S čežnjom ti priđoh
da ponizan te molim,
al` zanosu mom smejala si se
i moja ljubav za tebe
samo igra beše.
Sad umorna i zasićena,
dok tužne gledaju me
tvoje oči pune strepnje,
onu ljubav kojom davno
goreo sam, ti bi htela.
Avaj, od nje davno pepeo
posta, zaiskriti neće,
ona jednom tvoja beše,
sad je pusti da počiva sama.
Korak po korak
okret po okret
život leprša
u nježnom srcu
toploj duši
ka snovima
i ljubavi
raduj se Djevojčice
Talas, rastajuć se s morem,
ne želi smiraj, s mirom,
ko izvor uzavreo izbija,
ko rijeka teče širom, –
sve ropti i uzdiše,
u niskama prostor slavi,
za prostranstvom žudeć
moru, bezdanu plavim
pB
Uz stol na tri noge
bez ijednog cavla
sjele su u pet do ponoc
da prizivaju duhove
da prizivaju duhove
U polutamnoj sobi
sklopile su svoje oci
ispruzile bijele prste
i saputale njegovo ime
i saputale njegovo ime
U tren se pretvorilo
hiljadu noci i dana
odgovora nije bilo
jer za ljubav treba imat’ dusu
jer za ljubav treba imat’ dusu
Samo tvoje toplo srce,
i ništa više.
Moj raj je polje
bez slavuja
i lire,
s jednom skromnom rekom
i malenim jezerom.
Bez ostruge vetra
u granama,
bez zvezde što bi htela
lišće biti.
Golema svetlost
koja bi bila
varnica
druge svetlosti,
u nekom polju
skrušenih pogleda.
Čisti počinak
i tamo poljubi naši,
zvonki mladeži jeke
rastvorili bi se
u daljini.
I tvoje toplo srce,
i ništa više.
Čudesne oblake
Riječima voliš
To govor cvijeća
Blagoslov modre rijeke snije
Si enim fallor
Konačan odabir
Tebi
Koliko kažeš godina nije