Mislim da me se zemlja sjetila,
uzela me natrag tako nježno,
slažući svoje tamne suknje, svoje džepove
pune lišaja i sjemenja.
Odspavala sam kao nikad prije, kamen u riječnom koritu,
ništa između mene i bijele vatre zvijezda
osim mojih misli, a one su plovile lake kao moljci
među granama savršenog drveća.
Čitave noći sam čula mala kraljevstva
što oko mene dišu, kukce
i ptice koje rade svoj posao u tami.
Čitave noći sam se dizala, padala, kao u vodi,
hvatajući se u koštac sa svijetlom sudbinom. Do jutra
sam nestala barem desetak puta
u nešto bolje.
Kada dunjaluk cvijetni Maj tišinom zarobi , sve oživi . Masline zamirišu iskonom , zvono sa tornja crkve sv. Mihovila u kalama nadjača huk minulih nevera , trešnjin behar oplemeni mahale , a nestvarni ezan zanijemi sutone svitanja, jave se umilna sjećanja orošena nježnim riječima i urešena snenim bojama.
Daleko od mora prelipog , mora plavetnog , mora Jadranskog , negdje u Bosanskim brdima , u jednom malenom parkiću sa tri klupe i pet lipa , večeras jedna usnula Galerija sjaji u noći , poput barke koja u bonaci ka ulje , baca mreže da uhavti odbjegle snove.
Zidovima Galerije kao dragulji svjetlucaju slike prelijepe djeve Yossamin , koja večeras slavi dan , kada je Nebo poslalo da nas raduje ljepotom , umom , dobrotom i umjetnošću.
Pogled patinastim zidovima klizi , uranjajuži se u razigrane i nestavrne boje tisućua nježnih valera , nosi emocije ka vremenima kojih više nima.
Veče radosno i uzvišeno , mjestimice umiveno sjetom i žalom za nestalim vremenima , bremenitim ljepotom i plemenitom dobrotom nosi slike i riječi slavljenice.
Slike Yossamin
http://bosnazemljabozijemilosti.ba/?p=46982
Riči Yossamin – Vrime ća ga nima
Slovo I
konje
san sanjala
konje
san sanjala
noćas,
doli ispod kuća,
kraj mora,
u kasu,
prkosu buri
šta ori,
mlati bore i
lomi grane tamarina
crna griva
na vitru,
in viori
ka stijeg na vrju bandera
pa,
leluja u divljen plesu
sa kapljicama slanin,
a
tuku more
u moći
snage vlastite
… ja
bila san više mora,
na hridi,
kad protutnjiše topotom
kraj mene
i…
povuče me,
poželin…
Trčat s konjima
Gazit more
Ludovat u bijesu
bure
i…
zatrčen se bosi nogu
pjenon mora,
zapinjuć u pijesku
a,
bura me gura, udara u lice
tira nazad,
triska me more,
diže se,
kvasi
ma,
konji su
nestvarno lipi
i ja želin,
samo
želin trčat s njima
dotaknit
jednog
sjajni crni očiju
šta zastajkuje…
… ka da me
… Čeka…
*
Slovo II
Iša je stari kar
cuja se na prašnjavoj cesti,
kola, pošjolana laton, klopotaju
u ritmu…
fenjer visi na štapu i bljeska
u predvečerje
Kočijaš, umorniji od konja,
šta strpljivo tegli
cili dan istu rutu,
za šaku zobi i toplu rič,
biži pogledon u daljinu
Ne vidi ni dicu šta trče za karon,
ni suton koji pada,
lete mu misli u – nekad –
u vrime milosti
– nje –
okupane morem u
ukradenim predvečerjima…
Suza nema, ne teku, ne tribaju
…život je suza…
od zore, do zore
Udre Večernja s kampanela
– Bože, daj joj mir –
kočijaš promrmlja i
nastavi se cujat
u ritmu kara
*
Slovo III
a plakat neću
danas mi se plače, vanka su oblaci i kiša će… jutros san našla svoje polje, iskaš čitav život blago, a čeka te u snovima tvojin, strpljivo, puno zrili plodova, uvik, makar godinan nezaliveno, svraća ti u sne dok ne svatiš… s jutron ću otić, ništa neću ostavit, ni spomen na kose plave, i nećemo se opraštat rastanka ionako nikad neće bit danas mi se plaće u počast danima bez tebe, nezapisanin pismama, neiživljenon dušon, negledanin lipotama mora uz cvrkut jutarnji tica… danas mi se plače neisplakanim kišama, neizigranin godinan, i oću bit kiša skupa s oblacima trčat i trčat i trčat… …uvatit sebe danas mi se plaće vanka su oblaci i kiša će…
(Iz Dnevnika Yossamin V.)
