Petrarka – Opojni grijeh








Devojčica me grli i ljubi.
Osećam kako joj se usne tope na mojim,
i kako joj telo drhti
od straha i čežnje.

U tišini
još nedovršene planinske kuće
miriše rano proleće
i njene male jabučaste grudi.
Penušaju se večernje magle
i oseća vlažnost kiše
u erotičnom vazduhu.

Ona se propinje na prste,
pripija svoja stegna čvrsto uz mene,
namešta oble kukove,
svoj zaobljeni trbuh…
utapa svoje nepomične oči
u mojim zenicama
i ljubi, ljubi…

Stavljam svoj potpis
usnama
na njen vrat izvijen
dok opijena gresima bledi moja devojčica
i kao leptirica treperi na mestu

Pogrešili smo
kaza mi
u jednom trenu slasti i vatre
zaustavljajući naše disanje
koje odveja vetar.

Pogrešili smo,
kaza mi s još većim strahom
otrgnuvši se iz zagrljaja,
bežeći niz proplanak i
odnoseći vlažne poljupce
na mladoj koži.

Bleki – Pozivnica

 

I danas je prelijep dan za življenje.

Kao i svaki prethodni

ako Bog da budući.

U mome djetinjem srcu Ocean.

 

Tišina i sni.

Ljubav i muzika.

I nada

ruka u ruci.

 

Mislim da će jedna od mojih

krhkiih ruža

jedinih pravih ljubavi sanjati

da njoj pišem pozivnicu.

 






												

Aleksandar Puškin – Besi




Kolutaju magluštine,
Mesec gubi svoju moć,
Sneg se vitla sa visine, –
Mutno nebo, mutna noć.

Saonice stepom klize,
Zvonce zvoni cin – cilin,
Na tom putu mor’o bi se
Užasnuti svaki džin.

”Teraj momče!” – ”Zalud muke;
Konj zaspao, kajas krut;
Mrzne mi se već i ruka,
A ne vidim nigde put.

Propašćemo, – zlo je, zlo je,
Kucnuo nam je zadnji čas.
Pred nama se hale roje,
Besi skaču oko nas.”

”Eno jedan zube kesi;
Drugi me je pljuno – hu!
To su besi, to su besi,
Raduju se našem zlu.

Sad je jedan trč’o levo,
Konje gur’o u prolom,
A drugi je okom sevo
Nakom vatrom paklenom.”

Kolutaju magluštine,
Mesec gubi svoju moć,
Sneg se vitla sa visine –
Mutno nebo. mutna noć.

Sad ni mači – jao, jao!
Opet zasta zvona zvuk.
”Šta je ono?” – ”Bog bi znao –
Neka klada, – il’ je vuk.”

Sikću, pište noćne strave,
U grud’ma ti hrabrost mre;
Konji ržu dižeć’ glave –
Kakva j’ ono avet, gle!

Lete konji k’o pomamni,
K’o da j’ orkan odstrag;
Iza onih jela tamni’
Cereka se neki vrag.

Iz daljine nešto kulja,
Ne znam je li dim il’ sen;
A urliče neka rulja
Vrteći se u vreten.

Čudna huka, čudna buka,
Ne znam uzrok, ne znam smer, –
Sahranjuju l’ kakvog smuka,
Il’ udaje daba kćer!

Kolutaju magluštine,
Mesec gubi svoju moć,
Sneg vitla sa visine –
Mutno nebo, mutna noć.

Razuzdani besi lete,
Raduju se našem zlu,
Krici njine pesme klete
Kroz srce mi prodiru.
Al’ gle, čoveku čovek reče,
Drveta toga da se lati,
I čovek pođe kad padne veče
A s otrovom se zorom vrati.

On smrtonosnu smolu nosi,
S učmalim lisjem kobnu granu
I znoj mu bledo čelo rosi,
Kad zadihan u šator banu.

Kad gospodaru svome dade
Granu sa jedom ovim kobnim,
Ko mačem posečen on pade
I zaspa snom dubokim, grobnim.

A knez u otvor strele spusti
I ljuta smola u njih uđe,
I srt on s njinog vrha pusti
Na susede i zemlje tuđe.

 


												

Umberto Tozzi – Ti amo / Lyrics – Prevod na Bosanski jezik


Ti amo

 

 

Ti amo, un soldo

ti amo, in aria

ti amo se viene testa

vuol dire che basta:

lasciamoci.

ti amo, io sono

ti amo, in fondo un uomo

che non ha freddo nel cuore,

nel letto comando io.

ma tremo

davanti al tuo seno,

ti odio e ti amo,

e’ una farfalla che muore

sbattendo le ali.

l'amore che a letto si fa

prendimi l'altra meta’

oggi ritorno da lei

primo Maggio,su coraggio!

