Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
na visokom odru, u agoniji svijeća,
gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
u dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
sumnjajući da su tamne oči jasne
odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
sve što očajanjem htjedoh da oživim
u slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
samo kosa tvoja još je bila živa,
pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
Eh,
Da , da
ima taj jedan san
da prostite i ne prostite
ima ta jedna čednost snena
neuništiva Bosna zemlja Božje milosti
Ah ,
Da , da
u dobroti svojoj
moleći i ne moleći
milodarje svoje nudi svima
znanom i neznanom uvijek dobrodošlom
Uh
Da , da
u tuzi svojoj
prašta i ne prašte
zlu što bi da skrnavi čednost njenu
vjekovnim jahačima paklene apokalipse
Ih
Da , da
u ljepoti svojoj
viđenoj i ne viđenoj
čudesne latice svoga bića
širi plavetnim svodom nebeskom
Oh
Da , da
u vječitosti njenoj
ko je ne bi volio i volio
mnijem modrom još luđe i još huđe
u iskonskom beskraju ljubavi i milosti Božije
Jugoslavija
Bosna je zemlja Božije milosti
Godine su prosle pune muka.
Ginulo se za slobodu nijemo.
Ili s pjesmom umesto jauka,
Druze Tito mi ti se kunemo.
Veselje se siri na sve strane,
sad slobodno po zemlji idemo.
Al velike pamticemo dane,
Druze Tito mi ti se kunemo.
Praznik silazi na ulice nase,
u oblake da letimo smjelo.
Nase pjesme svi neka se plase,
Druze Tito mi ti se kunemo
**
‘Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo!’
Slušala se u fabričkim halama,na radnom mjestu , školama, kasarnama, rudnicima, na oranicama,
na radnim akcijama, stadionima, na priredbama , na plažama…širom svijeta.
Neizostavno.
Sa srcem i dušom.
Jer voljelo se i volio se časni čovjek:
Josip Broz Tito. Drug Tito. Maršal Tito.
A onda zločinci i monstrumi SHS nemani , nestadođe nam:
Dan mladosti. Bratstvo i Jedinstvo. Socijalizam. Samoupravljanje. Titoizam. SFRJ ,
Majku nam Jugoslaviju.
Nek vječno živi Jugoslavija !
Pokušaše u krvi dotući
Bosnu i Hercegovinu .
Bosance.
Nisu imali šansi ,
jer,
B0sna je zemlja Božije milosti.
A njen čestiti Bosanac bogu mili čovjek.
Nek vječno živi Bosna i Hercegovina i njen narod!
Amin Gospode
Od Vardara pa do Triglava
Od Vardara pa do Triglava
od Đerdapa pa do Jadrana
Kao niska sjajnog Đerdana
Svijetlim suncem obasjana
ponosito sred Balkana
Jugoslavijo, Jugoslavijo.
Širom sveta put me vodio,
za sudbom sam svojom hodio,
u srcu sam tebe nosio.
Uvek si mi draga bila
domovino moja mila.
Jugoslavijo, Jugoslavijo.
Volim tvoje reke i gore,
tvoje šume, polja i more,
volim tvoje Ijude ponosne,
i ratara i pastira
uz frulicu kad zasvira,
Jugoslavijo, Jugoslavijo.
Krv se mnoga za te prolila,
borba te je naša rodila,
radnička te ruka stvorila.
Živi sretna u slobodi,
ljubav naša nek te vodi,
Jugoslavijo, Jugoslavijo.
Tovariš Tito , zdravstvuj . ono šenkrat plaho
Možda bih trebao početi sa :
Hvala ti za sve što si učinio za svoj narod.
Ali ne ide!
Oprosti nisam nezahvalan ,
saćekaću tvoju reakciju na jednu malu molbu.
Druže Broz ,
davno se nismo čuli, još od devedeset i neke prošlog vijeka.
Umišljati nije loš fakat.
Mnijem , imam neka prava.
Davne 1974./1975, su me poslali da položim ako treba i svoj život za tebe.
Nećemo sad o tome da li su me pitali ili nisu.
Imao sam dobar i simpatičan CV i neophodnu visinu.
i poslaše me u Gardu, na Dedinje i ponekad u Karađorđevo .
Jednom sam , ko’ slučajno , na petanest dana zalutah u Dobanovce.
Volio si ; hajd’ recimo,prirodu
Kažu pazi nam na Tita.
Jašta ću drugo raditi , nego paziti.
Te godine skoro da mi nije dozvoljeno da imam pametnijeg posla.
O danas šta da ti rečem Stari?
Velim , nema potrebe da ti pričam, vidiš i sam šta se dešava.
Gledaš nas , a žaloste te ljudi zli koju nam ubijaše Majku domovinu
prelijepu i časnu Jugoslaviju.
Još više te boli plemeniti narodi koji ko stada kurbana , ka janjadi za klanja,
šutke prihvataju da ih zatvaraju u torove ,
i prinose kao žrtve na sotonske / šejtanske oltare .
