Kad je nad nama pustoš
razvila divna krila;
a sudba kobna i teška
između nas se svila.
Umiri srce svoje
što bolno uzdahe krije!
Na ovom svijetu, dušo,
ništa vječito nije “!”
(što tuži srce tvoje)
Kad je nad nama pustoš
razvila divna krila;
a sudba kobna i teška
između nas se svila.
Umiri srce svoje
što bolno uzdahe krije!
Na ovom svijetu, dušo,
ništa vječito nije “!”
(što tuži srce tvoje)
Niko na njoj ne vidi tvoje ruke
kada prolazim ulicom.
Niko na njoj ne vidi tvoje prste
kad je vratim kuci.
Maleno dugme je opet usiveno,
i zakopcani svi snovi visoko do vrata.
Ja ovu haljinu nezno skidam,
ja ovu haljinu pazljivo oblacim.
Ona za mene moc madjije ima.
Volela bih da tvoje ruke na njoj
mogu da pokazem svima.
Boj prođe. Ko gust zastor, namah
Za dušmanima magle plove,
Ko čista platna, obalama
Rasprostrlo je svud snjegove.
I čuješ: ptica pticu kliče,
U studi jutra nemir prene,
I bezdoman je taj glas ptice
Usred pustinje pougljene.
O plavetnilo rječnog leda
On, žalostan i tanak, bije,
Kao materin zov put čeda
Izgubljenoga zanavijek.
Kruži kroz prostor okovani
S nezamislivo tužnim jekom
Kao da ljudska patnja vani
Osta da plače nad rijekom.
Tri palidrvca jedno po jedno pale se u noći
Prvo da bi se vidjelo tvoje lice
Drugo da bi se vidjelo tvoje oči
Poslijednje da bi se vidjela tvoja usta
A mrka okolo da me podsjeti na sve t0
I da te stegnem u svoje ruke.
Drugi primaju vino i ulje što im saspu
u zaobljeni svod, u mračan prostor kružan.
Ja, kao manja mera, i najvitkiji sasud,
ja se za drugu potrebu vajam: za slap suza.
Vino se bogati, ulje i dalje bistrije biva.
Šta je sa suzama? Od njih otežah i otromeh,
zaslepeh, počeh da se na prevoju prelivam,
naprsoh sav – i najzad ostadoh prazan i slomljen.
Ko nije gubio, nije spreman
Da krunu otkrije!
A ko nikad nije žeđao –
Pehare i hlad Pinije!
Ko se umornu milju nikad
Ne uspe – zar takva noga
Da istraži purpurni prostor
Žala Pizarovoga?
Koliko Legija pobjeđuje –
Je li vladaru znano?
Koliko je na Dan Prevrata
Boja izvojevano?
Koliko kuršuma nosiš? Da li
Kraljski ožiljak imaš?
Anđele! Piši „Unaprijeđen“
Na čelu Vojnicima!
Moj jastuk me gleda svako veče
Prazan kao nadgrobni kamen znadoh da ce toliko da peče
Kada ostanem sam
Kada nema tvoje kose da poljubac joj dam!
Sam ležim, potpuno tih je dom
I kandilo ugasilo
Ispružam ruke ka telu tvom
Da zagrlim te strasno
Pa naginjem ka tebi vrela usta,
Al ljubim samog sebe i soba je pusta
Kada se naglo prenem –
Svud samo muk je noći ledene,
Zbezda na nebu podrhtava –
O gde je tvoja kosa crvena
Gde su ti slatka usta?
U svakom veselju sad bol znam,
U svakom vinu jad moram piti;
Ne slutih koliko će gorko biti
Kada ostanem sam,
Sam i bez tebe kad moram biti!
Ne slušah zapovesti, nisam na pričesti bila.
Sigurno, dok nada mnom opelo ne odrade –
grešiću – ko što grešim, ko što sam grešila –
strasno, sa svih pet čula koja mi Višnji dade.
Družbo u krivci! Vi čiji nagovori su vreli!
Svi prestupnici! Vi najnežniji od učitelja!
