Slike malo govore
riječi još manje
A Krhko proljeće
boli život
kako bol i suze
u slike i riječi u zapis pretvoriti
sasvim lako
ljubavlju i snovima ih obojiti
Slike malo govore
riječi još manje
A Krhko proljeće
boli život
kako bol i suze
u slike i riječi u zapis pretvoriti
sasvim lako
ljubavlju i snovima ih obojiti
Autor
Hajro Šabanadžović
Zemlja moja
Sarajevo Grad Čednosti
Umilna noć Grada čednosti
Zlaćano Sarajevo Grad Čednosti
Sarajevo Grad čednosti u plamenu
Modra rijeka Bosne moje
Bkistava Modra rijeka
Osunčana Modra rijeka
Mjesečeva Modra rijeka
Krvava Drina
Šeher Banja Luka
Neretva
Bosna
Bosna zemlja Božije milosti sanja
Bosna je zemlja Božije milosti
Bosna prkosna od sna
Da je vjernost
Nazdravi – i ne tuguj za životom što je prošao,
Predahni i uživaj u trenu što nije otišao:
U varljivoj prirodi – da je vjernosti bilo
Nikada na tebe red da se rodiš – ne bi došao!
Koliko ispaštamo
Nebesa, osim patnje – šta su dodala drugo:
Uzdigla biće jedno – da bi srušila drugo?
Kad bi nerođeni znali – koliko ispaštamo
Osim da žive – sve bi odabrali drugo!
Gdje li su nestali
tko mi ukrade
umilne dane
bolera
što plesale ste samo meni
grlice mile moje
meni još muzika đardina plamti
okom suzom sja
nikako niz lice da klizne
zna
kraj još nije došao
dok srce šapuće pjesme ljubavne
bdi nad mojim poklon tangom
poslijednjim i najnježnijim
koji se neumitno primiče
željan da se otpleše
koraci njegovi gle
zabunom me
koje li sreće
tebi vode
jube moja
Bosna je pravi i jedini uzrok klanja i nastanka inkvizicije.
To je njen jedini, ali neoprostivi grijeh.
Bosna i njen dobri ban Kulin 1189. godine ponudiše prvu slobodrsku povelju Dubrovniku , Vatikanu i svijetu. Ponudiše je u dobroj vjeri, nauku i česti.
Uzvratiše joj klanjem.
Mi stalno pišemo i pričamo da je klanje u Bosno počeo papa Inoćentije III 11.10.1202. godine, tačno trinaest godina poslije povelje (koji dan gore dolje nije bitno).
Tog dana je papa ugarskom kralju Emeriku naredio da očisti Bosnu od jeretika ( patarena ).
A oni nisu ni jeretici, ni patareni , oni su jednostavno Bogu mili bili.
Najveća jeres je sam Vatikan – neka pape i oni koji ga slijede dignu pogled ka stropu Sikstinske kapele Otuda im se jedan peder podrugljivo smješi ,igrajući ulogu njihovog stvoritelja. Ispod se svaki papa svakodnevno moli cijelog svog mandata..
Dakle, očetak klanja Bosanaca je ozvaničen prije 813 godina.
Plašio se papa tih strašnih „jeretika“ koji su se drznuli; da se riječima protiv bogatstva i nezasitosti vatikanske crkve bore.
Istina se daleko čuje i prihvatiše mnoge crkve riječi jevanjđeljske skromnosti male Bosanske crkve naspram sjaja Vatikana .
To papa i Vatikan više nisu mogli tolerisati.Dekreti i bule protiv Bosne i crkve njene prosto sipe.
God. 1209. slijepac donosi početnu regulu reda sv. Franje kojom bi isticanjem jebanđeljskog siromaštava pokušao preteći propagandu Bogumila protiv bogatstva vatikanskih crkvi.