Znam , tužan si jer i dalje ubijaju tvoje časno pučanstvo.
I pljačkaju ga i porobljavaju , u fašističke ih konc-torove trpaju.
Četiri decenije zla je previše da bi to nevini , napaćeni narod mogao izdržati.
Ali trpi.
Dokle ,pitaš se?
Eh , i ja se pitam!
Neću ti puno tupiti štovani druže.
Volio si da te oslovljavaju sa druže Tito,
jer bio si najveći tovariš.
A veći si dinGospo od svih monstruma zajedno,
svih onih zlotvora i ubica , koji te ruše ,
i uzludno guraju tamo gdje je njima mjesto ,
na smjetljušte historije/istorije/povijesti.
Imam samo jednu skromnu molbu .
Za tebe prava pravcata sitnica.
Ti si uvijek imao veza i znao prave riječi koja otvaraju svaka čarobna vrata.
Daj molim te , potegni neka poznanstva , tamo gore , progovori koju.
Mislim da je vrijeme da se sva fašistička , nacionalistička ,mafijaško – pljačkaška bagra i fukara pomete sa lica zemlje i uputi u mjesto koje joj po zasluzi pripada: u pržun oliti pakao.
Hvala unaprijed i drugarski pozdrav.
Do tada:
Smrt fašistima / fašizmu , sloboda jugoslovenskom narodu.
I HVALA ti za sve.
Odakle si lijepa djevojko
Ko ti rodi oko plavetno
Ko ti dade kosu zlacanu
Ko te stvori tako vatrenu
Ko ti dade kosu zlacanu
Ko te stvori tako vatrenu
Oci su mi more Jadransko
Kose su mi klasje Panonsko
Sestra mi je dusa Slovenska
Ja sam Jugoslovenka
Oci su mi more Jadransko
Kose su mi klasje Panonsko
Sestra mi je dusa Slovenska
Ja sam uJgoslovenka
Odakle si lijepa djevojko
Gdje si rasla cvijece proljetno
Gdje te grije sunce slobodno
Kada pleses tako zanosno
Gdje te grije sunce slobodno
Kada pleses tako zanosno
Oci su mi more Jadransko
Kose su mi klasje Panonsko
Sestra mi je dusa Slovenska
Ja sam Jugoslovenka
Oci su mi more Jadransko
Kose su mi klasje Panonsko
Sestra mi je dusa Slovenska
Ja sam Jugoslovenka
Odakle si lijepa neznanko
Gdje si krala sunca bjelilo
Gdje si pila vino medeno
Kada ljubis tako sladjano
Gdje si pila vino medeno
Kada ljubis tako sladjano
Oci su mi more Jadransko
Kose su mi klasje Panonsko
Sestra mi je dusa Slovenska
Ja sam Jugoslovenka
Oci su mi more Jadransko
Kose su mi klasje Panonsko
Sestra mi je dusa Slovenska
Ja sam Jugoslovenka
Ja sam Jugoslovenka
Bosna prkosna od sna
Zlaćano Sarajevo Grad čednosti
Blistava Modra rijeka
Nek zbori Tito.
I mrtav on zbori i čuva Bosnu svoju.
Pustite ga neka zbori.
Za vjeke vjekova!
Bosna će biti Bosna.
Uvijek je pametno zborio ovaj mudrac.
I oni nama nema Bosne.
Joj, čudnih glupaka ljudi moji.
Mila domovino , Bosno zemljo Božije milosti srećan ti praznik
Dok zbori Tito…
Dok zbori Tito…
Dok zbori Tito…
Dok zbori Tito…
Zavoljecu jos vise
i oblake i brda snena
i ceste modre sto se
jos skromne viju
slutim Dalmacije osmjeh
i Sjemena
i Crnu Goru moju i Srbiju
i Crnu Goru moju i Srbiju
Ohridska vrela slusam
slusam romor Drine
i Plitvice daleke
Bohinje otkrito
Zagorja slutim zoru
i Frusku Vojvodine
Dok zbori Tito…
Dok zbori Tito…
Dok zbori Tito…
Dok zbori Tito…
Prodju me noci one
nesane patne ratne
i krv zastrafti mlazom
a mlaz se gorka javi
i prodru u sred oblaka
krivine nepoznate
kud su brodile vojske
kud su brodile vojske
Mokroj travi vrate se oci
i hlad lisca meka
zaspu me zore,
mutne me zaspu zore
ranama svojim
i tugom od leleka
u jutro jedno
nad groblja Zelengore.
Dok zbori Tito…
Dok zbori Tito…
Dok zbori Tito…
Dok zbori Tito…
Autor
Hajro Šabanadžović
“Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:
A kto je ta sta je ta da prostis
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je ta
Bosna
Rekti
A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
Bosna da prostis jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostis
I hladna i gladna
I k tomu jos
Da prostis
Prkosna
Od
Sna”
