Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti


 

Jesenja rapsodija                                                                          Ah to krhko cvijeće

 

 

Pustinjski vjetar                                                           Idila u žutom

 

 

Jesenja simfonija                                                                   Zavjesa od velova
 

Nebeska vrata                                                        Lebdeće poljsko cvijeće

 

 

Jesenji nemiri                                                               Da se razboliš od ljepote đardina

 

 

Snježni vodopad                                                          Zimski ipus

 

 

Ružin bokor                                                                 Leprđave dugine boje

 

 

Ona u vrtlogu proljeća                                                Očaj

 

 

Marko Vešović – Kad je srpski snajperist mojoj prijateljici

 

 

Kad je srpski snajperist mojoj prijateljici

ustrijelio dijete u naramku

prestala sam u boga vjerovati. Nema te, bože,

rekla sam, prekrižen si za sva vremena

i tačka. Jer bog što pušta da djecu, majkama

u naručju, ubijaju onako, ni zbog čega,

naprosto iz zabave, takav bog meni ne treba

A drugi – kako god hoće

Inače, prije rata sam mislila da bi se nebesa

na mene sručila ako bih prestala

u boga vjerovati. A eto, nije se desilo ništa

Ni crijep nije napukao na krovu moje kuće

Ja sam i dalje ja. Sarajevo i dalje Sarajevo

Nebo i dalje nebo. I eno stoji gdje je i prije bilo

Iako boga nema. Mislim, nema ga za mene

A drugi – kako god hoće

Sve se kotrlja po starome

Čak mi se čini da je ovako lakše. Ovako,

bez boga ne umijem ti to, bojim se, objasniti

Znaš, pješači se lakše bez ičega u rukama

nego kad vukljaš cekere. Jeste, dobro sam rekla

Bez boga, nekako lakše se pješači

kroz ovaj guravi život. Jedino, svaki čas osjetim

da su mi ruke prazne

 

Ah te , duboke vode plave

 

 

 

 

Ah  to more

zalud duboke vode plave

bez nje ste ostale

 

neću reći tuga je to

mene boli do smrtnog damara

a ona se u raju odmara

 

neći pomisliti

mogla si još koji dan ostati

bar da ljubav vodimo

 

neću plakati

ne znam

nisi me naučila

 

kleknuću pomoliću se

Alelujah

što smo se voljeli

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 15 03

 

 

 

 

 

Princezin univerzum                                               Velovi tuge

 

 

Novogodišnja ludnica                                                     Iluzija u snu

 

 

Prelamanje jednog ljubavnog sna                                       Cvijetna staza

 

 

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 14 02

 


 

 

 

Kontrast i valeri                                                               Plava noć

 

 

Plišana magla nad Modrom rijekom                                  Violetne sjenke

 

 

Rajska kiša                                                                     Đardin krhkog cvijeća

 

 

 

 

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 13 01

 

 

 

 

Maštarije                                                                    Zimske čarolije Modre rijeke

 

  

Jesenja idlia                                                                                Zelen pored puta

 

 

Ljubičasto tkanje                                                                        O sole mio

Marlen Ditrih – In Memoriam


6.maja  1992.-Umrla je Marlen Ditrih, američka filmska glumica nemačkog porekla, legendarna “fatalna žena” (“Plavi anđeo”, “Šangaj-ekspres”, “Svedok optužbe”).

Maria Magdalena Dietrich je rođena  u Berlinu 27. decembra   prve godine XX vijeka u Schönebergu, četvrti Berlina.

Šoneberg je u njeno vrijeme bio ugledna četvrt.Sada Marlene , vrlo ekscentrična i probirljiva, ne bi kročila u njega.Skoro trećina stanovnika  su imigranti.Među njima ima i dosta  balkanskih pobjegulja.

Kao mala je znala da će biti slavna.

Sa jedanaest godina je promjenila ime Marija i nadimak  Lajna u Marlena.Mi bi rekli rano si počela mala.A šta to ,prepuštamo vašoj mašti na volju.

Išla je u muzičku školu.Željela  je postati koncertna pijanistica.Skrojena joj je drugačija ,glamuraoznija haljina,koja joj je savšeno pristajalaPovrijedila je ruku,san je odlutao a ona se našla kako obija pragove glumišta i vodvilja. I uspjela je..U Berlinu 1920-ih, glumila je u kazalištu i u nijemim filmovima.Tada je Berlin bio grad poslijeratnog beznađa i poremećenih pojmanja morala,koji je čeakao Godoa.Iznemogao od čekanja, dočekao je zvijer,raširenih ruku.

Šta je mlada ,ne i neiskusna djevojka morala pretrpjeti da opstane u podmukom svijetu šou biznisa možemo zamisliti.Otuda neka njena izvitoperena pojmanja života.

U Lejninoj 29. godini dolazi njeniha pet minuta koje će trajati okruglo 49 godina.

Plavi anđeo   njemački je crno-bijeli film iz 1930. godine, redatelja Josefa von Sternberga. Film je snimljen prema romanu Professor Unrat njemačkog pisca Heinricha Manna.

Potka je vrlo tanka, govori o ljubavi i beznađu. Profesor Immanuel Rath se zaljubljje u Lolu-Lolu, pjevačicu u noćnom klubu. Njih dvoje započinju vezu, međutim kada to izlazi u javnost profesor dobija otkaz. Par se vjenčaje ali u nedostatku posla profesor spada tako nisko da nastupa u noćnom klubu kao klaun.

Film i nije bitan ,bitno je da u njemu glumi savršena, egzotična ljepotica.

Ostalo je klasika.

