15. Decembra 2022. – Stranica 2 – Bosna zemlja Božije milosti

Zoveš li me ti to ponovo?

Dolazi veče. Umor se svija oko mene kao ruke žedne ljubavi.

Zoveš li me ti to?

Čitav svoj dan dao sam ti,svirepa vladarice,moraš li mi oteti i noći moje?

Negdje se sve završava, a nama ostaje samoća tame.

Zar je morao glas tvoj da je rasječe i mene da pogodi?

Zar veče ne svira poznatu muziku sna pred tvojim vratima?

I krilate zvijezde zar nikada ne lepršaju tiho na nebu iznad tvoje nemilosrdne kule?

Umire li cveće u tvom cvijetnjaku kao praznbo blago u prašini?

Moraš li me zvati, nemiru moj?

Neka onda tužne oči ljubavi uzalud bdiju i plaču.

Neka žižak gori u samotnoj kući.

Neka splav vodi domovima umorne radnike.

Ja se odvajam od svojih snova i hitam na tvoj poziv.

Otišao sam pred tvoju kuću.

Trošno posivjelo zadanje od kojeg je sunce skretalo sjaj.

Činilo se da nikog u njemu ni.

U lijevom uglu jedan prozor razbijen zvjezdanim otiskom.

Tužan i neopran.

Poderana zavjesa visi i leprša.

Leprša , tuguje i tiho poji

Vrati se mila domu svom.

Stajao sam satima i zurio.

Prišao je jedan policajajc

rekao da se sklonim.

Izazivam sablazan.

Još samo minut. molio sam ja.

Tuga nekad i zakon gane.

Ostao sam do večeri i zurio.

Ostao sam do ponoći i zurio.

Ostao sam do jutra i zurio.

Zurio.

Zurio i upijao svaku prašku na slomljenom prozoru.

Znao sam , to su praške tvoje slomljene mladosti.

Zurio i upijao svaki pokret i vapaj poderane zavjese

Znao sam ,to je zavjesa tvoja poderane mladosti.

Zurio i upijao lepršave zvuke što ih zavjesa jauče.

Zurio i klanjajući se sobi djetinjstva tvoga ,

samo sam poželio ,

vrati mi se jedina moja.

Daily Archives: 15. Decembra 2022.