Vrlo tiha noć .Nebo i more se prepliću u plavetnom nedogledu. Zvjezdice iskre beskonačnošću. Bonaca je. Sveopći mir remeti krik umirućih ruža.
Jecaj dvije ruže u neumutnosti nadolazećeg kraja?! Cvjetovi jarko crvene boje se rasplinjuju pred našim očima… Hibiskus ? Da mogao bi biti . Kineski sljez , japanska ili sirijska ruža , na volju vam.! Samo taj cvijet ima tako brz proces nestajanja.
Dvije ruže , dvije raskošne grane se uranjaju u beskraj , ne remeteći njegovu dubinu. Čak naprotiv, svjetlucanje srebrenkasto zlaćanog mjeseca koji nam je uskratio milost prisustva , čini lišće živim , treperavim svjedokom višestrukih simbitskih odnosa. Nebo i more, zvjezdice i nebo, zvjezdice i more,cvijetovi i lišće , cvjetovi i nebo, lišće i more.
Tri osnovne boje : plava , crvena i zelena dostatne same sebi za veći dio kompozicije , ali razigrane i pahuljaste u kombinacijama tvore kontraste , oplemenjujući ovaj čudesni likovni sraz . Lišće ispod ruža kao da se pretvara u blagi ljudski dlan ljubavi i sna , koji svojom unutrašnjošću jedva dotičući pokušava obujmiti ružu , stvarajući nedoumicu da li je to pokušava zadržati u ruci ili joj omogućava odraz da se nježno otisne u nepovrat. Obodni listovi grane iskre mjesečinom , poprimajući nijanse svjetlucavog mora . Normalno , more je ovo naše , Jadransko, more duboko , plavetno , more prelijepo .
A ća ste ga vi mislili?
Koristeći dosegnuća vrhunskog pointilizma, umjetnica bez imalo straha , izbjegavajući zamke sveobuhvatnosti pointilističke tehnike, koristi tačkice u jednom neznatnom obimu , da zavara realnost i uporabi ih za nakane vlastite kompozicije i misli, u dozama koje odgovaraju potrebama realizacije nestvarnih zamisli.
I upravo te tačkice , čine rasplinjavanje ruža prijemčivijom i ozračuju ih latnetnom tugom , koja se nadvila nad krajolik kao njegova sudbina. No , tu tugu potiskuju svjetlucavo mreškanje listova.
Pokušavamo ući u umjetničin um. Ponekad u tome uspojevamo , ponekad nismo sigurni . Ako pogriješimo oprostiće nam se (nadamo se )!?
Šta nam ova sjetna čarolija poručuje?
Na japanskom hibiskus znači nježan, što neki vezuju sa mladošću. Kinezi ga povezuju sa bogatstvom i slavom.
Iako cvijet hibiskusa živi samo jedan dan, zapravo sjaj svoga kratkog života proživljava tokom jednog sata, mnogi ga smatraju simbolom besmrtnosti. Naime , umjesto nestalog cvijeta istovremeno se rađa novi. I tako u nedogled traje ta asimptotska metamorfoza : život – smrt – život…
More , nebo , zvjezdice asociraju na beskonačnost i bezvremenost. Grančica je više nalik maslinovoj , a umjetničim senzibilitet nas navodi na slutnju da bi to u ovim i teškim i blagoslovljenim danima to mogla biti čak i Cvjetnica.
Mislimo da je poruka vrlo plemenita i užvišena, kao i sva umjetničine nama dostupne kreacije.
U ovom turobnom svijetu svaki Božiji dan je prleijep. Čovjekov život je kao jedan tren , kao život Japanske ruže. Traje časak. Zato ga treba živjeti sveobuhvatno , s ljubavlju i do maksimuma. I svaki slijedeći dan shvatati kao posebni Božiji dar, Živeći dan za danom , kao da nam je svaki poslijendji , u miru sa Bogom , prirodom i ljudima , nećemo imati vremena za zlo.