle ukazati šta im je u čakširama.Koliko mi znamo među ilmijama samo muallime sjedeći ili čučeći „kolonjsku“ žubore.Nemamo pravo na asocijacije,zabranili nam,kažu netolerancija.

Ilmijama muhur daje za pravo da  od države,institucija,humantiaraca i stranaca,bilo ćafira bilo arapa prose novac i džematima nove namete nameću.Proširili broj,nije sada samo „hodža“  ugrožen,nego i žena mu i djeca,i rodbina što bliža,malo manje dalja.Čuo sam,od pisanja nisam stigo provjeriti,neki se novi hodžisjki ”šehidi i RVI ” rodili.Vjerujte na riječ,bolje provjerite, samo jednog što se hodža zove  smo za četiri godine u rovu vidjeli.

Ponavljamo vidjesmo jednog jedinog  hodžu u Sarajevskim rovovima,ni jednog drugog hodžu  u rovu nikad vidjeli nismo.Neki su se sa trezorcima družili.To znamo.Svi se tezorci su se sa boračkim odenjem , invalidninama i šehidlukom okitili.

Govorimo o sarajevskom i lokalnim ratištima na kojim smo bivali,ratovali i ginuli.Voljeli bi da je taj hodža živ da potvrdi naše riječi.Nije dao da ga hodža zovemo, pa ga mi Brada zvali.Fes i ahmediju nikada nosio nije.Bilo ga stid i suboraca i  Boga Jedinog zbog fele kojoj je , a nije pripadao.

I sada ”statut” ilmija nam kaže da  ima hodža i šehida i RVI?Jeste ako je nekog granata u bježaniji do trezora potkačila.Ali to je civilni invalid.A tih je u Sarajevu bilo i previše.

Šta radi ta komisija RVI i revizija.Potkačili neke „jade“.Treba i njih rasformirati jer ne rade svoj posao.Ako je po pravu i zakonu „jadama“ treba svu vlast dati.Prvi zadatak : sve hodže  „šehide i RVI“ automatski  brisati.Pa onde krenuti redom od glave.

“Od glave najviše smrdi.“ to kaže narodna poslovica.A narod kada nešto kaže to je tako.Pametan je narod za razliku od nekih glavatih,poglavitih i glavurda kako bi Kočić reko.

Htjele nas hodže nasankati pa nam EPP dojavili da su se nečije rahmetli nene i ate i babe sa drugog svijeta vratili,k'o ide hodžama bolje nego njima u raju.Mi naivni nismo.Većina hodžinih poznanika i  svojte ni primiriso nije mjestu hlada i rijeka.Niko se se odonud ne vraća.Otišli mnogi položajem ne i visinom u  jako veliki u pržun i vrelinu,vratili bi se oni da mogu,ali ne mogu.Kad se jednom ključ baci gotovo je.Nema tu hodža,ilmija ili ovaj ili onaj.

Tu savršen red i pravda vladaju. po zrnima gorušice ako treba.Teško vama i teško.

A ono da na spiskovima gdje se nafaka zgrće i krade ima i rahmetlija i meita,i šehida meita koji nisu šehidi,i šehida koji nisu meiti.Ima i RVI koji nisu RVI i koji Bosnu od početka do kraja rata nisu ni vidjeli,a na njenoj grbači žive.

Taj ilmijski muhur je i garancija da za prikupljenu materijalnu i finansijsku „pomoć“ nikom ne moraju polagati račune osim sebi samima,a i to po skali vertikali.Što si više donji manje smiješ da pitaš i dobiješ.Vole hodže reciprocitet.

Vrlo pametno,lukav je hodža, prava lija.Vidi molim šta je skonto hodža:

„Ja nisam hodža ja sam ilmija .“– što ‘no riječnik kaže ko učen čovjek biva, a ilmija je pravno lice.Pravo je na njegovoj strani i vi koji niste pravo lice ne smijete ga dirati niti mu pepeo pod noge bacati.

Riječnik koji kaže da je ilmija učen čo'ek ili je obajatio,ili pojma nema.A lako je hodži bilo i u starinjsko doba mućke i učenost neukom narodu podvaljivati..Zato oni uvijek manje ili više tuhnu,k'o ona što se mjesec na nju ponekad osmjehne.Nema veze ako je oblačno,jal kiša padala i nepadala.Nema tu  fetve koja će taj savez pokvariti?Hodža malo arapskog kojeg niko pa ni on ne razumije,profrljfea,ko fol prevede i narod il’ vjeruje il’ u vrata bleji.Sada je  ilmijama još lakše,ozakonjeni su,pravo i zakon je na njihovoj strani,a i poglavnici i doglavnici ih štite.

