Autor
Hajro Šabanafžović
Pitao me jedan pitac neuki:
– Zašto je na tvojim slikama ljubav izmješano plavo bijela.
Šutio sam i slegnuo ramenima.
Nisam objasnio.
Samo sam rekao:
-Onog momenta kada objesim sliku na zid,ona više nije moje vlasništvo.
Nju posjeduje posmatračevo oko.Što ono vidi to je to. Ako ništa ne vidi i to je to.
Sada mi žao.
Mogao sam reći:
Plavo je boja univerzuma,neba ,Zemlje,oceana,vjernosti i beskonačnosti.
Bijelo je boja nevinosti,radosti , svjetlosti i iskrenosti.
Stapnjem plavog i bijelog u koloplet , u kome se ne zna gdje jedna boja počinje,a druga završava, stvara se misao o beskonačnosti.
A beskonačnost je rodila savršena ljubav , koja ovoplaćuje ljudske ljubavi.
No, mislim da to ne bi uzbrkalo razum vrlog pitca.
Muškarci , uglavnom, ne prepoznaju boje ljubavi.