Halelujah!

Amin!

Prođe još jedan blagdan , a mi smo tužni.

Mnogo je više rezloga za tugu nego za radovanje.

Tužni smo jer samo dio čovječanstva slavi ovaj Blagdan.

Svi su ljudi braća i svaki dan bi trebao biti blagdan u kome se slavi  Božije Biće.

Ja Jesam .

Halelujah.

Ne bi ljudima trebali sveci i sveti dani.

Svaki dan bi “trebali  okretati lice Jedinoj vjeri, Božijoj Ljubavi po kojoj stvori ljude .

To je jedino ispravno vjerovanje“.

I slaviti Jedinog Stvoritelja.

Hallelujah!

Amin!

Tješi nas spoznaja da Bog Mudri sve zna i stvara sa svrhom.

Neuki kakvi jesmo ,jer nam nije dato znanje, ponekad mislimo da se jedino čovjek ne uklapa u šemu  apsolutne Božanske harmonije.

Bog Jedini je pun Milosti i Ljubavi i zato  je stvorio čovjeka. I on jedini zna zašto.

A ljudi ga svakog dana žaloste.

I reče  Isus.

-Niko ne može služiti dvojici gospodara, jer, ili će jednoga mrziti, a drugog ljubiti; ili će se uz jednoga držati, a drugog prezirati. Ne možete služiti bogu i ovozemnom bogatstvu.

Uistinska vjera je samo jedna. Ljudi su se razjedinili u vjerovanju i postali suprostavljene stranke.

“Svaka stranka se veseli sa onim što ima”, misleći da ima “istinu.”

Pojedini silnici su shvatili da je religija unosan posao , zato propovijedaju neku svoju ” istinu”.

I tjeraju neuki narod u torove i vjerske objekte. U njima najmanje ima iskrene Božije riječi. Tamo grade neiskrene riječi i potvore na Božju vjeru. Od Svetih riječi i molitvi prave spektakle, a u prvim redovima sjede najveći bogohulnici.

Na hulimo kada kažemo da u veleljepnim vjerskim objektima i dvorima ima najmanje Božanskog. Kako bi i bilo. Sagrađene su na krvlju, boli, patnji i gladi naroda.

I reče Isus.

-Kada se ti pak moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata, i pomoli se Ocu svojemu. Onome koji je u skrovitosti; i Otac tvoj, onaj koji vidi u skrovitosti, uzvratiće ti.

Aleluja!

Amin!

Molitva je strogo individualni čin. Samo čovjek u osami i molitvi upućenoj Bogu Milostivom može spoznati pravu vjeru. Iskreno srce prima nauk i ne griješi. Od pomisli na Boga Mudroga,  srce i duša se ispune ljubavlju koja uznosi ganuće do suza.

Grupna molitva je spektakl da se neuki navuku na lažne riječi, koje biježe od riječi Svetih knjiga. Grupne molitve su nalik feštama na seoskim teferićima i vašarima. Puno je tu buke i galame, čak i čaranja koja ne dopire do srca, već samo muti razum.

I reče Isus:

-Vi ste sol  zemlje. Ali ako se so obljutavi, čime će se ona osoliti? Ona više nije ni za šta, osim da se baci van i da je ljudi gaze.

Alelujah!

Amin!

Jedan dio ljudi bogate trpeze za Blagdane pripremaju.

Mnogo je više onih koji gladuju ili umiru od gladi.

Nahraniti gladnog je među prvim Božijim zapovijestima. Dio svoga bogatstva podijelite potrebitima i gladnima, jer braća su vaša.

Skoro svi, oni  koji imaju , zaboravljaju one koje nemaju.

Oni koji mnogo imaju ubijaju one koji ništa nemaju, da bi još više imali. Ti sebi pripremaju ležaje od vatre i vrelog katrana.

Radi čega?

Radi punog stomaka , lažnih ukrasa i gubitka duše.

Sve više smo ubjeđenja  da je so obljutavila.

Oni koji nemaju , umiru sa molitvom Bogu Milostivom na usnama.

Njima reče Isus:

-Blaženi gladni i žedni pravednosti ,oni će biti nasićeni!

-Blaženi milosrdni ; oni će milosrđe zadobiti!

I još mnogo toga je naukovao pravedni Isus, sa Božijom dozvolom.

Ali silnici ne daju da riječi Boga Jedinog  dopire do uma ljudi. Jošte izokreću i pogrešno  predstavljaju sina Časne Djevice Marije.

Daće Bog, pa jednom neće biti tužnih i gladnih.

Ni silnika i bogohulnika.

Neka je slavljena riječ i djelo  Ja Jesam, Gospoda Jedinog.

