Ej krčmaru, krčag puni i podaj ga svima sada:
Sprva držah ljubav lakom, ali potom eto jada!
Dah mošusa koji lahor kovrdžama njenim ote!
Sa vranih joj uvojaka krvlju vriju mnoga srca.
Što je spokoj i sigurnost na postaji duša naših?
Svakog trena zvoni klepka: tovar prti i nosi ga!
Ako hoće glavni mag, sag molitven pit će vina
Da putnik ka cilju višnjem svoj putokaz čvrsti ima.
Mrkla noć i strah od vala, mučni snovi – o vrtlogu
Put je naš, a lak je teret kukavica sa obala.
Ja sa staze sebeljublja putu srama se obratih,
Pa kako ću čuvat tajnu rad koje se skuplja družba?
Ako želiš da je s tobom, ne skrivaj se, o Hafize:
Kadgod tebe sjaj ozari, oprosti se od svijeta,