Inoćentije potvđuje red svetog Dominika namjenjen obraćenje jeretika : rječju, inkvizicijom i lomačom. To je poziv na linč Bosne i Bogumila.
Kada dekretima i bulama ništa nije uspio 1215. godine je ozvaničio inkviziciju protiv Bosne.
To je već objava rata i legalizacija klanja.
Toj objavi i legalizaciji su se priključili: Kroatjanci, Dubravčani, Ugari, Mleci , Srbalji, Bizantinci i svi vatikanski podanici.
Danas to nastavljaju u malo proširenom sastavu, ali su svi sljedbenici farizeja Savla.
Nažalost , kasnija će ta inkvizicija pobiti tri četvrtine svijeta. Nećemo nabrajati postalo dosadno. A moramo; vatikanska i Gebelsova škola. Ponavljaj i ponavljaj.Nekome će sinuti.
Jedina je razlika mi govorimo istinu, a oni bezočno lažu.
Indijanci obje amerike, urođenici Afrike, Azije, Okeanije, Auatralije, Polinezije, polova, stanovnici svih mora i okeana nestajaše i nestaju u plamenu inkvizicije.
Za sve kriva Bosna !?
Da ne bi Bosne , ne bi bilo inkvizicije !?
Da ne bi Bosne ne bi bilo ni prvog svjetskog rata!?
Da ne bi Bosne ne bi Hitler zaglavio na Balkanu i izgubio rat!?
Da ne bi Bosne ne bi bilo ni pokolja 1992. – 1996.!?
A to je onaj pokolj za koji neko reče da će doći poslije. Neko će se pravdati: omaška. Postali smo toliko skeptični da ni stvarnim omaškama, pa ni svojim više ne vjerujemo.
Pišući tolike dekrete i bule , od jada, suza i očaja Inoćentije je oslijepio.
I slijep je dekretom legalizirao indulgenciju. To vam je ono : pobiješ pola svijeta i još četvrtinu pomoliše liku sa sikstinske kapela i moš miran umrijeti. Pravac raj, jes kako nije!
Htio sebi i svojoj crkvi kupiti mjesto tamo gdje im ono nije.Ne ide to tako.
Godinu dana kasnije se u pržun preselio. Kažu bio paklen dan i da Inoćentije još Bosnu sanja i na nju inkvizicije, franjevce, dominikance i krstaše šalje.
Kad se govori o klanju u Bosni ne treba zaboraviti i ova klanja:
– krastaških ratova proti srednjevjekovne Bosne
– Eugona Savojskog austro-ugare,
– Turke -balkanske ratova,
-prvi i drugi svjetski rat
– genocidna četnička i ustaška klanja
Klanje 1992.- 1996. g. je samo poslijednje klanje koje se događa na prostorima Bosne i nije još završeno. Nije samo klanje koje se dešava u ratu i u krvi.
Klanje se nastavlja etničkim čišćenjem i protjerivanjem.
Klanje se nastavlja traganjem za nestalima i oplakivanjem zaklanih.
Klanje se nastavklja lažima,prekrajanjem i podmetanjem.
Nismo se začudili slovačkoj televiziji i pripajanjem Bosne četničkog genocidnoj zemlji, zemlji koljača i kasapine. Oni puštaju probne balone i naukim maglu prodaju. Znaju neko će to za ozbiljno shvatiti. Inače jeostalom svijetu “novi svjetski poredak ” svojim medijima i svojom demokratijom mozak pomutio.
Javlja nam onaj bivši OSCE mandator Miroslav Lajčak , ko fol prijatelj, koji za svog viešgodišnjeg rada ni zrno gorušice dobra nije Bosni donio.
On će posredovati i to srediti.
Nemoj ti, tako ti žene, ili prije će biti ljubavnika , molimo te , ništa Bosni sređivati. Kad trilateralci kao ti stvari sređuju nova klanja prizivaju.
Zato mi toliko zaziremo od naših ” prijetelja ” i susjeda danajaca koje vode Kitarević i Dačić zaprisegnuti trileteralci.