*
Sjećanja i snovi se ponekad zanesu i pogube u ljepoti riječi i slika , i zapletu se u krhkim mrežama iluzija i snova poete , koji još uvijek uči kako se slika ljubav i čarolije vrimena kojeg više ni , vremena nezasitog kradljivca krhkih srdaca i blagoslovljenih duša .
i zato Yossamin , velika mala grlice moja ,hvala ti za sve što si i nisi mi dala , gdje god da si sada .
.
Jednu casu drzim u ruci
polako je okrecem
iako si otisla od mene
ja gledam te u vinu i placem
Ref. 2x
I pijem za tvoje oci
pijem za tvoju ljubav
jer hocu da se smirim
Izadji iz moje case
izadji iz moje duse
jer hocu da te zaboravim
Polako noc prolazi
ja sedim i pijem
i pijem za tvoju ljubav
i pijem za nasu srecu
Ref. 2x
Izadji iz moje case
izadji iz moje duse
jer hocu da se smirim
Izadji iz moje case
izadji iz moje duse
jer hocu da te zaboravim
Nježna noć srebreni Mjesec bludi kristalni prah lije kiša neznano otkud sipi nestašnu muziku a princeza kao pirueta kao kap rose i ja Konj a Čojk prostranstva biljeg zvuk bluza nosimo u tijelu damari plešu ona jeca on je put pahulje snubi ona ga otima od zore međ skute stišće on je bere kao trešnju sočnu i blještavu ustalasalu kao krv što u njima vri a bome potrajaće kaže ocean strasti možda nema dvoljno muzike zvjezdice nebeske sestrice ne gasite sjaj nek maglice sviraju pogled ne sakrivaju u noći kad vječnost sve je
Bujice i poplave u centralnoj Bosni.Apokalistične i kataklizmične scene. Ima mrtvih , povrijeđenih i nestalih. Materijalne štete će se mjesecima sagledati i zbrajati. Slike su zasta tužne, nestavrno apokaliptične i bolne.
Na dunjaluku ništa novo.
Mrtvi će se oplakati i prežaliti, povrijeđeni izliječiti, nestali uz Božiju pomoć pronaći. Sredstva za obnovu će se kako tako pronaći. I prelijepi život će krenuti dalje.
Čitava zemlja će se solidarisati i zbiti u skoro jedinstvenu frontu. Doći će pet minuta onih koji čitav život nose glavu ispod miške. Većina će zalelekati i izraziti saučestvovanje ,empatiju i solidarnost. Idjelizti koju marku. Za sevap i iskupljenje od grijeha.
I život će ići dalje, kao i prije. Beu nauka i promjena.
Vi mislite , ama baš nismo empatični.
Griješite ! Grdno griješite.
Čitav život upozoravamo na ljude i neljude , dobro i zlo , činjenje i nečinjenje i konsekvence proistekle iz tog kolopleta.
Urođenike razaraju i ubijaju još od nastanka prvih nadmoćnijih plemena / civlizacija. U poznatoj historiji , počelo je sa postanjem i židovima Nastavljeno sa hrišćanima, Dolaskom muslimana stvar se do balčaka zakomplicirala. Više nema mjesta na kugli zemaljskoj koje nije osjetilo pošast i pogibelj uništenja.
Prije su se ti pokolji dešavali , gluho bilo da nam Bog oprosti ,u ime nekog samo njima znanog boga. Sada se to radi u ime demokratije i novog globalnog svjetskog poretka.
U svijetu koji prizvodi hranu za 20 milijardi ljudi , od osam milijardi izbrojanih, desetini stanovništa svakodnevno prijeti smrt od gladi. 800 miliona ljudi je na rubu smrti. Većina njih umire u tišini.U te brojke nećemo uključiti Palestinu,Jemen, Sudan , Somaliju , Aboriđanje, Mjanmar… Oni su decenijama, Palestinci skoro čitav vijek, svikli da se izbore i prežive. Koliko dugo tko to zna?
