Autor
Hajro Šabanadžoviž
Pogled kroz staklo
Vali
Suton i vali
Vodopad suza
Ah,to proljeće
Svijetlost
Svileno ljeto
Ponoć je
već odavno minula
pogled kroz rasuto staklo
u srcu uvijek suton je
muzike mladosti tvoje
miris prošlog proljeća
srećnih dana bjega
jedan čovjek je sam
sa olovkom u ruci kleči
pisaća mašina se kvari
nešto bilježi
rječ mu bježi
čini se o ljubavi pjeva
maslinova svjetiljka
kao vodopad njenih suza
blješti sjećanjem
slomljeni ram
njemu je drug
zato ne primjećuje
da ni slova više nema
sve je otišlo bespuću
sa djevojčicom bezgrešnom
eh svjetlosti moja
prolaze svilena ljeta