Autor
Hajro Šabanadžović
Ples velova Sunčano i plavo
Obala u plamenu Uzburkani đardin
Iskričava staza Nježni obrisi
Jesenji potpuri Srebrena noć
No comments
Daily Archives: 7. Maja 2026.
Branko Radičević – Mini Karadžić u spomenicu
Mini Karadžić
u spomenicu
Pevam danju, pevam noću,
Pevam sele, što god hoću;
I što hoću, to i mogu,
Samo jedno još ne mogu:
Da zapevam glasovito,
Glasovito, silovito,
Da te dignem sa zemljice,
Da te metnem međ’ zvezdice.
Kad si zvezda, sele moja,
Da si među zvezdicama,
Među svojim, sele moja,
Milim sestricama.
Bleki – Zvjezdica je sve gledala
Mjesec se sakrio
iza oblaka plovio
pokunjen i tužan
u tišini plovio
a ja zvjezdica
sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela sam da mu je ona tiho na uho pjevala
bolno svu svoju ljubav mu je ispjevala
svu svoju čežnju u pjesmu umotala
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
te večeri kraj žubora šadrvana
ispod sestrica ispod maglica
na očigled mjeseca
i cvjetnog đardina
u ulici skršenih srdaca
što se prije njih ašikovac zvala
Mjesec se sakrio
iza oblaka plovio
pokunjen i tužan
u tišini plovio
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela kad je suze sakrivala
kad je on zaspao
a ona se pravila da spava
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
i za nju plakala jer ona nije mogla
jer ona je bila ja
a ja sam bila ona.
Mjesec se sakrio
iza oblaka plovio
pokunjen i tužan
u tišini plovio
a ja zvjezdica
sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela kad je on snove prigrlio
a ona se pravila da spava
pa se polako izvukla
napravila srce
od šala ribizli i rozaklija
malo kičasto
ali iskreno dječije
sve sam vidjela
ja zvjezdica mala
uzela je njegov upaljač
kurvoazije nasula
jednu njegovu ciganku zapalila
popušila ispila
ružicu na peškunu poderala
viljuškom
ustala
zlatni upaljač u ruku sakrila
ukrala
Mjesec se sakrio
iza oblaka plovio
pokunjen i tužan
u tišini plovio
a ja zvjezdica
sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela ruku srcu njegovom je prinjela
srce je zadrhtalo kao površina jezera
kad ga lahorac poigrava
sve sam vidjela
ja zvjezdica mala
poljubac mu je lagani dala
na usne
nježno
djetinje spustila
da ga ne probudi
moralo se ići
iskrasti
da on ne zna
za njih nade nema
osim snova
Mjesec se sakrio
iza oblaka plovio
pokunjen i tužan
u tišini plovio
a ja zvjezdica
sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela da mu je poljubac
lagani
na obraz spustila
tiho se ka kapiji iskrala
i smirujući užas
srca sleđenog
pobjegla
i još vidim
jasno pamtim
izlazi
vrišteće suze na licu
a druga djevočica pred nju banu
ona zastane u njoj straha ni
za njega mjesta nema
svu joj dušu bol uzela
ugleda plavetnog anđela
ništa ne govori
ona je zagrli
pita iako zna
Šta sada malena moja
kamo bježiš
kamo kaniš stići
Bilo kamo
Slomili su me
oni koji me vole
Ne želim uprljatii njegovu ljubav
danas u podne
za drugog me udaju
Kemal Monteno – Bez tebe / Song – Lyrics
Jos uvijek sanjam
da te kao nekad’ zagrlim
da ti ljubav svoju poklonim
sve sto je ruzno da zaboravim
ali ne ide, bez tebe zivot k’o da stao je
Jos uvijek sanjam
da te kao nekad’ povedem
gdje sam te prvi put poljubio
gdje sam se prvi put zaljubio
ali ne ide, bez tebe zivot k’o da stao je
Ref.
Bez tebe, svima cu da kazem
necu vise da ih lazem
da je lako bez tebe
Bez tebe, sve moje ulice su puste
kojim’ hodam, korak po korak, bez tebe
Bez tebe sve, svejedno je
to zivot meni sapuce
da vise nije, nije kao ranije
I kad’ me pjesma ostavi
kad’ padnu prvi snjegovi
i kad’ jorgovan zamirise
ja te volim najvise
Ref.
