Autor
Hajro Šabanadžović
Bosna zemlja Božije milosti sni Božićno jutro
Lica u tirkiznom okruženju Cvijeće ili maglice
Ljubav i magija Bure i oluje
Raskoš Ljubavi Bura u sunčanom danu
Zaljubljenost Plavetna dolina
Sneno talasanje Jutarnja šema
Jesenja fantazija Plava staza
Svitanje nad sarajevom Gradom čednosti Čudesno nebo
ona
moja radost
priprema se 🙂
da ljubnem je
ja
njena sreća
u krilo moje pada
sa osmijehom
gleda me
polako
prati
svaki
moj mig
želi da zna
što je to
vuće
ka meni
približava se
njena
pametna glavica
ljubiti želi me
zauvijek
želim je
zauvijek
polako
nježno
da mazim je
ljubim
dovjeka
ona
zove se
Danas neuki i ” podobni” obilježavaju i slave 2.Maj , dan kada je Sarajevo Grad Čednosti odbranjeno, a posredno i Bosna zemlja Božije milosti.
Nama je taj, odlučujući , uzavreli plamteći , 2.Maj bio obični radni dan.
Dobro , malo žešći i ubitačniji.
Možda nešto bučniji zbog agresorskih aviona koji su nadlijetali grad i uništavali TV repetitor Hum,
BHT, Vijećnicu , Poštu i još neke vitalne objekte.
Na minobacaće smo se već počeli navikavati, u djetinjoj naivnosti da će to zlo brzo proći.
Tenkova se nismo previše bojali, bili su prevolinijski , izloženi , ranjivi .
Imali smo lijek za njih, otete zolje i ose i ofarbane solunare , a jedan naš suborac flašu maksuzije.
Da nama je to bio obični radni dan , jer smo već mjesec dana davali živote , da zasutavimo genocidnu
srpsku zvijer , da na samom početku rata napravi Srebrenicu neviđenih razmjera i zauvijek izbriše
jedan narod , sa lica ove prelijepe Božije zemlje.
Uspjeli smo u tome. Uz neizmjernu Božuju pomoć, ljubav i milost.
Malo je duže trajalo. 1500 i malo više jako dugih dana i isto toliko besanih noći .
Ali nama danas nije do slavlja.
Ne ,nikako nam nije do slavlja.
Kako ćeš ,ba, slaviti a hiljade nam djece ubiše ,masakriraše ti monstrumi, ti neljudi ,
ta genocidna srpska čudovišta.
Kako ćeš, ba, slaviti a desetinu hiljada čuvenih sarajevskih ljepotica raznesoše ,
osakatiše ti izrodi , abortusi ljudskog roda.
Kako ćeš , ba , slaviti a u srcu led zbog sve te nestale ljepote i nevinosti što plijenila je i u ljubavi živjela
čaroliju Bosne zemlje Božije Milosti.
Kako ćeš, ba, slaviti a mnogoj nerođenoj djeci nije dozvoljenu da udahnu dah nebeskih milodarja.
Kako ćeš ba slaviti,a ljubavi na nestajađe dan za danom, i …
Ma , ne možemo dalje i srce još više lediti , kvrcnuće ko maslinova grančica ,
koju Bosna zemlja Božije milosti od iskona u svojoj snenoj ljepoti i dobroti nudi .
A opet, u nama i poslij svega ne obituje zlo i riječi prokletstva za jedan divni narod,
kojeg su zaveli, koji je ćutao , rijetki se bunili i negodovali, ali narod koji ipak nije previše učinio,
da zaustavio neviđeno zvjerinje zlo.
Čak i ne osuđujemo.
To će učiniti Nebeski zakoni i pravda. I na Ovom i na Onom dunjaluku.
Da , danas nama nije dan za slavlje.
A opet , slavimo svaki dan i Milostivog Gospoda ,koji nam poklanja prelijepi život
i nadu da će pučanstvo/raja/dunjalučani jednog dana shvatiti da su svi ljudi braća.