 

Io ti amo

e chiedo perdono

ricordi chi sono

apri la porta

a un guerriero di carta igienica.

dammi il tuo vino leggero

che hai fatto quando non c'ero

e le lenzuola di lino

dammi il sonno di un bambino

che “ta” sogna cavalli e si gira

e un po’ di lavoro

fammi abbracciare una donna

che stira cantando.

e poi fatti un po’ prendere in giro

prima di fare l'amore

vesti la rabbia di pace

e sottane sulla luce.

 

io ti amo e chiedo perdono

ricordi chi sono

ti amo, ti amo,ti amo

ti amo ti amo

dammi il tuo vino leggero…

che hai fatto quando non c'ero

e le lenzuola di lino

dammi il sonno di un bambino

che “ta” sogna cavalli e si gira

e un po’ di lavoro

fammi abbracciare una donna

che stira cantando.

e poi fatti un po’ prendere

in giro

prima di fare l'amore

vesti la rabbia di pace

e sottane sulla luce.

io ti amo,

ti amo, ti amo

ti amo, ti amo …

 

 

Volim te

 

Novčić u vazduhu,volim te

Volim te

Ako padne glave  a ne pismo

znači da je kraj

rastanimo se

Volim te ja sam volim te

u suštini čovjek

koji nema ledeno srce

provodim vrijeme u krvetu

ali drhtim pred tvojim grudima

i mrzim te i volim

leptir koji umire lupajući krilima

je ljubav koja se zasniva na krevetu

vrati mi drugu polovinu srca

danas se njoj vraćam

prvog maja ,samo hrabro

 

 

Volim te

I tražim oproštaj

Sjećaš li se ko sam?

Otvori vrata jednom ratniku

Od toalet papira

I daj mi tvoje svijetlo  vino

Šta si radila kad nisam bio tu?

I daj mi pamučne postelje

Daj mi san malog dječaka

Koji sanja konjiće na kojim se vrti

I daj mi nešto da radim

Dozvoli mi da zagrlim ženu

Koja pjevajući veš pegla

I zatim da te duhovito

Lukavo trikovima  zavedemo

Prije vođenja ljubavi

Prekrij svoj bijes

Mirnoćom svoga šarma

I prekrij svjetlost lampe

Svojom spavačicom

 

Volim te

I tražim oproštaj

Sjećaš li se ko sam?

Volim te

I daj mi tvoje svijetlo vino

Šta si radila kad nisam bio tu

Daj mi san malog dječaka

Koji sanja konjiće na kojim se vrti

I daj mi nešto da radim

Dozvoli mi da zagrlim ženu

Koja pjevajući veš pegla

I zatim da te duhovito

Lukavo trikovima  zavedemo

Prije vođenja ljubavi

Prekrij svoj bijes

Mirnoćom svoga šarma

I prekrij svjetlost lampe

Svojom spavačicom

Volim te,Volim te…..

 

 


												

Artur Rembo – Prvo veče

 

 

Ona se bila vrlo svukla,
A velika su stabla tu
U prozor zlobno krošnjom tukla,
Da vide nju, da vide nju.

U moju je fotelju sela,
Radosno ruke sklopi tu,
Ispod golišavog joj tela
Nožice treptahu na tlu.

Pogledah zračak koji bludi
– Iz krošnje leptirasti let –
U njezin smešak i na grudi,
Ko mušica na ružin cvet.

Moj poljubac joj nogu dirne.
I kao kaznu za taj greh
Čuh zvuke bistre i nemirne,
Kristalno lep i surov smeh.

Pod košulju je raširenu
Sakrila noge: „Dosta s tim!“
– Tu prvu smelost dopuštenu
Kaznila smehom veselim!

Drhtuljke jadne, oči njene,
Dodirnuh usnom lagano.
Nežno mi glavu tad okrene:
„Oh, sviđa mi se, sviđa to!

Ali ti moram reći zato…“
Ostatak joj u grudi ja
Sakrih sa poljupcem, i na to
Začuh njen smeh što znači: da.

Ona se bila vrlo svukla,
A velika stabla tu
U prozor zlobno krošnjom tukla,
Da vide nju, da vide nju.

 


												

Bleki – Prelijepa lica sjećanjem klize

 

Gledam prelijepa  lica

polako klize sjećanjima

odlepršalih kalendara

raskošna i mila

u svojoj jedinstvenosti

svakom licu ljubav poklonih

svakoj rekoh

volim te jedina

i svaka  je uzvraćala

volim te mili

nedostaju mi više od svega

dva srca

dvije ruke

lijeva u desnoj

i okret tijelo uz tijelo

Tango u đardinima  snova

i okret tijelo u tijelo

a jedna duša

dame biraju

zar ne