Junoše, deve, stabla, sazvežđa, oblaci beli –
na Strašnom sudu skupa odvratićemo: Zemlja!
Pod porušenim stubovima,
na ivici ništavila i sna
vrte se moje budne ure,
u slogovima tvoga imena.
Tvoja duga kosa cvena-
odsjaj leta-
sa jarkošću blagom titra
na leđima noći.
Uobičajena tama sna
što izvire iz ruševina
i stvara te od ničega.
Teške pletenice zaborava,
vlažne noći obala
gdje se širi, gdje udara
slijepo more – mjesečara.
pB
Stari Rimljani su bili vrlo strogi i krvoločni osvajači na svim prostorima do kojih je dopiralo carstvo. Bili su višebošci koji su po uzoru na helensku religijsku mitologiju napravili isti sistem / skalu božanstava samo sa drugim imenima.
U političkom , vojnom i religijskom smislu su bili krajnje netolerantni. Dopuštali su da domicilno stanovništvo ima izvjesne ovlastice u smislu ikebana koje će doslovno biti poslušni slugani i robovi rimskoj imperiji i njihovom imperatoru.
Tijekom historije Izraelci su se navikli na smrt. Ni vlastiti , ni životi protivnika nisu im značili ništa. Bili su apsolutno ubjeđeni da su božanski odabrani narod.
No , historija ih je uvijek , iznova i iznova demantovala. Smjenjivali su se periodi ropstva , sužanjstva , smrti i razaranja sa periodima blagostanja , prosperiteta i uzleta Izraelaca. Objektivni tumači starog zavjeta su utvrdili da su Izraelci sebi pridavali više pažnje , moći i ugleda nego su ih ikada u stvarnosti imali.
Čitava historija Izraela je faktografija prevara , izdaja ,ubijanja , strahobalnih pokolja i razaranja.
Ima jedna opteprihvaćena istina. Kada su se Izraelci vraćali izvornom vjerskom nauku Zakona sa ploča koje svom narodu donio Mojsije , slijedilo je blagostanje, i napredak. Umnožavao se porod i blagodeti. Izrael I Judeja bi napredovali. Bogastvo nosi zamke pohlepe, oholosti , raskoši i svih negativnih odlika koje novac nosi.
Novac kvari ljude. Ta istina se kod Izraelaca uvijek potvrđivala . Zapadali bi bezbožništvo, grijeh , blud , škrtost . Jednostavno , zanemarivali su Božije zakone koje su prihvatili i zavjetovali se na njih.
Nova era je donije pismenost i historijasku dokementarnost . Zbog toga ima sve više autentičnih i dokemntarnih svjedočanstava o Izraelu ,njegovom narodu , njihovim patnjama i stradanjima.Zbog toga ćemo davati uopštene podatke , o događajima koji su slijedeli jer se sve može pronaći na mrežama savremenih mas medija.
Bez obzira što te medije kontrolišu cionisti istina se ne može saktiri . I pored redovnih i permanentnih korektura, friziranja, ublažavanja ili pojaćavanja kontrasta i ostrašćenosti prema datoj stvarnosti zavisno od potreba Izraelskog lobija., osnovne faktografske činjenice se ne mogu izbrisati.
Smjennjivali su se vlastodršci i porobljivači u Palestini ) od Rimljana već udomaćeni i opšteprihvaćeni izraz za teritorije kojima se šitila zla kob naroda bez zemlje i domovine.
Rimljani , Što Zapadni , što istočni Bizant bili su vladari do četvrtog stoljeća. Izraelićani su dizali ustanke koji su gušeni u krvlju. Da bi na kraju 135.g.n.e. godine n.e. poslije Drugog ustanak pod vodstvom Bar Kohbe, svi jevreji bili protjerani iz Jerusalima , a zemlja dobila nativ Sirija Palestina.
Do šestog stoljeća Vizantija , posebno pod vlašću cara Justinijana I. (527. – 565.) počinje masovno naturanje hrišćanstva , izražena u gradnji crkvi , bazilika i drugih kršćanskih religioznih objekata , ali i pokršćavanje stanovništva.
