Kad um ne propušta sjećanja
znači da imate sunčanicu
ili vas je groznica strefila
a možda samo uspomene bole.
Kad um ne propušta sjećanja
to se dvoje za ruke više ne drže
ni cjelovi uzavrelim usnama
po tijelima ne klize
Kad um ne propušta sjećanja
jedna zvijezdica je ugasla
ona najsjajnija djetinje ljubavi
ono dvoje što su se rastali
Kad um ne propušta sjećanja
nebo kiši i tužno je
još jedna ljepota ugasla je
i dva srca su slomljena
Sve si mi bila, ljubavi,
Sve što mi duše ište
Moj zeleni otok, ljubavi,
I česma, i svetište;
Svud vijenci voća, cvjetne hvoje,
I sve što bješe moje.
Prelijepi snu, ne trajes više!
O, zvijezde nade, što ste sjale,
Sad oblaci vas sakriše!
Glas Budućeg mi viče: “Dalje!”
Ali moj duh se, lebdeć, njiše
Nad tamnim morem prosle sreće
Užasnut, nijem, sve tiše.
Jer jao! Jao, u meni
života svjetlo trne.
“Nikad već – nikad za te”
(kao da valove crne
slušam što šapuću kleti)
“Spaljeno stablo ne cvate,
Orao ranjen ne leti.”
Svi sati su mi poput zore,
A noć ko sanja čista,
Gdje tvoje tamne oči gore,
I gdje ti korak blista:
U kojem plešu sad se vije,
Kraj kojih voda Italije?
Prokleto bilo ono doba:
Od ljubavi su odveli te.
Za tuđi ležaj tad su zloba
I crni zločin oteli te,
Od naših magla i od mene,
Gdje srebro tušnih vrba vene.
Zbog obala svoga zavičaja
napustila si tuđi dom.
Gorko sam plakao do kraja
pred tobom u trenutku tom.
Moje su hladne htele ruke
da odlazak zadrže tvoj,
da rastanka ne kratiš muke
preklinjao je uzdah moj.
Al ti si usne iščupala
iz poljupca dubokog tog,
u drugi kraj si mene zvala
iz predela progonstva mog.
Govorila si: “Dan postoji,
i sastanka će našeg čas
u senci maslina da spoji
poljupcem novim opet nas.”
Al tamo, pod visokim svodom
što sja u plavom blesku svom,
gde raste maslina nad vodom,
usnula ti si večnim snom.
Tvoj setni bol i čar lepote,
sve uze urna večnog sna,
sastanka poljubac nam ote,
al još ga uvek čekam ja.
O, let me forever weep:
My eyes no more shall welcome sleep
I'll hide me from the sight of day
And sigh my soul away
He's gone, his loss deplore
And I shall never see him more
Pusti me da plačem
O, pusti me da zauvijek plačem:
Moje oči više neće poželjeti usniti
Sakriću se u svjetlosti današnjice
I dalje uzdišem dušu
Otišao je, njegov odlazak žalosti
I nikad ga više neću vidjeti
Došao sam tebi kao što reka ide moru
Žrtvovao sam jednim potezom i svoj tok i svoje planine
Napustio sam zbog tebe svoje prijatelje i svoje detinjstvo
Svaka kap vode moga života upila je so tvoje neizmernosti
Tvoje sunce uništilo je moju prošlost pretke
Ti vladaš nad mojom krvlju nad mojim snovima nad mojim ludilom
Dao sam ti sve svoje secanje kao jednu kovrdžu moje kose
Spavam samo u tvojim snegovima
Razvalio sam svoju postelju rasterao svoje dobre vile
Odrekao sam se vec davno svojih legendi
U kojima su Rembo Kras i Dikas
I Valmor koja place u ponoci
Konopac Nervalov prekinuo se
I metak koji je ubio Ljermontova prošao je kroz moje srce
Podeljeno tvojim koracima
Razvejano tvojim pokretima
Ko zaljubljeni vetar neke šume
Ja idem za prašinom koja se jutrom goni iz kuce
I koja se strpljivo vraca neprimetno u toku citavog dana
Bršljan koji raste a da niko ne primecuje
Dok ga ne sakate u njegovoj vernosti
Ja sam izlizani kamen silom tvoga stalnog šetanja
Stolica koja te ceka na tvome uobicajenom mestu
Okno sa koga tvoje celo gori gledajuci u prazno
Petparacki roman koji govori samo o tebi
Otvoreno pismo zaboravljeno pre no što je procitano
Prekinuta recenica na koju vracati se nema znacaja
Trepatanje soba kroz koje se prošlo
Parfem koji ostavljaš za sobom
A kad izadeš nesrecan sam kao i tvoje ogledalo
Gresio sam mnogo i sad mi je zao
i sto nisam vise i sto nisam ludje,
jer samo ce gresi, kada budem pao,
biti samo moji – sve je drugo tudje.
Gresio sam mnogo, ucio da stradam,
leteo sam iznad vase mere stroge
gresio sam, jesam i jos cu, bar se nadam
svojim divnim grehom da usrecim mnoge.
Gresio sam priznajem, nisam bio cvece
gresio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha, niko nece,
a ne bih ga dao ni kad biste hteli …
6 6
dvije cifre
šest i šest
jednako dvanaest
jako mladalački izgleda
aha kako ne
a sjenke prošlosti
a opet
Mali princ uvijek ima
dvanaest godina
i beskraj snova i ljubavi
u Oceanu
Tišina i sni