Nerođene Bebice – Ljepote Božijeg stvaranja , monstrumi i dalje ubijaju
Embrij star 3 do 4 tjedna
Embrij star 6 do 7 tjedana
Embrij star 7 tjedana
Embrij star 10 do 12 tjedana
Gledajte ,dobro gledajte i pogledajte ove Božije Anđele prije nego im oduzmeta pravo na život i ubijete ih.
Ljepota Božije milosti i Stvaranja se očituje na svakom koraku.
Naučno je dokazano da se već u trenu začeća rađa novi život.
Od tog momenta bebice počinju osjećati prvenstveno majku, a posredno i okolinu.
I sada zamislite,neko: majka ,otac ,rodbina,društvo odluče da ovu ljepotu,ove anđele jednostavno sastružu.
B.Amnionska tekućina, placenta i fetus su
usisani kroz kanilu u zdjelicu za sakupljanje.
Posteljica i fetus su sastrugani u tom procesu.
Gledajte sliku vašeg zločina.
Ima li u vama imalo ljudskosti.
Živo ljudsko biće ,bez ikakve milosti ,ljudskosti se struže,
a niko da sa upita koliko to njega boli i imate li pravo na to.
Boli ga da bi vrištalo do neba , da može.
Ali nebo čuje njegov vapaj. I kažnjava.
Polako,ali sigurno.
Svakog sudionika ovih nezamislivih zločina ,ponaosob.
I odavno su države odlučile da odobravaju ubistvo nerođene djece.
Čak i vjerske institucije,koje to ne bi smjele raditi.
Državu inače nije briga za stanovnike.
Sveštenstvo je briga samo za njih same.
A abortusi , ta čedomorstva su veliki, globalni biznis.
Na ubijenoj djeci se zarađuju stotine i stotine milijardi dolara godišnje.
No , to je jedan strana medalje.
Druga je vrlo tragična.
Samo u Evropi,Rusiji i SAD se ubije više djece za godinu dana ,
nego su njemački nacisti kroz svoje logore uspjeli “počistiti” nearijevaca
za vrijeme čitavog II svjketskog rata.
Ne pitajte u koje se nezamislive,morbidne , eksperimentalne , laboratorijske svrhe , poslije struganja uživo , se koriste nerođena/ubijena djeca .
I Demokratska javnost ,u ime demokratije šuti i saginje glavu pred ovim pomorom.
Majkama ,čedomorkama je bitnije saznati gdje su jeftinije cijene ubojstva , nego sam čin.
Postavlja se osnovno Božansko pitanje:
Koliki nečovjek, nemajka , monstrum , trebaš biti da odlučiš da ubiješ vlastito dijete?
Odakle bilo kome pravo da odobri ubijanje živih bića?
Svaka vlast je saučesnik u genocidu nerođene djece.
Svaki doktor koji izvrši abortus je zločinac , Mengele, ubica.
Svaka majka koja ubije svoje dijete je ubica najgore vrste : čedomorka.
Bog Milostivi , zapisano je od iskona , ne prašta ubojstvo nevine djece.
Svi sudionici i saučesnici ovog kolektivnog genocida su osuđeni na vječni pakao.
Tako i treba . Dvostruka kazna.
Pa vi koljači i monstrumi vidite šta vam je raditi!?
Čak ne možemo reći:
Bože Mili oprosti im , ne znaju šta rade.
Znaju itekako znaju i zato će se danom sastanka svako o sebi zabaviti, a milosti neće biti ,kao što je ni oni nisu imali prema tim malim Anđelćićima.