Alelujah.

Amin.

Čuvena bitka kod Ninive se desila na   dan 12.12. 627. U toj bitki bizantski car Heraklije odnosi pobjedu nad Perzijancima.Time je odlučen ishod najvećeg i posljednjeg od svih bizantsko-perzijskih ratova.

Da bi se Kur'anske riječi obznaniile  i  u punom značenju  predstavile mora se pojasniti historijski momenat i prilike koje su se dešavale u vremenu proročanstva,jer je vrlo mali broj ljudi je upućen u ta dešavanja.

Početak je sedmog stoljeća, a Bizantija i Perzija dvije najmoćnije sile te epohe vode dugogodišnji rat za supermaciju,

Bizantijom vlada Heraklije I koji je bio car od 61o-64l.Perziju vodi Hozroje I.(Husrev) Anuširvan.

Bile su to teške godine za Bizantiju.Avari i Slaveni su prodirali sve dublje na Balkan. Slaveni su kontrolirali Podunavlje, Traciju, Makedoniju, a počeli su prodirati i u središnju Grčku, te na Peloponez.

Na istoku su  Perzijanci zauzeli: 613. Siriju, 614. Palestinu i 619. Egipat. U Jeruzalemu su razorili crkvu Svetog groba i Sveti Križ odnijeli u Perziju.U bizantinskim pokrajinama je je vladao pobunjenički haos.Bizantija je pred rasulom.

Perzijanci su bili pred prestolnicom KonstanapollisomZapovjednici perzijske vojske su prisilili Hraklija da prihvati mir pod slijedećim uslovima:Imperator će perzijancima dati:po tisuću tovara zlata,srebra,svile, konja i žena.

To Husrevu nije bilo dovoljno.On je tražio da sam car bude doveden u lancimai da se pokloni vatri umjesto svom razapetom bogu.

U tom teškom vremenu za Bizantince ,u jednoj poludivljoj sredini javio se glas poslanika koji narodu uči uzvišene ajete:

KUR'AN

30. Poglavlje ER-RUM

U ime Boga,Sveopćeg Dobročinitelja,Milostivog

1.Elif,Lam,Mim.

2.Poraženi su Bizantinci

3.u (Arapima) jabližoj zemlji,a oni će nakon svoga poraza ,pobijediti

4.za nekoliko godina.Zaista

je to Božija odredba i prije (poraza)

i poslije (pobjede).I tog dana veseliće

se pravovjerni

5.. Božijoj pomoći. On pomaže koga hoće

I on je jaki milostivi.6.Ovo je Božije obećanje.

Bog neće iznevjeriti svoje obećanje,

ali većina svijeta ne zna.“

Mi ćemo se uzdržati od komentara i navešćemo dva citata iz djela „ Opadanje i propast Rimskog carstva“ iz 1776. godine.Pisac je britanski historičar Edvard (Edward Gibbon, 1737-1794) ,koji je ujedno najrelevantniji svjetski izvor po pitanju Bizantije u vremenu  pada Rimskog carstva.

1.

„Imperator koji je u početku svoga života,pa i kasnije bio rasipan,praznovjeran nečovječan,najedanput se 621. Godine promjenio.Ovaj razvratni i propali čovjek je pokazao na ratnim pozornicama veliko junaštvo i kao car- junak spasio svoje carstvo.“

Heraklije je jedini rimski car koji je vlastoručno ubio prethodnika cara Foku da bi uzuirpirao vlast.    Oženio se nećakinjom.Crkva i podanici su se zgražavali na ovaj incestuozni brak.(ulomak autora teksta).

2.

“Hazreti-Muhamed ,koji je boravio izvan granica dvaju carstva i kada su oni činili sve pripreme da jedni druge unište,predskazao je i navijestio,kada su Perzijanci bili na vrhuncu svoga pobjedonosnog ratovanja,da će bizantinci biti pobjednici kroz nekoliko godina.Ništa nije bilo nevjerovatnije prema prilikama kakve se tada u svijetu bile kao ovo proricanje,jer vladanje cara Heraklija od godine 61o.-621.  nije nikako moglo voditi pobjedi varstva,nego samo njegovom padu i izumiranje.”

Ova sura Kur'ana ima 60.ajeta i Edvard Gibon možda nije imao strpljenja ili nije htio da ga u cjelosti  predstavi čitaocu.Sura Er-Rom predviđa i pobjedu Islama (Arapa) nad Bizantijom, Perzijom i šire.

Bizantinci su pobijedili devet godina poslije proročanstva. Kada su Perzijanci vidjeli da su im saveznici poraženi, povukli su se natrag u Perziju.