Međunarodna slavu i ugovor s američkom filmskom kompanijom Paramount Pictures. Hollywoodski filmovi kao Shanghai Express i Želja iskoristili su njen glamur i  mistični  izgled i učvrstili status zvijezde, kao jedne od najplaćenijih glumica toga vremena.

Domovinu nije previše voljela.

Kako bi?Niko je nije volio.Tamo su vladali zle sile i mrak.Adolf Hitler i nacisti.

Njena pjesma Lili Marlen je postala pojam pobune protiv Hitlera.

Ša radi holivudska komercijala.

Sasvim obična pjesma jednog zaljubljenog vojnika stvorila je mit o Maleni kao protivniku svoje domovine..Par posjeta pozadini , bolnicama savezničkih  ratišta,slike u medijima,popularnost se preliva preko krovova.

Ispredaju se priče o ljubavnicima,hkladnoj biseksualnoj kuji i nepouzdanoj majci.Podilazi se bolesnim maštama gutača žute štampe,koja postaje kreator života kompleksaša i autsajdera.

Ona jeste hladna,ali u uzdržanosti iznošenja intime u svijet javnosti.
Pripisuju jopj da je ateista i izreku: “Ako Bog postoji, mora preispitati svoj plan.”

Čisto sumnjamo da je njena.Bila je rđena protestantica i mi smo je viđali da često,prekrivena maramom ili crnim  udovičkim velovima leprša ka sakr Keru,najljepšoj hrišćanskoj crkvi na dunjaluku..

Nakon rata povremeno još glumila na filmu, od 1950-ih do 1970-ih većinom je bila na turnejama kao uspješna šou izvođačica.O njenom glasu su rekli da je „treća dimenzija“ i “ako nebi imala ništa više osim svog glasa, mogla bi vam njime slomiti srce“.A imala je i svega i ohoho toga pride.I slomila je srce onoga koji je pričao o njenom glasu.Upucao se.Tako kažu.

Svi su se trpali uz njenu bajku.Kada joj je postalo dosadno odlučila se povuči i napravila poslijednju pokretnu sliku.Kameo u filmu Just a Gigolo (1979.), s Davidom Bowiem u glavnoj ulozi.

Zluradi bi rekli : Kako petetično biseksualka sa biseksualcem.

 

Mi im šaljemo snimku i poruku: Poetična simbolika.

Svaki muškarac njenog života je bio samo žigolo.

Meriju Lejnu Maghdalenu Marlenu Dietrich,poznatu i kao Lili Marlen je kao i uvijek bolio  stidni čošak.

Povukla se u Grad svjetlosti i zakopala u samoću.Proživjela je j13 godina u samoći,tišini,koje pićence i mnoštvo dosanjanih snova.

Tugovala je samo za snovima one djevojčice koja je povrijedila zglob.

 

Mak Dizdar – Dan odmora dan sedmi

 

 

U početku ti stvori nebo i zemlju A zemlja bješe bez obličja i pusta
I bješe tama nad bezdanom
I ti reče Da bude svjetlost I bi svjetlost
I vidje ti da je svjetlost dobra I rastavi od nje tamu
I svjetlost nazva dan a tamu nazva noć
I bi veče I bi jutro Dan prvi

Potom stvori nebo I namjesti prestolje svoje na njemu
I bi veče I bi jutro Dan drugi

I stvori zatim suho i nazva ga zemlja a zborište voda nazva more
I reče da je dobro Pa zemlja pusti travu i bilje što ponese sjeme
I drvo poče da rađa plodovima
I vidje ti da je dobro I stvori sunce i mjesec i zvijezde
Da vidjela bude danju i noću

I bi jutro četvrti dan I ti stvori ribe u moru i ptice na nebu

A peti dan stvori na zemlji sitne i krupne životinje i zvijeri
I ti vidje da je to dobro I reče
Da načinimo čovjeka po obličju svojem kao što smo i mi
Čovjeka koji će biti gospodar od riba morskih od ptica
nebeskih i od stoke i cijele zemlje i svijeh životinja
što miču se po zemlji

I stvori ti čovjeka po obličju svojem Stvori muško i žensko
Stvori ih i blagoslovi i reče
Rađajte se i množite se
Tada ti pogleda sa svojih visina na ono sve što si stvorio
Pogleda zadovoljno Lijevom se rukom pogladi po bradi
a desnom po trbuhu I reče
Gle
Ovo je dobro veoma
I bi Dan šesti

A ja pogledah okolo po zemlji
I vidjeh gdje voda zemlju proždire
Gdje sunce vodu pije vidjeh
Gdje zemlja vatru bljuje
Vidjeh zvijer na zvijer da ide
I čovjek čovjeku krv da proliva
Ja vidjeh zločin na sve strane
Ja vidjeh zločin koji ti stvori
Jer okusih plod od drveta znanja
Ja vidjeh jer oči mi se otvoriše
Pa zavriskah
Nije to dobro Nije to dobro Nije
Ova tvoja zemlja
Dobra je samo za tvoje kamenje

To bijaše dan sedmi Dan odmora

Bleki – In memoriam jednom snu

 

 

 

Zanimljiva je ta zamisao

život je prelijep

i vrijedi umrijeti radi njega

sjećate se St. Egziperia

on je ubica

ubio je čedo svoje

Princa Malog

u okrutni svijet zalutalog

reče vakat mu bio

a se vrati u svijet svoj

ruža tišina i sni

ni briga ga

a jedna djevojčica plače prvi put

možda za čitav život svoj

ne znamo zašto

sačuvala je tajnu

ljubavi svoje

a u daljini sluti djetinji krik

aaa… aaaa…. aaaaa…..