Nama lakše i još lakše,hodža se ne može vratit,izbacili ga iz stranke njegovi.Nema ga  više a ako se i vrati mi možemo lupat po njemu koliko nam je ćeif.Hodža više nije pravno lice, nigdje ga u pravnim aktima ”i” i ostalih ”učenih ljud”.

Ovo ”ii” dušu dalo za studirat i desetku zaraditi,Mnoge su stvari navodno iz  i iz.E sada kada je izgubio pravni legalitet sve je lakše,individualni kredibilitet nikad nije ni imao,barem ne kod nas.Hodža nek znaš tek sada si ograisao ne ko žuti već ko dva-tri žuta,pride ona dva  tri što su maori na njih na vijek vjekova muhur pukli,a na mediternskim otocima,poluotocima u uvalama žive.

Ono učeni znači da su u škole išli.

I pinokio je išao u školu,pa ipak mu nos narastao i sa drugim magarcima se družio..

Hodža ti si  svima jasno obznanio da na narodskoj strani nisi i  da gledaš samo svoj interes.

Piše to u tvom statutu crno na bijelo.

I zato ćemo se hodžo,na tvojoju vjeru,časnost i poštenje pozvati,i  iako se sve zna; pitati:

Na čijoj si hodža ti strani?

Nešto ovih ljetnih dana pripeklo ne mere čovjek disat ni nosa napolju privirit.

Te vručine su samo opomena nekima učenim ljudima  da vide šta ih čeka.

I bez kišnog nauke učenih ljudi,se može živjeti.Takav vakat.

Sve dok ne počnu raditi po Kur'anu i Sunnetu Božjeg poslanika za nas ne postoje:”iz” , poglavnici,doglavnici ”reis ”, “do reis”, ”hodže” i  ”ilmij”  pa makar hiljadu puta bili pravna lica.

„Tako mi tvoga Gospodara,Mi ćemo ih uistinu

sve pitati o onome šta su radili.“

(Kur'an 15.poglavlje EL-Hidžr (mjesto sjeverno od Medine) ajeti 92. i 93.

 P.S.

Statut “ilmija ” je čista hula.Kuran je jasano odredio kome pripada pravo na  sadaku.  Svi muslimani znaju kome pripada to pravo i zato nećemo nabrajtai ili citirati Kur'an Časni.

Samo ćemop raći “ilmije” nemaju nikakvo pravo sebi statutomom određivati bilo kakvu pomoć,ni po Kuranu,ni po Sunnetu a ni po bilo kojim normama ljudskosti.

…

On apelira na “muslimane” i neke nepostojeću vlast u Siriji i Iraku. Na zvijer, zločinca, krvnika i ubicu se ne može apelirati. Efekt je isti kao bacanje klikera na tenk. Aapelirati se može u sudu, u diskusiji na TV , na ženu ili dijete.

Na vlast,reise ili ilmije ni u snu ne pomišljajte apelirati.To ne pije vode.

Pošto se humano ” dotakao ” izbjeglica mora se humano i demokratski odnositi prema krvoloku i pokretaču. Tolerantno, bez grubih riječi i mržnje, radi ličnog kredibiliteta kojeg nema; jer to tako urnisani zakoni zahtjevaju. Dobro bi bilo kad bi tako bilo.

On to mlitavo i jalovo apelira iz dva razloga:

Prvi je strah. On se boji progovoriti da ga osvetničko zlo zvjerinja ne bi spotaklo. I taj strah se može zanemariti.

On se boji da ne ispliva najbitnija činjenica, koje njega i “islamsku zajednicu” uključuju među saučesnike pokolja i egzodusa.

Kavaz apelira, ne pada mu na pamet da osudi zločine progonitelja i ubice; jer je ta zvijer iz njegovog bratstva, bratstva takozvane islamske zajednice bh : hanefijskog mezheba.

Da njegova i “iz” hanefijska braću se u Afaganistanu, Iraku i Siriji među sobom kolju i protjeruju , na radost i oduševljenje onih drugih pogana.

Po ustavu i svim pravilnicima i statutima “iz” , “rijeseta” , i “ulema” ( a to su vam svi vjerski dužnosnici i službenici u “iz”) jasno i vidljivo je napisano i istaknuto: mi se pokoravamo i slijedimo hanefijski mezheb i šerijat.

Znači i nama se sprema isto što u Avganistanu, Iraku i Siriji. Hanefijci i “iz” i oni što u bescjenje kupuju Bosnu prijete sa jedne strane; Vatikan, zapad,ustaše i četnici sa druge strane.