Leonard Cohen – Dance me to the end of love / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski
“Dance Me To The End Of Love”
Dance me to your beauty with a burning violin
Dance me through the panic ’til I'm gathered safely in
Lift me like an olive branch and be my homeward dove
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Oh let me see your beauty when the witnesses are gone
Let me feel you moving like they do in Babylon
Show me slowly what I only know the limits of
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Dance me to the wedding now, dance me on and on
Dance me very tenderly and dance me very long
We're both of us beneath our love, we're both of us above
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Dance me to the children who are asking to be born
Dance me through the curtains that our kisses have outworn
Raise a tent of shelter now, though every thread is torn
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Dance me to your beauty with a burning violin
Dance me through the panic till I'm gathered safely in
Touch me with your naked hand or touch me with your glove
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Pleši sa mnom do kraja ljubavi
Vodi me plesom do ljepote tvoje uz plamteću violinu
Vodi me plesom kroz paniku dok ne budem siguran
Podigni me kao maslinovu grančicu i budi moja golubica što vodi me kući
Vodi me plesom do kraja ljubavi
Vodi me plesom do kraja ljubavi
Oh pusti me da vodim tvoju ljepotu kad svjedoci odu
Dozvoli mi da osjetim tvoje pokrete kao što su to radili u Vavilonu
Lagano mi pokaži granice onog što samo ja znam
Vodi me plesom do kraja ljubavi
Vodi me plesom do kraja ljubavi
Vodi me plesom do vjenčanja ali sada pleši sa mnom bez prestanka
Pleši sa mnom jako nježno i pleši sa mnom jako dugo
Mi smo oboje ispod naše ljubavi mi smo oboje više od nje
Vodi me plesom do kraja ljubavi
Vodi me plesom do kraja ljubavi
Vodi me plesom do djece što traže da se rode
Vodi me plesom do zavjesa koje su naši poljubci zaobišli
Podigni sada šator za sklonište iako su sada sve veze prekinute
Vodi me plesom do kraja ljubavi
Vodi me plesom do kraja ljubavi
Vodi me plesom do ljepote tvoje uz plamteću violinu
Vodi me plesom kroz paniku dok ne budem siguran
Podigni me kao maslinovu grančicu i budi moja golubica što me vodi kući
Vodi me plesom do kraja ljubavi
Vodi me plesom do kraja ljubavi
Josip Broz Tito – Mahalska reminiscencija
Na današnji dan, sedmog maja 1892. godine , u trošnoj kučici zagorskog seljaka Franje Broza i žene mu Marije, rođena Javoršek, Slovenke, rodio se sin Josip .
Svijet ga zna kao Tita, možda najvećeg državnika dvadesetog vijeka.
*
*
Nećemo reći da smo indiferentni prema tom imenu i ličnosti koja se iza njega krila.
Ne mrzimo ga svakako.
Da li ga volimo?
Vjerovatno , ali ne previše.
Ništa lično.
Otac, majka i njin porod su one ljubavi po naslijeđu dobivene.
Nekad ni one ne blistaju.
Ljubavi srce bira.
One prave , jedine , duša .
Ako ti se posreći imaš mnogo pravih , jedinih ljubavi.
Nama se uvijek posreći.
Da , poštovali smo ga.
Neki od nas jako mnogo .
Neki ‘nako , srednje.
Možda nijansu , dvije više.
Nekad nam žao , ali smo više ponosni , što njegove štafete , nikad nisu rukama mahalaša nošene .
Za štafetu, plavu kapicu , bijelu košulju i tamne pantalone ili plave plisir suknjice mi nismo bili predviđeni.
Ne zato što ih nismo imali.
A bilo je i toga.
Sistem zlatne kašike.
Zvuči vam poznato.
Komunjarska i nacionalistička navlakuša.
A nama su naše zlato i imanja otimali i još uvijek otimaju , dok ne otmu i poslijednju zlatnu prašku.
Ono zlato sakriveno u duši nisu znali pronaći.
Malo naših očeva je imalo crvenu knjižicu.
A to je bio uslov za sve!
Ne zato , što nisu htjeli.
Možda.
Već zbog stigme.
Mahala je bila oblijepljena plakatima, a svake godine su višekratno letke iz aviona bacali.
Ukratko, Agitprop je pisao:
-Nazadni, antiprotivni.
-Neusklađeni sa crvenim bojama, srpom i čekićem , paganstvom..
-Zaljubljeni u sevdah i ljubav.
-Neizostavno vjeruju i predaju se Jedinom Bogu Ljubavi i Milosti.
-Izolovati i zaobilaziti u širokom luku.
Ipak, zhvalni smo Titu.
Nije dao Jugoslaviju.
