Evo ga ,Daily Mail nas obavještava nešto što mi znamo i bez njihovih “novosti”.Ibrete se da su na Kritu pronađeni tragovi / fosilizovani otiaci ljudskih stopala stari 5,7 miliona godina.Nama to normalno biva.Ali neuki nam navode neke nebuloze o evoluciji čovjeka od majmune šicajući nas monstruoznom konstrukcijom – evolucijom majmunolikog Čarlsa Darvina ,pa nabrajaju (kroki pregled ):-55 mil.g. prvi primati (koji , kakvi i koliki?) ,pa rupa od 40 mil g..Uspavali se prvi primati , valjda nisu htjeli da se pojave ljudi.-Odjednom ,ni iz čega , prije 15. mil.g . ,iz malih majmuna gibona ,eto velikih majmuna – hominida.Preko noći. Darvinovi arijevci izabraše Gibona , jer ga ima u ljudskim bojama: crni,crveni,žuti , zamislite čak i bijeli.
-pa onda 7 mil.g. nikakvog pomaka Iili se eveolicija odvijala lanac po lanac DNK svakih nekoliko tisuća godina, rođene su gorila.Dakle Gibonka je majka Gorile.-ne kažu nam neuki kada su nastali šipanze i ljudi , samo se zna da je prije 5,5 mil.g. križanjem gorila i šipanzi i ljudi nastao Ardipithecus, prvi ‘proto-čovek’, dijeli karakteristike sa šimpanzama i gorilama i ljudima.-od 3,9 do 1,6 mil.g. , javljaju se ,redom : Australopithecus afarensis živio je u Africi,Paranthropus je živio u šumama i imao ogromnu čeljust za žvakanje,Homo habalis u Africi ,fosilizovani tragovi Homo ergastera,ručne sjekire postaju prva velika tehnološka inovacija.Prije 800.000 godina – ognjišta i vatra utiču na drastično povečanje mozga .
Idite boni pa se liječite.
A po Bleklijevom institutu za drštvene i prirodne nauke :
Prije 400.000 godina – Neandertalci počinju da se pojavljuju i šire po Evropi i Aziji prije 200.000 godina – Homo sapiens – moderan čovjek – pojavljuje se u Africi
Prije 40.000 godina – Moderni ljudi stigli u Evropu i za 14 .ooo godina dostigli tehnologiju kojom su prije 26.000 godina napravljene piramide u Visokom.
Oni nama ne vjeruju . Kažu : što je mnogo , ponekad je premnogo.
I ovaj mirisni , lipama obasjani dan je prelijep kao i svi drugi Božji dani. Malo se oblaka skupilo. Negdje kiši. Negdje daleko od nas snijeg i bura .
I ova prelijepa noć u koju se uvukao dah iskona i snova , mami snove i dane čudesnih đardina , kao i svaka Božija blaga noć.
Kud god se krene , u koje god se vrijeme i nebo pogleda svuda ljepota . Mirišu lipe u cvatu . Mir . I ljubav . I mnogo cvijeća . Cvijeće se poklanja i obljubljuje. Djeca se miluju i naslanja
Starica majka nije željna sinovljevih zagrljaja , on je kraj nje . Dvoje ostarjelih ljubanika su sretni. Paučinasti i blaženi se drže za ruku. Pogledavaju ka nebu i molitvom zahvaljuju na milosti .
U svakom kutku dunjaluka sretne porodice za punom trpezom militvom ujedinjeni . Svaki dan je praznik , sto blagoslovljen , djeca sita. Roditelji bezbrižni i sretni .
Svuda iskri dobrota i milost.
Nema zla.
Ovo smo zaželjeli , usnivši , u ovoj divnoj noći kada sni i molitve poput šarenih leptira hrle ka nebu , da preduhitre ljudsko zlo da se probudi i pokrene.
Sjećate se Jesenjina:
“Tih godina smo sve voljeli…
A bogami su i one voljele nas.
Mi dodajemo , uvik i zauvik. “
Život dunjalučki bi trebao biti nallik rajskim danima.
I jeste , ali žurba , neumorna i besmislena žurba. Vremena se nema . Zaradi čega? samože i očaja ? Nije vrijedno .