Još ne sviće rujna zora
Još ne trepti list sa gora
Ne čuje se glas slavuja
Zoru da najavi
Zoru da najavi
Ne čuje se ni zefira
Niti svirka od pastira
Tišina je, nema vlada
Sve živo počiva
Sve živo počiva
Neka cvijeta rosno cvijeće
Nek se kiti s njim proljeće
Ja ga neću više brati
Jer nije za mene
Jer nije za mene
Ja ga neću više brati
Jer ga nemam kome dati
Kome sam ga do sad darivala
Zemlja ga pokriva
Zemlja ga pokriva
Kad procvatu behari
kad dunjaluk zamiri
dusa ceznjom procvili
davno smo se rastali
Ref.
Allah Allah Hakk Allah
Alllah Alllah dzellallah
Allah Allah Huvallah
La ilahe illallah
Ovo nebo nad nama
sjena je od zastora
kula na nebesima
u nasim je prsima
Ref.
Proljece je u nama
kad se topi suzama
i pustinja procvjeta
nudec’ sliku Dzenneta
Ref.
2.Maj/Svibanj 1992.!
Jedan od najznačajnijih ( vjerovatno i najznačajniji) datuma opstojnosti Bosanske državnosti.
Tog dana, reklo bi se ni od tkuda, ni iz čega , Bosna je odbranjena i nastavila da persistira kao Božije Čudo i Čedo.
Neuki, zločinci,fašisti i nacisti potpomognuti krstaškim arijevcima Vatikanom , SAD i EU su mislili , zbrisaćemo taj jedan narod u par dana.Ima da ga nema.
Jedini grijeh tog naroda je da je kost u grlu krstjadnima hiljadu godina zbog toga što vjeruje u Boga Jedinog Milostivog i Silnog.
E ,jadna historijo. Nikako da se nauku dohavizaš.Hiljadu godina krstaških ratova protiv Bosne je zlo pokušalo svesti na 2.Maj/Svibanj.
Hiljade tenkova,transportera,haubica,topšova i minobacača nekad jedne od najmoćnije vojne sile u Evropi JNA je opkolilo srce Bosne – Sarajevo.
Znalo se ako Sarajevo padne, nema ni Bosne.
Nije bilo nade ni šanse za spas i opstanak golorukog naroda Sarajevo Grada čednosti.
Čak je i predsjednik predsjedništva Alija Izetbegović svojim nerazumnim ulijetanjem u ruke zločinaca išao i prilog zamisli o podjeli i zauzimanju Sarajeva.
Ali…
Uvijek ima ona činjenica koju svi monstruozni porobljivači zaboravljaju :
Bosna je Zemlja Božije milost.
2.maj 1992. je to dokazao.
Bog milostivi po ko zna koji put nije dao svoju zemlju Bosnu.Sve je naopačke okrenuo.Poslao je nevidljivu vojsku nebeskih anđela da spasi svoju zemlju i svoj narod.
“Sigurni pobjednici” , postali su najveći gubitnici u historiji svjetskog ratovanja.
Kada je taj dan 2.Maj/Travanj 1992. prešao u slijedeći dan i kada je zlo raspršeno u paramparčad,
znalo se da je Bosna odbranjena i da je ništa ne može spriječiti u njenom opstanku i bitku kao Zemlje Božije milosti.
Vojnim analaitičarima i zlu ćemo ostaviti da će čudom čude i preračunavaju . kako, zašto,otkud i na osnovu čega to.
Mi ćemo prisloniti glavu tlu i izraziti neizmjernu zahvalnost:
-Hvala i slava Bogu Gospodaru svijeta. Alelujah i Amin!
Otisli su drugovi
najeli se, napili
casa prepun sto
ne sme znati to
kol'ko smo se voleli
Otisli su drugovi
sve sa sobom odneli
casa prepun sto
nije kriv za to
sto smo se mi rastali
Ref. 2x
Rukuju se, rukuju
oni koji putuju
kad se dvoje rastaju
oni zorom druguju
Kad se raskomada srce moje
u tisuću dijelova,
opazićeš, mila moja,
da svaki dio ljubi.
Kao tisuću čitavih srdaca,
punih cjelova.