Nećemo pomiljati ekocid i genocid. Uzaludno je. Ljudski nerazbor je sve veći i nehumaniji. I onda kažu kataklizme i pošasti poput bakterisjkih ratova su opasnost za čovječanstvo. Porobljavanje pučanstva na globalnom nivou je završeno i čini se za ljude više nema nade. Osim… No , da li ima vremena i volje da se ljudi vrate svom iskonu.
Penezi , novac , šoldi su postali jedino božanstvo. A ljudi se bore za golu egzistenciju ne razmišljajući , jer oteli su im um . U nerazumu postaju sluge zlog gospodara, koji može dovesti do uništenja Plave planete i života na njoj.
Da se vratimo na početak zapisa i da pokažemo još malo “neepmatičnosti”. radi lakšeg razumjevanja progovorićemo u prvom licu.
Imao sam zemlju. Prodao je da bi vlast plačkala na gradnji puteva ili urabanizaciji. Kad se malo bolje zamislite i pogledate , shvatite da su ti tokovi postali glavna transverzala kataklizme bh scenarija ovih dana. Nećemo tupiti . Imate mozga i sagledajte šta se dešava prilikom svihtih građevinskih radova. Sveopća pustoš i sveopće uništavanje okoliša.
No ,nije to moj problem , nek se država brine o tome. Moje je da prođem i proživim što mirnije i jeftinije.
Da li je baš tako?
Državi , lopovluku koji stoji iza nje nikad nije dosta. Hoće još! A kako doći do tog još? Urbanizacija , cestogradnja, mostogradnja, tunelogradnja, elektrifikacija, bagatelne sirovine po svaku cijenu.
Tu dolazim do izražaja ja , jedinka. Državna pomno računa na mene. Pomažem državi da realizira svoje pljačkašče planove , ne shvatajući da me u stvari ona pljačka, dovodi do ruba provalije i urinira poput trenutne bujice. sasvim izvjesno i ljudo popiut mene .
Krećem ka gradu jer nemam svoga doma, a tamo se ljepše živi. Kupujem raspoloživo zemljište po što povoljnijoj cijeni. Treba je iskrčiti, posijeći drveće, minirati stijene ,poravnati , uništiti okoliš , zagraditi sve dotadađnje vodotokove i pristupe.. Moj brat će kupiti zemljište do mene. Naši rođaci i prijatelji bezemljaši će učiniti isto. Nastaje sveopšti kupleraj. Dozvole , ne dozvole, javno i privatno, legalno i ne legalno. Sve postaje opšta pljačka , korupcija i mito. Ne zna se ko… ma znate već. Nećemo prostakluka u našoj pisaniji.
Nema dovoljno struje. Idi uništiti vodotokove i jako široku okoliš. Nema dovoljno namještaja, ogreva , papira, prokletih daski za šalovanje.Sjeci šumu. raskrčavaj, gradi puteve , baš te briga za eko i higijensku infrastrukturu . Uriniraj sav otpad u vodene tokove . I nadzemne i podzemne.
Nema građevinskog materijala ili je skup. Uh, a ja trebam beton i svu mogući građevinsku građu.trebam betom.Isuši rijeke, kradi šljunak , pravi kamenolome, kopaj vepnenac i laporac usred Neretve , Bosne , Une, Save,Drine. Gdje god ti se prohtije buši ruši i kopaj. Prekrajaj rijeke i potoke. Šta te briga za eko sustav i ako rijeka postane ponornica i izgubi se na novom toku. Od šuma pravi pašnjake iako smo svu živinčad poklali i prodali. Ne bojiš se , jer imaš novaca i ljude koji bi dali guzice , pardon sjedalice za sitniš.
Ljeto je bilo sušno i vrelo. Ljudi se ibretili. Neretve u Jablanici nema. Bosne kod Rimskog mosta nema, a na Bjelašnici niču apartmani.Prokoško jezero se onečičistilo ,a Fojnica nema kanalizaciju. Jezera isušila, rijeka ni . Kiše ni za ilađa. Ljudi kukaju gdje se dala ta silna vodra.
A priroda ko svako živo biće. dobro za dobro , zlo za zlo. Što uzme to i vraća. Što joj se opljačka i uništi to obilno kažnjava.
I onda zapadaju nedostajuće i željene kiše. Nema drveća i korjenja , šljunka i kamena da ih uspore , da ih upiju na tenane , da je prime kako je to vijekovni običaj. Pojave se bujice koje ruše sve pred sobom. Ogoljena zemlja nije nikakva brana. Voda nosi sve pred sobon. Pojave se klizište i postaju stratišta. Ljudi su svojim neznanjem , nebrigom i pohlepom svoja imanje ostavili prirodi na milost i nemilost.Nastupi sveopšti haos.