Iscrpljeno dugotrajnim ratom protiv Bizanta, Perzijsko carstvo je palo pod naletima Arapa, koji su ga zauzeli.

Arapi su ubrzo napali i Bizant i 634. zauzeli Siriju. Heraklije je 636. godine prikupio veliku vojsku, ali je pretrpio težak poraz u bitki kod rijeke Jarmuk, pritoka rijeke Jordan.

Arapi su nakon toga zauzeli Mezopotamiju, Palestinu, Armeniju i Egipat i krenuli su dalje.Ostalo je historija.

12.12.627. desila se bitka kod Ninive u kojoj bizantski car Heraklije odnosi pobjedu nad Perzijancima, kojom je odlučen ishod najvećeg i posljednjeg od svih bizantsko-perzijskih ratova.

Ima jedno  poglavlje u Ku'ranu koje prorokuje pobjedu Rimljana (Bizantinaca ). Poglavlje 30. Nosi naziv  ER – Rum (Rimljani) pičinje ovako:

1.Elif,Lam,Mim.

2.Poraženi su Bizantinci

3.u (Arapima) jabližoj zemlji,a oni će nakon svoga poraza ,pobijediti

4.za nekoliko godina.

Zaista je to Božija odredba i prije (poraza) i poslije (pobjede).

I tog dana veseliće se pravovjerni

5.. Božijoj pomoći. On pomaže koga hoće

I on je jaki milostivi.

6.Ovo je Božije obećanje.Bog neće iznevjeriti svoje obećanje,

ali većina svijeta ne zna.

Islamska zajednica BiH

  II.dio –

Ilmije „islamske zajednice BiH“

Reci (Muhamede) :”Hoćete li da vas

obavijestim o onima koji najviše

štetuju u poslovima,

o onima čiji je trud bio

uzaludan u ovozemnom životu,

a računaju da rade dobra djela?

To su oni koji su poricali

znakove svoga Gospodara i susret

s Njim,pa su im poslovi propali,

te im Mi nežemo uspostaviti na

Sudnjem danu nikakve mjere.

/ Kur'an 18.Poglavlje El-Kehf  (Pećina)  Ajeti 104.,105. i 106./

Raspiso se ”reis”,raspisala se ”islamska zajednic”,raspiso se ”rijaset”.Došao red na ilmije.Oni su k'o biva ”učene” neke kreature.Nije red da izostaju međ’ ostalim hanefijama i šerijatima.

Mi ne znamo direktno,idemo okolo kere pa na mala vrata.

Tako je plahovitije i prijatnije.Nema ono odjednom sve iskantati.Može nekog srce strefiti.A i može nam se zamjeriti.Čitalac se jako namjestio za čitanje,a ono gotovo.Kakvo razočarenje.

Ovo naše,gabaritno pisanje je više za iskrene ljude i meraklije.Sjedneš,čitaš,tabiriš,zameziš malo,srkneš malo,pomilkiš malo,ako tada ograjišeš možeš da utrneš.Pa sve tako ispočetka.Kad si raspoložen nastaviš dalje.

Primjer prvi :

Dado Ajvaz je bio učen čovjek.Nije bio vjerski službenik ni hodža.Nije otišao ni kod ”hodže” , ni kod ”reisa”.

Otišao dedo Ajvaz  ispod hridine, sjeo u osamu i četrdeset dana se u tišini molio bogu.Četrdeseti dan voda bistra,voda hladovita i ljekovita potekla.Milostivi je njemu uslišio molitve.

Dedo Ajvaz je bio čestit,častan,mudar i pošten čovjek.

Ponavljamo nije bio ni ”hodža,ni svešteno,ni ilmija lice,ponajmanje reis”.

Evo,recimo nemamo i ne „smijemo“ ništa imati protiv ilmija.Nema veze što ih ne volimo,daleko im kuća od naše i svačije.Nek idu svojim hanefijama u Avganistan i Irak.Može i u Tursku,ništa protiv nemama.Ako bude po  pravom bosanskom  ”šerijatu” možda se to i obistini.

Ilmije samo u jednom slučaju nisu licemjerni.Mogu biti ovakvi i onakvi,ali licemjeri po pitanju njihovog statuta i statusa nisu.To im se barem namah može potvrditi.

Oni su se javno odrekli naroda!

 I sad vi meni recite gdje tu ima licemjerstva?Nema ni a od livemjerstva.

Statut Ilmija je donešen na osnovu člana 72.čl.1.,2. i 3. Ustava ”iz” i tu uopte nije sporno!?

Građani se mogu udruživati u okviru i pod patronat „iz“.Čujemo, postoje i nake sotonističke (šejtanske) udruge,pa se niko ne buni.