Nije dao na Bosnu.
Po duši Bosne zemlja Božije milosti je krojio bratstvo i jedinstvo.
Nažalost, pokazalo se neuspješno.
Nije dao da u mahalu buldožeri i kranovi zalaze.
Nije dao ili nije smio, nije bitno.
Hvala mu što nas je odvojio od radnih akcija, parola i borbenih pjesama.
Znao je da mi ne bi išli, uzvikivali i pjevali produkte ruralne masovnosti.
I eto belaja.
Nije to nikada bio naš svijet.
Niti će.
Još manje ovaj, genocidni svijet nacionalističkeih pljačkaških bagri i fukara , koji je mnogostruko čudovišniji, monstruozniji i svirepiji.
Niti će.
Tito je bio vizionar i osjećao je sve to.
Znao je i sve ono što će doći.
Tu ništa nije mogao.
Bio je mrtav.
Ostaće za zapisano :
-Imao je više časti i poštenja nego sto svi Tuđmani, Miloševići, Janše, Izeti, Dodici, Čovići i njihovi jataci, pride religijski slugani. Više nego ta pogan ima i što će ikad imati.
Ovi mediokriteti i mrzitelji ljudskosti, su nadigli sve moguće pošasti poganluka, kojeg im duša puna, protiv Časnog čovjeka.
A pjevali su mu :
Druže tito mi ti se kunemo, od Vardara pa do Triglava , nosili mu štafete, bili uvalakači…
I nosili crvene marame i plave kapice.
Crvene kapice i plave marame i plisir suknjice.
No, ovi današnji nacionalisti i fašisti su samo nebeski popušlići.
Zbog njih , krvoločnih nacionalista Mi bi mogli časnog čovjeka , Tita , skoro zavoljeti , ali ne smeta nam da volimo njegova vremena. .
Ljubav nam ponekad ide od srca .-
Mi, mahalaši smo osuđeni da volimo nježne Grlice i živimo sevdah .
Što bi rahmetli Deba rek'o:
-Joj , majko mila , plaha usuda. Moglo bi se hejbet ljepot doktorskih diseratcija za desetku napisati . I odraditi.
Za kraj smo ostavili notornu glupost i laž petparačkih novina, trule, ofucane, evropske animir dame Velike Britanije , koja sada tavori na smetljištu historije..
Deba bi rekao engleske sifilističke kurve.
Mi moramo paziti kako se ponašamo, jer drotovi iz Hulla prate svaku našu riječ.
I, đ'eš ba otočku prostitutku nazvati sifilističkom kurvom , uvrijedila bi se. A i osuđena je na HIV, ma šta mu to značilo. Kažu da je to nešto progresivno. Na zdravlje kruni koja ubije princeza bila svaka preogresivnost te vrste .
Daily Mail je Josipa Broza Tita svrstao na 13. mjest0 rang liste svjetskih ubojica .
Sve da i prihvatimo njihovu listu, Tito nikako ne može biti trinaesti.
Nabrojaćemo ( samo ) pet britanskih državljana koji se na listi najgorih masovnih ubojica 20. stoljeća a koji su rangirani barem poziciju prije južnoslovenske Gromade: :
Albert Edward (Edvard VII)
George Frederick Ernest Albert (Đuro V)
Albert Frederick Arthur George (Đuro VI)
Elizabeth Alexandra Mary ( Elizabeta II)
Winston Leonard Spencer Churchill ( Pijanac I)
Nećemo dalje da mozgamo. Ovih pet individua su potisnuli Broza na 18. mjesto. Po britanskim genocidnim mjerilima, oni su se dobro plasirali:
– od šestog do 10 mjesta.
Nažalost do kolajni su ih dijelili milimetri.
Ako uključimo Tuđmana i Miloševića i njihovu genocidnu sabraću Pavelića i Mihajlovića, Tito je mala mazna maca.
Znate onaj sistem :
Oni nama, mi njima.
A bilo je lijepo i časno biti Jugoslovenka i Jugosloven.
