Predaj se srce
Volio sam njene oci
njene ruke, njenu kosu
volio sam cak i pjege
na malenom, lijepom nosu
Ni slutio nikad nisam
da ce ljubav dati drugom
da ce ludo srce moje
ispuniti tugom
Ref.
Predaj se srce, izgubili smo boj
nikada vise ti ne pricaj o njoj
u mom zivotu sad nema vise nje
predaj se srce, izgubili smo sve
Sarajevo Grad čednosti
Ona sanja
Ona je nestvarno obzorje
Ona je suton
Krajolik snova
*
Provukao se vakat ponoćni
nebom dano milostivo a nezaštićeno
vrijeme za nerazbor
dobri čovjek začudo bdije sam
umoran od davanja
odlučio je preko koljena
posložiti umnost
i ljepotu
ne i nju
iako je imala prijemčive oble zakrpe
na slatkoj sjedalici
već neki prtljag
životu radovanja
sjeo je ispred kamina
ili limene kante od kikiriki putera
zalutala pomoć nesvrstanom
svejedno je
listao uspomene prelijepih dana
Ipak
krilo je bolno
praznoća ga ispunila
nema razigrane čigre
ni djetinjeg cvrkutanja
potpaliće platna
mnije
prosuće boje
nabaciti pojas nevinosti
na usta
umuknuti misao
zaboravu nanijetiti dvije riječi
i mirna zemlja Sarajevska
za navik
netom dobri umorom usni
sutonom
đavolak mu se smješi
usne mu višnjine
primiče i nudi
u srce ga šica
ne možeš ti mene
u zlaćanu seharu prošlosti slati
potrošio si vrijeme zaborava
budi se
dolazi vrijeme darivanja
što ti je Anđeo
mjesto i u snu nađe
i o ljubavi vječnoj rovari
eee
takvo vam je vrijeme
Garda čednosti
Sarajevsko
uvijek
prelijepo i ljubavno
a nevino
Cijeli svijet kroz maglu kroz seobu kreće:
to po nocnoj magli skita se drveće,
to u zlatno vino grozđe vec previre,
zvijezde kuću traže da se u njoj smire,
rijeke kreću uzvodno-gle-sasvim!
Ja na tvoje grudi bih-da zaspim!
Uvijek aktuelno !
Najnoviji apel , odnosno prizivanja ustaško četničkih klanja , razrooke pijačarske fukare upućem robijaškom picek bezusniku Draganu Čoviću nas podsjeti na zapis od prije čeriti godine koji otkriva istu retoriku .
BY ADMIN10. APRILA 2019.KOMENTARI, NOVOSTI
Jad i bijeda / prizivanje ustaško – četničkih klanja
Susreti fašistički nastrojenih čelnika BH etniteta i susjednih država je pao u predvečerje veoma značajanog datum za HDZ.
Dan Nezavisne Države Hrvstske.
Nema tu slučajnosti.
Jasno odabran dan sa ciljem da se povežu dvije nacističko-fašističke tvorevine.
I vrlo interesantana “ljubav”.
Veliki prijatelji slave uskrse,vaskrse, tucaju se jajima koje nemaju, a koja su opljačkali od naroda
Ma , med i mlijeko.
Srba u Mostaru u “Čovićevom” dijelu nije , zahvaljujuči ustaškoj politici HDZ.
Hrvata u genocidnoj tvorevini republici srpskoj nije , jer ih je četnička politika tvoraca , a u poslijednje
dvije decenije i Milorada Dodika sustavno potamanila , a ostatak protjerala.
Ali šta je briga čelnike i fašističke stranake Čovića i Dodika, HDZ i SNSD za valstiti narod.
Bitno je da oni prijateljuju i utiru puteve daljoj izloaciji vlastitog naroda u ime ličnog bogaćenja
i kriminala.
Stoti put već čitam
pisma tvoja nježna
sjećaju me opet
dana naše sreće
Da l’ je zima, mila
blaga ili snježna
vene li il’ cvate
ono naše cvijeće
Ref.
Mirišu li naše ruže
cvjetaju li kao prije
da l’ toplina našeg doma
još ti uvijek srce grije
Piši nježna pisma, mila
da ih čitam ja što duže
kako je u našem vrtu
mirišu li naše ruže
Autor
Hajro Šabanadžović
Slike tuge
Noć ubica Zgarište
Krvava planina Vijenac žalosti
Duše umrlih Tuga
Autor
Hajro Šabanadžović
Snovi lebde
Skica za dizajn zaljubljene duše Božična svjetlost
Zaljubljenost Idila kraj potoka
Strašilo Portret u plavom
O kako te se spomenem…
Stani na najvišu stepenicu stubišta-
Nasloni se na bastensku urnu-
Utkaj, utkaj sunca sjaj u svoju kosu-
Privi cveće na grudi u bolnom soku-
Tresni ga o zemlji i idi
S prolaznom mržnjom u oku:
Al’ utkaj, utkaj sunca sjaj u svoju kosu.
Želeo bih, znači, da on ode,
Znači želeo bih da nju patnja bode,
Da ode on, da ode,
Kao što duša odlazi od tela ranjenog i bolnog,
Kao što duh odlazi od tela iskorišćenog.
Našao bih
Neki način neuporedivo lak i vest,
Lak za obostrano shvatanje,
Lak i bezveran kao osmeh, kao rukovanje.
Otišla je, ali je jesen kao sen
Robi mi maštu dane i dane,
Mnoge dane i mnoge čaše:
Njene kose preko ruku, njene ruke- žive vaze.
I pitam se kako su mogli skupa!
Trebalo je da se lišim pokreta i poze.
Katkad ove bludnje uznemire
Nemirnu ponoć i podnevni mir.
Milion miliona
crvenih ruža
igrala srcu mome
samo je jedna plavetna
Krhka ruža
ostala
nemir osjećam
dodir snivam
neću da bježim
a ljubav
ma hajte molim vas
neću boli
dok snivam
duša je ona nevina
i moja