-Sporno je što se  bez pogovora moraju prihvatajti odredbe ustava „iz“  i drugih pravilnika.

-Sporno je sve što ilmije propisuju.

Ono što bode oči je da su u statutu sve vri od ilmija i njihovih težnji za grebanom,đabalukom i pljačkom naroda.Statut nalaže ilmijama da svojim članovima i njihovim porodicama  pribavljaju materijalne,finansijske i sve druge blagodati.Ni tu ne bi trebalo biti nikakve  spornosti,ljudi se udružili dali sebi za pravo da prose , otimaju zekat i pljačkaju gladni narod.

To nas navodi da vidimo koji se to učeni ljudi udružuju u udrugu.

Poglavlje III. Članstvo,čl.9.

Članovi mogu biti redovni i počasni.

Redovni članovi su:muftije,muderrisi,imami,hatibi,muallimi,muallime i drugi zaposleni u  ”iz”… (i svi zaposleni na predlog i saglasnost  ”iz”,što znači ”rijeseta,reise i doreisa ”).

Počasni članovi su ”reis i njegov zamjenik”

Dobro je,ipak su uvalili i uglavili u ilmijske sehare poglavnika i doglavnika.Mi se preplašili ostadoše oni van bajramske sofre,smršaće i ofaliće.Uh rahatluka,neće bolan ništa im ofalit, osim onoga što nemaju.

Ostajemo zaprepašteni i zabezeknuti.

Nigdje „mojijeh“ hodžica,o kome ćemo sada pisati.

A onda skontamo (kasno paljenje,iz naroda ssmo,nismo učeni čovjekovi k'o ilmije) hodžama malo bilo narodske i državne nafake iz duštvene, islamske zajednice,zajednica i zekata,pa hoće još,malo im bilo,i to moraju javno da muhurišu.

Da bude po sve po pravu,oni sada nisu hodže;oni su sada pravno lice koje se prozva ilmijom.Njima nije važno što je Ilmija žensko ime koje bi nekom mogle ukazati šta im je u čakširama.Koliko mi znamo među ilmijama samo muallime sjedeći ili čučeći „kolonjsku“ žubore.Nemamo pravo na asocijacije,zabranili nam,kažu netolerancija.

Ilmijama muhur daje za pravo da  od države,institucija,humantiaraca i stranaca,bilo ćafira bilo arapa prose novac i džematima nove namete nameću.Proširili broj,nije sada samo „hodža“  ugrožen,nego i žena mu i djeca,i rodbina što bliža,malo manje dalja.Čuo sam,od pisanja nisam stigo provjeriti,neki se novi hodžisjki ”šehidi i RVI ” rodili.Vjerujte na riječ,bolje provjerite, samo jednog što se hodža zove  smo za četiri godine u rovu vidjeli.

Ponavljamo vidjesmo jednog jedinog  hodžu u Sarajevskim rovovima,ni jednog drugog hodžu  u rovu nikad vidjeli nismo.Neki su se sa trezorcima družili.To znamo.Svi se tezorci su se sa boračkim odenjem , invalidninama i šehidlukom okitili.

Govorimo o sarajevskom i lokalnim ratištima na kojim smo bivali,ratovali i ginuli.Voljeli bi da je taj hodža živ da potvrdi naše riječi.Nije dao da ga hodža zovemo, pa ga mi Brada zvali.Fes i ahmediju nikada nosio nije.Bilo ga stid i suboraca i  Boga Jedinog zbog fele kojoj je , a nije pripadao.

I sada ”statut” ilmija nam kaže da  ima hodža i šehida i RVI?Jeste ako je nekog granata u bježaniji do trezora potkačila.Ali to je civilni invalid.A tih je u Sarajevu bilo i previše.

Šta radi ta komisija RVI i revizija.Potkačili neke „jade“.Treba i njih rasformirati jer ne rade svoj posao.Ako je po pravu i zakonu „jadama“ treba svu vlast dati.Prvi zadatak : sve hodže  „šehide i RVI“ automatski  brisati.Pa onde krenuti redom od glave.

“Od glave najviše smrdi.“ to kaže narodna poslovica.A narod kada nešto kaže to je tako.Pametan je narod za razliku od nekih glavatih,poglavitih i glavurda kako bi Kočić reko.

