Sarajevo Grad čednosti
Ona sanja
Ona je nestvarno obzorje
Ona je suton
Krajolik snova
*
Provukao se vakat ponoćni
nebom dano milostivo a nezaštićeno
vrijeme za nerazbor
dobri čovjek začudo bdije sam
umoran od davanja
odlučio je preko koljena
posložiti umnost
i ljepotu
ne i nju
iako je imala prijemčive oble zakrpe
na slatkoj sjedalici
već neki prtljag
životu radovanja
sjeo je ispred kamina
ili limene kante od kikiriki putera
zalutala pomoć nesvrstanom
svejedno je
listao uspomene prelijepih dana
Ipak
krilo je bolno
praznoća ga ispunila
nema razigrane čigre
ni djetinjeg cvrkutanja
potpaliće platna
mnije
prosuće boje
nabaciti pojas nevinosti
na usta
umuknuti misao
zaboravu nanijetiti dvije riječi
i mirna zemlja Sarajevska
za navik
netom dobri umorom usni
sutonom
đavolak mu se smješi
usne mu višnjine
primiče i nudi
u srce ga šica
ne možeš ti mene
u zlaćanu seharu prošlosti slati
potrošio si vrijeme zaborava
budi se
dolazi vrijeme darivanja
što ti je Anđeo
mjesto i u snu nađe
i o ljubavi vječnoj rovari
eee
takvo vam je vrijeme
Garda čednosti
Sarajevsko
uvijek
prelijepo i ljubavno
a nevino