Jevreji gube sve povlastice , čak je zabranjena upotreba hebrejskog jezika u sinagogama. Jedno kratko vrijeme Siriju Palestinu osvaja perzijski vladar Hozroje II. Parviz idinastije Sasanida osvaja 614. Jeruzalem.U tom pohodu porušene su sve crkve, osim one u Betlehemu.
Heraklije na kratko vraća Jerusalim u posjed Vizantije . U to vrijeme na scenu stupaju arapi , muslimani , koji su na temeljima renesanse nove / stare monoteističke religije Islama postali veoma jak , istorija će pokazati odlučujući faktor u tom regionu.
Drugi Muhamedov nasljednik, kalif Omar nastavlja s osvajanjima ovih dijelova Bizantijskog carstva.636. godine poslije sedmomjesečne opsade pada Jerusalim , a potom i sva Sirija i Palestina . Ove teritorije su ostale pod neprekidnom muslimanskom vlašću više od četiri stoljeća, sve do 1099. godine.
Za slijedećih 100 godina muslimani postaju većinsko stanovništvo u odnosu na Jevreje i Hrišćane. 691. godine podignuta je znamenita Kupola na stijeni u Jeruzalemu, danas svjetski poznata džamija Al Aksa, nakon Mesdžidul-harama i Poslanikove džamije, treće najsvetije mjesto u Islamu
1099 godine nakon četiri godine I križarskog rata križari zauzimaje Jerusalim i uz opovremene gubitke vlasti uspijevaju se održati do 1187.godine . Tada je križarsku vojsku u bitci kod Hatinskih rogova, nedaleko od Galilejskog jezera, porazila muslimanska vojska koju je predvodio Saladin.
Bilo je još križarskih ratova ukupno devet .
I još jedan – Dječiji križarski rat .
Strahota , bol , očaj i Vatikanski grijeh do Neba, do Boga milostivog.
Dječji križarski pohod (1212.) u kojem su sudjelovali njemački i francuski dječaci. Koji li je to ljudski izrod, maloumnik pomislio i odlučio da će nevinost male dječice ostvariti cilj koji organizirane križarske vojne nisu uspijevale postići.
Poslati neuku, malu , nevinu djecu u lavlje grotlo. Koje li bezumnosti i tragike.
Pohod je sasvim normalno tragično završio skoro bez ikakvih borbi.Mnogi dječiji sudionici su zarobljeni i prodani u roblje. Veliki broj jadne dječice koji su krenuli kopnenim putem su izginuli od gladi, studeni i različitih krvoločnih napadača i ne stigavši do odredišta .
I još jednom:
-Strahota , bol i grijeh Vatikana do Neba, do Boga milostivog.
Iako Vatikan i Zapad pokušavaju da minimiziraju, ublaže i zamagle dječiji križarski rat ,ova strahovita stradanja djece njih 50.000 ( minimum ) prema izvornim podacima , neko će u paklu gorjeti za sva poznata i nepoznata vremena.
Od tada do kraja I svjetskog rata 2018. Sirijom i Palestinom su vladali muslimani ,bez obzira kako se oni titulirali: Arapi , Ajubidi ,Memluci , Turci ili Otomanska imperija.
Ovo se područje obično u službenoj muslimanskoj korespodenciji naziva Arz-i Filistin (Zemlja Palestina),
Od Rimljana ,Muslimana,Križara, Muslimana i Turaka do Prvog svjetskog rata Izraelci su bili narod bez zemlje , bez države . Postali su potlačeni narod prognanika. Lutali se poznatim svjetskim prostorima . Nigdje nisu imali mira ni zaštite. Bili su proganjani , ubijani , silovani i mučeni.Zatvaranji u geta.Narod nižeg reda. Uvijek su bili na ivici gladi i nestajanja. zato su se raspršili širom Bliskog istoka i Evrope.
Možda je to samo zbog imena njihovog:
Izrailj – koji se bori sa Bogom.
*