Sonce vo tvoite rusi kosi
Cetiri bukvi od imeto tvoe
Cetiri strani na mojot svet
Dodeka spies ubavo mi e
Gledam i svakjam ti si najubav cvet
Tvoite oci vinozito krijat
Po nego odam so srekjen lik
Zborovi baram zborovi nemam
Nikakov tebe ne te opeva stih
Sonce vo tvoite rusi kosi
Angjel sto ljubov mene mi nosi
Dzvezdi se krijat vo tvoite oci
Zlato moe odamna cekam da pristignes ti
Gospod me sakal za mene te cuval
Sekoja vecer se molam za nas
Dodeka spies ubavo mi e
Gledam i svakjam kolku ti pripagjam jas
Sonce vo tvoite rusi kosi
Angjel sto ljubov mene mi nosi
Dzvezdi se krijat vo tvoite oci
Zlato moe odamna cekam da pristignes ti
Sunce u tvojoj zlaćanoj kosi
Četiri slova imena tvoga,
četiri strane moga svijeta.
Dok spavaš lijepo mi je,
gledam i mislim ti si najljepši cvijet.
Tvoje oči dugu skrivaju,
pod njom hodam sretnoga lica.
Riječi tražim ,riječi nemam,
nikakav tebe nemože opjevati stih.
Sunce u tvojoj zlaćanoj kosi,
anđeo koji ljubav meni nosi.
Zvijezde se skrivaju u tvojim očima,
zlato moje,odavno čekam da mi dođeš
Bog me ljubi za mene te čuva,
svaku večer se molim za nas.
Kada spavaš lijepo mi je,
gledam i mislim koliko ti pripadam .
Sunce u tvojoj zlaćanoj kosi,
anđeo koji ljubav meni nosi.
Zvijezde se skrivaju u tvojim očima,
zlato moje, dugo čekam da dođeš .
Danas je Subota maj 2. Maj / Svibanj 2026. godine.
Ovako se dani prepucavaju:
121 dan proglašeno persona non grata.
Žalosno!
Dok bijhahu dobri li bijahu. Ali ne brinite, vratiće se. Za dane nema prošlosti , samo sadašnjost i budućnost.
Restl od 244 ovogodišnja dana vabe, da bi se otkantali. Ljudi se prave jako pametni, a dani ih stalno nestaju. Ove godine će dani milione ljudi zavejati.
Što bi poete rekli:
Veju veju pahuljice, kad tad ćeš biti zavejan.
U prevodu:
Bolje biti zavejan , nego ići u pržun.
a opet, isponove…
Danas je Srijeda , 2.Maj / Svibanj 2'18 godine.
121 dan proglašeno persona non grata.
Žalosno!
Dok bijahu dobri li bijahu!
Restl od 244 ovogodišnja dana vabe, da bih otkantali. Ljudi se prave jako pametni, a dani ih stalno nestaju. Ove godine će dani milione ljudi zavejati.
Kako će se takar odvijati,bumo videl. Znamo neće svakom isto.
Neko će se roditi, neko će mrijeti. Onima između plaho će prolaziti dani. Neznano kako, ali moglo bi biti lako. Samo kleknu i mole se Milostivom. Ali svi insani. I insanke. Njihove se molitve najčešće usliše.
Ali imaju ti mosntrumi , ta vlastela , pa pogan i fukara , što zajedno sa religijskim žrecima krše harmoniju univezuma .
Prvi su i u pljački i ubijanjima i u prvim redovima “njihovih bogomolja.” U tim bogomoljama neba više ni djelić neba svoj sjenu ne baca.
Svojim poganlukom i neljudskošću , svojim peksimlukom otjerali su Milost i ljubav iz raskošnih zdanja sagrađenih na krvi , onih kojima je Bog Milostivi jedina nada.
Ima ta pogan , ti izrodi , porod svoj, a zaboravljaju da se u život sve plaća. Uvijek i bez pogovora . Dobro za dobro , zlo za zlo.
Džaba im dvori i vreće opljačkanog narodskog blaga. Sve će to tujini pobrstiti , a oni se nanijećenog pržuna dohvatiti.
Što bi poete rekle:
Vlast je slast, a pržun je nagrada.
U prevodu:
Zakukaće pogan , ali kome?
Kukali ono , ili nekukali ništa se ne može promjeniti. Ni ono što je bilo , ni ono što će biti.