Na odru bijelom spava Kosara Marija Magdalena
https://youtu.be/ppvJu0NgQDY?si=w_xO2dfdmN7k8GZV
Danas je Uskrs
blagoslovljen je dan
a riječi mi bježe.
ljute se na mene.
skrivam se od njih
da mi dim cigarete
koje nema
i sunce koje ne sja
ne suze oči
Na odru ljubavi
u vjenčanici bijeloj
udovičkoj
okupana mirisom
djevičanskih ljubičica
spava Kosara
kojoj poklonih
djetinju ljubav svoju
Blagoslovljen ti Uskrs
Marija Magdalena
a još uvijek te volim
milo dijete moje
Hai Ne Ne Ne, Russian gypsy music / Lyrics – Prevod na Bosanski jezik
Hai, ne, ne, ne (Ай, нэ, нэ, нэ)
Выйду пред долиной
В небо погляжу
И платочком пестрым
Косы повяжу.
Ай, нэ, нэ, нэ, нэ, нэ,
Ай, нэ, нэ, нэ, нэ, нэ,
Косы повяжу.
Где теперь бы другу
В очи поглядеть,
Песенку заветную
Для него пропеть?
Ай, нэ, нэ, нэ, нэ, нэ,
Ай, нэ, нэ, нэ, нэ, нэ,
Для него пропеть.
Но не веселит мне
Душу красота.
Стала я другая,
Стала я не та.
Ай, нэ, нэ, нэ, нэ, нэ,
Ай, нэ, нэ, нэ, нэ, нэ,
Стала я не та.
Выйду пред долиной,
В небо погляжу
И платочком пестрым
Косы повяжу.
Ай, нэ, нэ, нэ, нэ, нэ,
Ай, нэ, нэ, нэ, нэ, нэ,
Косы повяжу.
Hai, NE, NE, NE (Ai, NE, NE, NE)
Izaći ću sred doline
U nebo pogledati
I šarenom maramicom
Kosu povezati
Oh, ne, ne, ne, ne, ne,
Oh, ne, ne, ne, ne, ne,
Kosu povezati
Gdje treperiš sada drugom
U oči pogledaj,
Pjesmu zavjetnu
Njemu pjevaš?
Oh, ne, ne, ne, ne, ne,
Oh, ne, ne, ne, ne, ne,
Za njega pjevaš.
Ali, ne veseliš me
Dušo prelijepa.
Stao sam sa druge strane
Stao sam a nije isto.
Oh, ne, ne, ne, ne, ne,
Oh, ne, ne, ne, ne, ne,
Stao sam a nije isto.
Izaći ću sred doline
U nebo pogledati
I šarenom maramicom
Kosu povezati
Oh, ne, ne, ne, ne, ne,
Oh, ne, ne, ne, ne, ne,
Kosu povezati
Dragutin Domjanić – Bele ruže
(MOJOJ DRAGOJ MAMI
KIPCI
BELE ROŽE)
Zmisliš se, mama, tih jutrah tak plavih?
Rosa još s trave se svetila vani,
Stare su vure polahko odtukle,
Glas im je tenek i tih i pospani.
V odprti oblok je dišalo jutro,
A pod oblokom naš vrtek je mali
Budit se počel, i on si je dremal
V mirnoj toj noći, dok vsi smo mi spali.
Zmisliš se grma od rožicah belih?
Tak se razrasel, navek je pun cveta,
Vnoge su zime prek njega vre prešle,
Vnoga su žarka ga grejala leta.
Tesno je k staromu stiskal se zidu,
Da ga prijatel obrani od bure,
K nizkom, obloku se penjale grane,
Čule su, stare kaj šepćeju vure.
Kad si Ti znala čez oblok pogledet,
Kak da su rože oživele bele,
Kak da su dobre Ti dragale ruke,
Kak da su k Tebi privinut se štele.
Nî Ti sad rožah, poginul je vrtek,
Dom je razrušen, raznesli su vsega,
Zdalka se vidi ledina žalostna,
Dom gde se belel na slemenu brega.
Mrtvo je vse, kaj smo imali radi,
Nadu za nadom živlenje nam ruši,
Gineju želje, al samo popevke
Još mi živiju, kak negda, vu duši.
Vu njih navek još ta jutra su plava,
Vu njih još rožice cvetaju bele,
K Tebi dišeće privijaju cvete,
Dobre Ti ruke bi dragati štele.