Zbog još jedne zlatne kašike , koja će u plakaru na vidnom mjestu, nikad upotrebljena i usnama dotaknuta, kazivati to je moj “život”.
Zbog novog auta od stotina konja i hiljadu kubika više, koje otimaju tuđe nade i živote.
Zbog nemanja vremena djeca ostaju nemilovana , usamljena i tužna, i lako se pogube.
Zbog žurbe , dani prolijeću , stađuni nestaju , život mimoilazi , samo praznina, umor i bijes jačaju i rastu .
Ne razumijemo. Zaista ne razumijemo.
Zašto???
Nije tako nanijećeno.
Što bi poete rekle:
Voljeću te do kraja života. Samo to sam htio ljudima da dam.
U prevodu:
Ljubav je divna stvar i za nju vam ne trebaju zlatne kašike. Tek poljubac, dva . Koja riječ, malo milovanja. I eto radosti . ako se posreći i djete se rodi.
Šta će nam ljepši raj?
Sretan vam praznik ljubavi !
Ne znate za njega ? Niste čuli ? Žao mi vas !
Nama je svaki dan praznik ljubavi.
Ruka u ruci , osmijeh na licu , nježnost u srcu , sjaj u očima , radost u damarima , jer svaki Božiji dan je praznbik u kome naizmjerna Milost i savršena ljubav vladaju .
Lutko moja, svi me za tebe pitaju, Niko ne zna u zivu ranu diraju. Vise mi ne dolazis, Da za ljubav zamolis; Skota vise ne volis, Lutko moja, molim te da mi oprostis.
Ref. Ponedeljak, hladan i siv, “Hvala” si rekla; Tek da vidim da sam kriv, Sve lepo sam izgubio. Nisam te kako treba ni poljubio, Sad zauvek i slab i jak, gledam u mrak.
Vise se ne okrecem, Ni za jednim prolecem; Samo usne pokrecem, Lutko moja, zivim a vise ne disem.
Ponedeljak, hladan i siv, “Hvala” si rekla- Tek da vidim da sam kriv; U trenu sam izgubio. Nisam te kako treba ni poljubio, Sad zauvek, i slab i jak, gledam u mrak.
Lutko moja, svi me za tebe pitaju, Niko ne zna u zivu…
Toj slomljenoj vilici naših kraljevstava izgubljenih
Na ovom poslednjem zborištu
Mi zajedno napipavamo put
I izbjegavamo govor
Skupljeni na toj obali narasle rijeke
Slijepi, osim ako
Oči se ne jave opet
Kao trajna zvezda
Mnogolisna ruža
Sumračnog carstva smrti
Nada samo
Za prazne ljude.
V
Ukolo okolo kaktusa
Oko kaktusa oko kaktusa
Ukolo okolo kaktusa
Izjutra u pet sati.
Između ideje
I stravnosti
Između pokreta
I činjenja
Pada sjena
Jer Tvoje jest Carstvo
Između zamisli
I tvorevine
Između osjećanja
I odaziva
Pada sjena
Život je vrlo dug
Između žudnje
I grča
Između moći
I postojanja
Između bitka
I potonjeg
Pada Ssjene
Jer Tvoje jest Carstvo
Je Tvoje jest
Život je
Jer Tvoje jest
Ovako svijetu dođe kraj
Ovako svijetu dođe kraj
Ovako svijetu dođe kraj
Ne s tutnjem već sa cviljenjem.
Prvi moto pjesme je citat i novele Dozefa Konrada Heart of Darkness; to su reči kojima “mali” na brodu objavljuje smrt glavnog junaka.
Drugi moto su riječi koje djeca izvikuju na ulici na praznik Guy Fawkes Day (Dab Gaja Foka), kojim se obeležava godišnjica takozvane “barutne zavere” (1605); zavera je imala za cilj da digne u vazduh Parlament za vreme zasedanja. Običaj je da se na godišnjicu otkrića ove zavere spaljuje slamom ispunjena lutka koja predstavlja Gaja Foka, osuđenog kao zavjerenika; djeca skupljaju od prolaznika priloge za takvu lutku.
