Čuvena bitka kod Ninive se desila na dan 12.12. 627. U toj bitki bizantski car Heraklije odnosi pobjedu nad Perzijancima.Time je odlučen ishod najvećeg i posljednjeg od svih bizantsko-perzijskih ratova.
Da bi se Kur'anske riječi obznaniile i u punom značenju predstavile mora se pojasniti historijski momenat i prilike koje su se dešavale u vremenu proročanstva,jer je vrlo mali broj ljudi je upućen u ta dešavanja.
Početak je sedmog stoljeća, a Bizantija i Perzija dvije najmoćnije sile te epohe vode dugogodišnji rat za supermaciju,
Bizantijom vlada Heraklije I koji je bio car od 61o-64l.Perziju vodi Hozroje I.(Husrev) Anuširvan.
Bile su to teške godine za Bizantiju.Avari i Slaveni su prodirali sve dublje na Balkan. Slaveni su kontrolirali Podunavlje, Traciju, Makedoniju, a počeli su prodirati i u središnju Grčku, te na Peloponez.
Na istoku su Perzijanci zauzeli: 613. Siriju, 614. Palestinu i 619. Egipat. U Jeruzalemu su razorili crkvu Svetog groba i Sveti Križ odnijeli u Perziju.U bizantinskim pokrajinama je je vladao pobunjenički haos.Bizantija je pred rasulom.
Perzijanci su bili pred prestolnicom KonstanapollisomZapovjednici perzijske vojske su prisilili Hraklija da prihvati mir pod slijedećim uslovima:Imperator će perzijancima dati:po tisuću tovara zlata,srebra,svile, konja i žena.
To Husrevu nije bilo dovoljno.On je tražio da sam car bude doveden u lancimai da se pokloni vatri umjesto svom razapetom bogu.
U tom teškom vremenu za Bizantince ,u jednoj poludivljoj sredini javio se glas poslanika koji narodu uči uzvišene ajete:
KUR'AN
- Poglavlje ER-RUM
U ime Boga,Sveopćeg Dobročinitelja,Milostivog
1.Elif,Lam,Mim.
2.Poraženi su Bizantinci
3.u (Arapima) jabližoj zemlji,a oni će nakon svoga poraza ,pobijediti
4.za nekoliko godina.Zaista
je to Božija odredba i prije (poraza)
i poslije (pobjede).I tog dana veseliće
se pravovjerni
5.. Božijoj pomoći. On pomaže koga hoće
I on je jaki milostivi.6.Ovo je Božije obećanje.
Bog neće iznevjeriti svoje obećanje,
ali većina svijeta ne zna.“
Mi ćemo se uzdržati od komentara i navešćemo dva citata iz djela „ Opadanje i propast Rimskog carstva“ iz 1776. godine.Pisac je britanski historičar Edvard (Edward Gibbon, 1737-1794) ,koji je ujedno najrelevantniji svjetski izvor po pitanju Bizantije u vremenu pada Rimskog carstva.
1.
„Imperator koji je u početku svoga života,pa i kasnije bio rasipan,praznovjeran nečovječan,najedanput se 621. Godine promjenio.Ovaj razvratni i propali čovjek je pokazao na ratnim pozornicama veliko junaštvo i kao car- junak spasio svoje carstvo.“
Heraklije je jedini rimski car koji je vlastoručno ubio prethodnika cara Foku da bi uzuirpirao vlast. Oženio se nećakinjom.Crkva i podanici su se zgražavali na ovaj incestuozni brak.(ulomak autora teksta).
2.
“Hazreti-Muhamed ,koji je boravio izvan granica dvaju carstva i kada su oni činili sve pripreme da jedni druge unište,predskazao je i navijestio,kada su Perzijanci bili na vrhuncu svoga pobjedonosnog ratovanja,da će bizantinci biti pobjednici kroz nekoliko godina.Ništa nije bilo nevjerovatnije prema prilikama kakve se tada u svijetu bile kao ovo proricanje,jer vladanje cara Heraklija od godine 61o.-621. nije nikako moglo voditi pobjedi varstva,nego samo njegovom padu i izumiranje.”
Ova sura Kur'ana ima 60.ajeta i Edvard Gibon možda nije imao strpljenja ili nije htio da ga u cjelosti predstavi čitaocu.Sura Er-Rom predviđa i pobjedu Islama (Arapa) nad Bizantijom, Perzijom i šire.
Bizantinci su pobijedili devet godina poslije proročanstva. Kada su Perzijanci vidjeli da su im saveznici poraženi, povukli su se natrag u Perziju.
Iscrpljeno dugotrajnim ratom protiv Bizanta, Perzijsko carstvo je palo pod naletima Arapa, koji su ga zauzeli.
Arapi su ubrzo napali i Bizant i 634. zauzeli Siriju. Heraklije je 636. godine prikupio veliku vojsku, ali je pretrpio težak poraz u bitki kod rijeke Jarmuk, pritoka rijeke Jordan.
Arapi su nakon toga zauzeli Mezopotamiju, Palestinu, Armeniju i Egipat i krenuli su dalje.Ostalo je historija.