Znaš li malena
mnogo toga ti ne znaš
okolo tama vreba
lebdeće cvijetove nalik tebi
rijetke meni jedinom
što se s tvojim igram
ko pauk među ribizlima
Znaš li malena
mnogo toga ne kažem
da te ne uplašim
ne znam da li bolji od tame bivam
mrežu pletem
da sapletem plamen u srcu tvome
i upletem ljubav tvoju
žrtvu istkanoj duši mojoj
Tko sam ? Šta sam?
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.
“Uvijek” i “ljubljena” i “upamtit ću”,
a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću,
istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.
Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.
Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.
Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji
Autor
Hajro Šabanadžović
Jesen pupa Ljeto sa okusom proljeća
Zov proljeća Najava zime
Bijelo i zeleno Zeleno i bijelo
Bijelo i plavo Zeleno i plavo
Bijelo i crveno Crveno i zeleno
Bijelo i ljubičasto Ljubičasto i zeleno
Drvo nade Ljubav odi tragom kiše
Tango de Nada Bijela dama i odar
*
Kroikodil i Gnu – poveznica – lovac i plijen
Krokodil i nilski konj bez poveznica – trpeljivost i rijeka.
Gnu i nilski konj – bez bliskih poveznica – biljožderi.
Lovac uhvati plijen.
Plijen se otima.
Pomoći nema.
Sa kopna porod i prijetelji gnuovi nijemo bleje i muče.
Pomažu im zebre.
Gnu tone sve više u vodu i čini se, kraj je sasvim izvjestan.
Ali Nebo šalje pomoć.
Možete zamisliti?
Više tonaši kao teško tonažna tenkovsa konjica nasrću na krokodila.
Gnu je slobodan.
Ostaćće ćopav , ali živ.
Koliko dugo , zar je bitno?
Ovu bitku opstanka je izborio.
Ljepota Božijeg stvaranja i djelovanja,
ponekad nam je nedokučiva u svojim uzrocima i posljedicama.
Jesenja fantazija
Jesenji opus I
Ah , to proljeće
Proljetni opus II
Svileno ljeto
Ljetni opus II
Zima
Zimski opus II
Lijep je, sunčani dan. Zima došla na svoje. Biće i kiše, u planinskim predjelima i snijega.Čini se, sve se pobrkalo.
Mi volimo sva godišnja doba i kada su ona u svom elementu.Ali mi naopaki kaki jesmo, nama sve jedno koji je vakat i zato ćemo malo lamantirati o birvaktile stađunima.
Recimo, ko je vidio jesen a da u njemu jagode blistaju ,a ljubičice nježnošću mirišu krajolike.
Jesen je da jabuke i kruške zriju. Nekada je bilo da njen dragi ide u armiju. A danas sve neki vehti , metiljavi momci. Nit iđu u armiju , nit drage imaju. Mobitel im druga , a kompjuter armija. Sve sami goli hadum , jumfer i anamo ona pogan.
ToBirvaktile , povratak iz armije je – ehej , velika feršta. Očeličio momak i cura frca od radosti. Tada je zagarntovano bilo ; ha se delija vrne ,eto svadbe,eto željenih takarli dana. I opet u neku jesen. Jer jeseni su za svadbe, i tako to. Za duboko oranje. I brazde. I sve što uz svadbe ide. Kaže Sveta knjiga: vaša žena je vaša njiva. Mi dodajemo i voli duboko oranje. Kako neće voljeti. To je osnov plodnosti i života.
Proljeća za buđenje života i sve je u cvijeću , beharima i mirisima. Sve oživi i sve se uzbiba. Sve miriše na ljubav. I mirisi donesu tu čuvenu, jedinstvenu, veličanstvenu , uglavnom neponovljivu ljubav. Bude i bolnih. Neka ! Ako nema boli znači nije se ni voljelo.
O ljetu se sanja, jer trava je narasla, miris pokošenog sijena je tu, da se u njemu valja , kupa u rosi , i u suncu suze kriju. A ono sunce i valjanje? Pa udari sunčanica počesto. I zaboravi se insan.A kad se zaboravi, eto novog života. Ne odmah. Ima određeni vremenski period kroz koji i priroda i insanka postaju bremeniti.