Eto pučanstvo, to je vizija Bosne u glavama vaših troglavatih vladara. Ne piše se Bosni dobro. Nikako, ni sa jedne strane.

Mađtim zaboravljaju da Jedan Jedini silni sve gleda i po pravdi kroji.

Ko čeka taj i dočeka. Znamo da je sve ono što je onaj naprijed rekao samo magla, prašina u oči. Uvod u ono glavno što slijedi. Siti uvijek prosjače.

U hodeže se desna ruka osušila, ona bi trebala da daje Bogom naređenu milost narodu. Lijeva im kanđe zvijeri ima. Ta ruka je ona što narodu otima i posljednji komadić kruha od sirote djece koju po Kavazu mi diskriminiramo.

-namaz, post, zekat i hadž su korjen na kojem na kojem opstoji stablo islama.

-pomozimo muftijama i imamima

Zaboravio portir pomenuti prvi i najosnovniji farz islama; kelime – i – šehadet ; ispovjedanje vjere:

” Nema Boga osim Allaha, Muhamed je njego poslanik.”

Nije ni čudo, vidi se da nije mutteki.

Zaboravio “glavni” muslimanski glavonja šta je osnov islama ali tupi vjernicima šta je njihova dužnost.

Ili od grijeha i aferima ne smije to da izgovori.

E hvala ti velja gdje čuo i ne čuo za ovu bruku i sramotu.

Rakosmo vam mi, stalno ponavljamo, on misli narod hud i nema pojma šta mu je vjera i šta mu je raditi.

Svako malo podučava, ili na jalove dove i fetve tjera, ali falično braćo, jako falično , besmisleno i neučunkovito.

Ali zakat i pomoć muftijama i imamima svakako je moro zatražiti. Muftije i imami su oni “islamske zajednice”,takozvani učeni ljudi.

On je ono namaz, post i hadž reda radi natandario; jer mu u glavi samo zekati zveče: cingl cingle cak.

I već premišlja koliki tal kojoj sehari pripada.Zna se narod nema sehara.I ne trebamu.On ima kontejnere i kartonske kutije.

Narod posti ne tridest dana ,nego tristo šezdeset dana u godini;gladan, go i bos. Poharačile ga moderne haračlije. Uz toliko posta mora i molitva pet i više puta na dan je malo.

Pominjanje hadža je svjesno dolijevanje soli na rane, ubijanje duše, ubadanje kamom u gladne trbuhe svakog časnog muslimana.

Tri četvrtine Bosne gladuje , jedna četvrtina preživljava, da bi onih pet šet beglera i njihova svojta, svita, podvornnici i poslužitelji mogli živjeti ko paše. A sve goljo do golje bio.

Pominjanje hadža je isto ko slijepom opisivati boje, gluhom zvuk, nijemom riječi.

Najviše nas ganula njegova poslijednja želja:

” Da nam Gospodar svijetova bude milostiv na Sudnjem danu.”

Puste želje su to. I Bogohuljenje kad dolazi iz takvijeh “učenijeh” ustiju.

Kod Gospodara Silnog i Pravednog nema po željama, već po pravdi i zaslugama. Kako si radio tako će ti se i dati. Ni koliko je trun gorušice će ti se neće odbiti ni dodati.

Pa ti sad Kavaze moš pjevat borbene i kišne do Dana svođenja računamoliti, koliko ti je ćeif, ništa tebi i bratiji tvojoj neće pomoći.

Joj imena Kavaz , to vam je ljudi moji , za prevoditi i za desetku iz filologije i filozodije, a bogami i teoloških nauka zaraditi.

Vi zagovornika nemate. Vaši idoli su mrtvi i nijemi, a borami i porušeni da ne bi svjedočili; pitajte Hanefijce oni sve znaju.

Mi prenijeli one glavne gluposti hutbe.

Ima ih još, zapravo cijela je hutba jedna nakaradna smijurija. A kako ne bi, on se nije obraćao onim svojim koji su zauzeli sva mjesta u Ishak Gazi Husrevbegovom vakufu za čestite i dobre ljude.Oni bi mu smijli na licemjerstvu.

I nek zna : njemu i njegovim , što bi  gori, to doli pristaje.

Papa Franjo im je  nanijetio onaj srednji prst, iz njegove čuvene molitve. Američki grb.

Nismo mi majke nam, mi se trudimo da budemo pristojni.

Ali nas Frančesko plaho obradovao i mi saglasni sa porukom srednjeg prsta pućenog portiru i svim njegove fele: koje je novi papa jednom rječju imenovao : glavati ili poglavati.