Njihovi učestali susreti u Beogradu,Zagrebu i Banja Luci novim starim klanjima tuhnu, ni kitačkicini parfemi taj smrad ne mogu umanjiti. Kažu nam pouzdani a neimenovani izvori slijedeći susret trilateralaca bi trebao biti održan u Karađorđevu. Tako im navika i genocidna čast nalažu.
od Ezela vakta
rekoše mi
voli i sni
maleni
ne budi sujetan
još mi rekoše
ne bacaj se kamenjem
maleni
ni rječju
ni pogledom
na ženu i dijete
anđelae nebeske
grijeh je to
nikad ne bacam
ni kam
ni riječ
ni pogled
na ženu i dijete
preteški su
mili Anđelu
da ne uvrijedim Boga Milostivog
Maza i deda
Autor
Vedad Šabanadžović
Krajolik nad Modrom rijekom
Zemlja svjetlosti
Nevinost bez zaštite
Predvečerje
Bilo je to vrijeme ruža
što rasle su za nas draga
kad smo prvo cvijeće brali
kad smo samo samo znali
za sunca sjaj ja i ti
govor cvijeća šapat taj m
ti i ja tad smo znali sreću nać
Bio je to svijet stvoren radi nas
bila si ti zbog koje svitaše dan
bila si ti i bila je ljubav sad zanam
da bila si ti sav život moj
bilo je to vrijeme ruža
što rasle su za nas draga
kad smo prvo cvijeće brali
kad smo samo samo znali
za sunca sjaj
Nebo i nada
Evergrin Modra rijeka
U srcu nježnost
Visovi
Duša lebdi
Zimska noć punog Njeseca
Zimsko Sunce
Vodopad zaljubljenih
Tišina i sni Ljubav moja
Planina
Nebo je bilo plavlje
rijeke modrije
srca uzdrhtalija
visovi sjajniji
duše nevinije
mjesec romantičniji
sunce veselije
a mi zaljubljeniji
u tišini koja sniva
Gospoda Milostivog
Lijep je dan. Suce je zasjalo i popelo se usred svoda. Plavet svuda, ja u hladu . Pored mene Kur'an i Biblije. Obavezno štivo bogougodnih ljudi.
Kakav sam ja, to ne mogu sam da sudim. To je zapisano u knjizi koja će mi biti čitana ,… jednog dana. Molim se , da mi taj dan bude kao ovaj. Mio i radostan.
Kuran otvoren na stanici gdje je smješteno:
31. Poglavlje , Lukman , ajet 27:
-Da su stabla na zemlji pera, a more uz pomoć sedam mora tinta, ne bi nestalo Božijih riječi. Zaista je Allah moćan vladar.
Zamislim , puno je na zemlji stabala. A osam mora , bez obzira na veličinu , previše je to tinte.
Neuk, kakav jesam, pomislim : to se ne može istrošiti.
Zatim uzeh Bibliju i čitah.
Umorih se , iako bješe hladne limunade i tek ubranog voća , žega je velika bila, i usnih.
Sunce se zagledalo u čitab i učilo Isaijino pismenju , 25. Poglavlju, stih prvi:
-Gospode, ti si Bog moj, uzvisivaću te, ime ću tvoje slaviti, jer si velika djela učinio, i namjere Tvoje se vjerno ispuniše!
Probudi me lagano milovanje povjetarca. Ovorih oči.
Iznad mene se rasula noć. Milijarde i mirijade mirijadi zviježđa svjetluca i žmirka slaveći Gospoda svoga. Ljepota je to uzvišena, koja čini da čovjeku koža nasrne i suze na oči udare.
Zanijemim, samo jedna misao titra:
– Prelijep je Tvoj svijet Gospode .
Haleluja i Amin .
Oprosti neukomn i učini da ne zaboravim da Te slavim .