A šta ste vi mislili? Sunce vas mlatne u čelenku, vi se zaboraviti i da nema poslijedica po glavi neopreznog dunjalučanina.. Ne mere to tako. A poslijedice su lijepe i željene. Neke i nisu. Na prvi mah, ali se prigrle. Djeca su najljepše i najnježnije u ljudskim životima. Čedna i bijela kao zima.
A i ta zima. Hladna je i lijepa. Tjera čovjeka da se grli i stišće, da se zagrije. Pa kada se zagrijava krv uzavrije i onda zna se ,šta je raditi da se malo insan rahsladi. Igrati se malo kamarije. Znate ono , treba posteljinu na kamaru pa u seharu. A kamara ima raznih. Često zvukovnih i i uzdisajnih. Te dušeci, te šilteti , te svilene plahte, minderluci ,a napose i meki jastuci. Jer ako je zima, treba grijanje pojačati.Najlakše jastučenjem, a mere i dušečenjem. Kako je to zabavno , a i …
Lijepa nam ova godišnja doba, svako. A ljudi izvoljevaju.
Neko voli ovo , neko ono godišnje doba.
U nekima – u zemlju propadaju, neka mrze i najrađe bi da ih nije.
A ljubav gospodo?
A grijanje i valjanje?
Šta sa pupanjem i bibanjem?
Šta sa zrenjem i dubokim oranjem?
Vi bi i to da preskočite sa godišnjim dobom koji ne volite.
Mislimo da niste svjesni šta ne volite.
Što bi poete rekle:
Mnogo toga nije volio, pa je zaboravio vrbopuc.
U Prevodu:
Samo jednom se živi, a vrba svako malo puca.
I ,
takarli nam bili svi stađuni.
Neizmjerno sam tužan i bijesan .
Ponekad mi biva žao što živim u svijetu u kome prelijepi dvogodišnji Božiji anđeo može nestati bez glasa i traga.
Mnogo je godina iza mene , ali nikako se ne mogu navići na ljudsku bezbožnost , monstruoznost i bezdušnost.
Dvogodišnja djevojčica Danka , mili Anđelak nikome zlo nije učinila. Tek je prohodala , nije još naučila glasovni govor . Djetinje se radovala i igrala , i bila ljubav i centar jednog nevinog svijeta punog Neba i nade . Jedva da je bila svjesna svijeta oko sebe.
Nestali su je. Tek tako , bez imalo ljudskosti i straha od Boga Jedinog .
Vrijeme će , vjerujem dati odgovore .
Molim(o) se Bogu Milostivom da se djevojčica vrati kući živa i neozlijeđena.
Molim(o) ljude da se smiluju i da pomognu da se Božije dijete vrati doma.
Bog je Milostiv i Pravedan . Sudi i prašta po pravdi .
Autor
Hajro Šabanadžović
Oblaci lebde Izlaz iz tunela
Svjetlost i jabuka Milina
Život je lijep Lijepo i hladno
Autor
Hajro Šabanadžović
Plamteći đardin Vinograd zrije
Ledena pustoš More i vjetar
Plodnost Bosna iskon moj
Rekoše mi vrijeme
strpljenje
liječe sve
jes kako ne
hvala vam na utjehi
pedeset osam
četrdeset osam
trideset dvije
(Tri puta u jednoj godini)
dvadest dvije
deset
i
šesta godina
Računajte
mnogo je to godina
i
strpljenje
a
isto boli
ne jenjava
samo ledi
smara
a
ne ubija
moja bol nije vaša
nije sa ovoga svijeta
Jer bi se našao lijek
nije ni sa onoga
tamo nema boli
pa čemu sam ja zaslužan
na česti
One su tamo
gdje vlada
mir i ljubav
a ja
šta sa mnom
ni tamo
ni vamo
Grlice mile
recite mi
molim vas
Zar je Ljubav grijeh?