I u vlastitom nerazumu pučanstvo okrivljuje surovu , haotičnu i nehumanu prirodu i vrlo često druge. Postaju očajni , izgubljeni u tragici i pustoši koja ih je strefila.
Jedino vlast zadovoljno trlja ruke. Evo novih investicija i para za nas i naše pulene.Daćemo 10 , maksimu 20% , uzeti resto do 1o0% investiranog. Par procenata u budžet, par procenat sirotanima , ostalo u vlastiti trezor bez dna.
Tako je to uvijek bilo. Uvijek nastradaju oni koji služe vlasteli. Uvijek zakukaju oni koji vjeruju da će ima poslušnost i vlast donijeti blagostanje. Uvijek stradaju oni koji ne razmišljaju , čija je glava u pijesku ili nečijoj sjedalici i koji ne vide dalje od nosa, ili već pomenute hojdane. To su oni koji ne razlikuju činjene i nečinjenje , i dobra i zla koja iz tog prouzilaze.
Dakle ja se osvjestih. Saznadoh da sam i aktivni i pasivni saučesnik u ekocidu, hidrocidu ,urabnocidu,katastrofamnim klimatskim i razornim ekološkim promjenama , u sveopšte uništavanju rodne grude i Zemlje.. Nek mi je Bog milosti i ljubavi na pomoći.
A vi? Šta je sa vama?
Vama se to još nie dogodilo. Kažu :
-Poklopiće vas od tamo od kuda i kada se najmanje nadaš.
I onda nam, reciti da nismo empatični.
Ma , bjaž'te ba!
Repeticio nikad nije bila učiteljica života, niti historija majka znanja.
A Bosna , jedna jedina , ponosna m snena i prkosna od sna i dalje svojom ljepotom i Milošću Božijom sja i opstaje.
Hvala Gospodu,
Haleluja.
Kedna slika naše zaboravljene prošlosti , potisnute sadašnjoszi sadašnjosti i merebitno neizvjesne budućnosti:
Ležiš pod boron usrid naše vale
dok slušaš vale di se žalom šale
i na one dane misliš ča i nima
a dojdu dikod u snima.
I sam na žalu gleda si me samu
ka bilo jidro na pučine dlanu,
di nestajen i tonen u svanuće,
sve daje od vale di snili smo juče.
Znam ni čak sad nima, sva je pusta vala
ni sike nima na kojoj san stala
jedina još želja sad me ovod goni
da slušan žalon di zvoni.
I na one dane misliš ča i nima
a dojdu dikod u snima.
I sam na žalu gleda si me samu
ka bilo jidro na pučine dlanu,
di nestajen i tonen u svanuće
sve daje od vale di snili smo juče.
Znam ni čak sad nima, pusto je u vali
uspomene moje raznili su vali,
ostali su samo dani ča i nima
ća dojdu dikod u snima.
Ona pod velovima
Djetinje srce
Ruža ljubavi
Poslijednja molitva
Boli nas i ubija
ta jedinstvena
nedorečena
iza vremena
nečujna
Tišina sni
a ničim izazvane
suze grunu
kristalima leda miluju
nutrinu srca živog
neumoljivog
a shvatiš
više nemaš kome
oditi
bol nositi
ni cvijeće brati
klekneš
pružaš ruke
dlanovima okrenutim nebu
i čekaš…
nedolazeće sutra
a
tišina sni
>
I.
Crven fesić mamo
crven fesić joj mamice
crven fesić u dragana
joj mamo mamice
crven fesić u dragana moga
joj mamo mamice
II.
Da ga hoće mamo
da ga hoće joj mamice
da ga hoće nakriviti
joj mamo mamice
da ga hoće nakriviti malo
joj mamo mamice
III.
Medna usta mamo
medna usta joj mamice
medna usta u dragana
joj mamo mamice
medna usta u dragana moga
joj mamo mamice
IV.
Da me hoće mamo
da me hoće joj mamice
da me hoće poljubiti
joj mamo mamice
da me hoće poljubiti malo
joj mamo mamice
V.
Dala bih mu mamo
dala bih mu joj mamice
dala bih mu srce svoje
joj mamo mamice
dala bih mu srce iz njedara
joj mamo mamice.