Htjele nas hodže nasankati pa nam EPP dojavili da su se nečije rahmetli nene i ate i babe sa drugog svijeta vratili,k'o ide hodžama bolje nego njima u raju.Mi naivni nismo.Većina hodžinih poznanika i  svojte ni primiriso nije mjestu hlada i rijeka.Niko se se odonud ne vraća.Otišli mnogi položajem ne i visinom u  jako veliki u pržun i vrelinu,vratili bi se oni da mogu,ali ne mogu.Kad se jednom ključ baci gotovo je.Nema tu hodža,ilmija ili ovaj ili onaj.

Tu savršen red i pravda vladaju. po zrnima gorušice ako treba.Teško vama i teško.

A ono da na spiskovima gdje se nafaka zgrće i krade ima i rahmetlija i meita,i šehida meita koji nisu šehidi,i šehida koji nisu meiti.Ima i RVI koji nisu RVI i koji Bosnu od početka do kraja rata nisu ni vidjeli,a na njenoj grbači žive.

Taj ilmijski muhur je i garancija da za prikupljenu materijalnu i finansijsku „pomoć“ nikom ne moraju polagati račune osim sebi samima,a i to po skali vertikali.Što si više donji manje smiješ da pitaš i dobiješ.Vole hodže reciprocitet.

Vrlo pametno,lukav je hodža, prava lija.Vidi molim šta je skonto hodža:

„Ja nisam hodža ja sam ilmija .“– što ‘no riječnik kaže ko učen čovjek biva, a ilmija je pravno lice.Pravo je na njegovoj strani i vi koji niste pravo lice ne smijete ga dirati niti mu pepeo pod noge bacati.

Riječnik koji kaže da je ilmija učen čo'ek ili je obajatio,ili pojma nema.A lako je hodži bilo i u starinjsko doba mućke i učenost neukom narodu podvaljivati..Zato oni uvijek manje ili više tuhnu,k'o ona što se mjesec na nju ponekad osmjehne.Nema veze ako je oblačno,jal kiša padala i nepadala.Nema tu  fetve koja će taj savez pokvariti?Hodža malo arapskog kojeg niko pa ni on ne razumije,profrljfea,ko fol prevede i narod il’ vjeruje il’ u vrata bleji.Sada je  ilmijama još lakše,ozakonjeni su,pravo i zakon je na njihovoj strani,a i poglavnici i doglavnici ih štite.

Nama lakše i još lakše,hodža se ne može vratit,izbacili ga iz stranke njegovi.Nema ga  više a ako se i vrati mi možemo lupat po njemu koliko nam je ćeif.Hodža više nije pravno lice, nigdje ga u pravnim aktima ”i” i ostalih ”učenih ljud”.

Ovo ”ii” dušu dalo za studirat i desetku zaraditi,Mnoge su stvari navodno iz  i iz.E sada kada je izgubio pravni legalitet sve je lakše,individualni kredibilitet nikad nije ni imao,barem ne kod nas.Hodža nek znaš tek sada si ograisao ne ko žuti već ko dva-tri žuta,pride ona dva  tri što su maori na njih na vijek vjekova muhur pukli,a na mediternskim otocima,poluotocima u uvalama žive.

Ono učeni znači da su u škole išli.

I pinokio je išao u školu,pa ipak mu nos narastao i sa drugim magarcima se družio..

Hodža ti si  svima jasno obznanio da na narodskoj strani nisi i  da gledaš samo svoj interes.

Piše to u tvom statutu crno na bijelo.

I zato ćemo se hodžo,na tvojoju vjeru,časnost i poštenje pozvati,i  iako se sve zna; pitati:

Na čijoj si hodža ti strani?

Nešto ovih ljetnih dana pripeklo ne mere čovjek disat ni nosa napolju privirit.

Te vručine su samo opomena nekima učenim ljudima  da vide šta ih čeka.

I bez kišnog nauke učenih ljudi,se može živjeti.Takav vakat.

Sve dok ne počnu raditi po Kur'anu i Sunnetu Božjeg poslanika za nas ne postoje:”iz” , poglavnici,doglavnici ”reis ”, “do reis”, ”hodže” i  ”ilmij”  pa makar hiljadu puta bili pravna lica.

„Tako mi tvoga Gospodara,Mi ćemo ih uistinu

sve pitati o onome šta su radili.“

(Kur'an 15.poglavlje EL-Hidžr (mjesto sjeverno od Medine) ajeti 92. i 93.

 P.S.

Statut “ilmija ” je čista hula.Kuran je jasano odredio kome pripada pravo na  sadaku.  Svi muslimani znaju kome pripada to pravo i zato nećemo nabrajtai ili citirati Kur'an Časni.

Samo ćemop raći “ilmije” nemaju nikakvo pravo sebi statutomom određivati bilo kakvu pomoć,ni po Kuranu,ni po Sunnetu a ni po bilo kojim normama ljudskosti.