Author Archives: admin

No comments

Dogodilo se na današnji dan 8. Aprila / Travnja

  By Na današnji dan


*

Pjesma dana

 

*

 

Danas je  Petak  8. April / Travanj 2017.

Dani ove godine su u odnosu : potonuli  97 /   doplivavaju  268.

217.- Ubijen je rimski car Marko Aurelije Karakala, jedan od najkrvožednijih tirana u rimskoj istoriji. Zajedno s ocem Septimijem Severom vladao je od 198. do 211, a potom sam, krajnje surovo, pogubivši čak i brata.

1513.- Španski istraživač Huan Ponse de Leon, tragajući za mitskim “izvorom mladosti”, otkrio Floridu i proglasio je posedom Španije. 1845. Florida postala jedna od saveznih država SAD.

1692.- Rođen je italijanski violinski virtuoz i kompozitor Đuzepe Tartini, koji je uveo novine u tehniku sviranja i građenja violina i otkrio pojedine akustične pojave u muzici. Komponovao je mnoštvo violinskih koncerata i sonata, uključujući sonatu “Đavolji triler”.

1810.- Rođen nemački kompozitor Robert Šuman, jedan od glavnih predstavnika muzičkog romantizma. Rođen je njemački hemičar Avgust Vilhelm fon Hofman, značajan po istraživanjima u organskoj hemiji. Osnivač je moderne industrije anilinskih boja iz katrana kamenog uglja.

1818.- Rođen je njemački hemičar Avgust Vilhelm fon Hofman, značajan po istraživanjima u organskoj hemiji. Osnivač je moderne industrije anilinskih boja iz katrana kamenog uglja.

1861.- U Sremskim Karlovcima održan Blagoveštenski sabor, poslednji političi skup Srba u Ugarskoj, na kom je zatražena posebna teritorija za Srbe, Vojvodina sa Sremom, donjom Bačkom i Banatom, s vojvodom na čelu i sopstvenom administracijom. Saborom predsedavao patrijarh Josif Rajačić. Austrijski car Franc Jozef I nije nikada potvrdio zaključke skupa, a Ugarski sabor nije ih ni uzeo u razmatranje.

1893.- U Kanadi rođena glumica Meri Pikford, zvezda nemog filma. S Čarlijem Čaplinom, Daglasom Ferbanksom i Dejvidom Grifitom 1919. osnovala filmsku kompaniju “Junajted artist korporejšn”.

1894.- Umro je indijski pisac Bankim Čandra Čaterdži, prvi značajniji autor koji je pisao na bengalskom jeziku. Bio je pod znatnim uticajem škotskog pisca Valtera Skota i uglavnom je pisao romantične romane s domaćim temama i moralističkim tonom.

1904.- U Londonu potpisan anglo-francuski sporazum kojim su Velika Britanija i Francuska rešile sporna pitanja u vezi sa interesnim zonama u zapadnoj Africi, Egiptu i Maroku.

Oni rješavaju sporna pitanja u porobljenim zemljama. A gdje smo mi tu, pitaju se „urođenici“. U roblju, kažemo mi.

1905.- U Đakovu umro biskup i političar Josip Juraj Štrosmajer. Osnivač i pokrovitelj Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti i osnivač Zagrebačkog sveučilišta.

  1. -U Pekingu počeo da zaseda prvi kineski parlament.

Nismo neki matematičari, ali smo skontali da poslanik njihoovog parlamenta zastupa pučantvo  čiji je broj jedna broju bh populacije. Otprilike. To se zove baza.

1919.-Rođen rodezijski političar Jan Smit, jedan od osnivača Rodezijskog fronta. Kao premijer sprovodio rasnu diskriminaciju nad većinskim domorodačkim stanovništvom, 1965. proglasio nezavisnost Rodezije od Velike Britanije.

Ni njegova nije do zore gorila. Kontamo neće ni ova naših, Bosanskih krvopija i tlačitelja.

1936.- Umro je austrijski ljekar Robert Baranji, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1914. Rasvijetlio je funkciju vestibularnog aparata – organa koji reguliše ravnotežu ljudskog tijela i tonus mišića. Doprinjeo je i boljem upoznavanju funkcije malog mozga i liječenju nekih oboljenja na njemu.

1939.- Italijanske trupe, koje su se prethodnog dana iskrcale na obale Albanije, zauzele Tiranu. Albanski kralj Zogu izbegao u Grčku.

Jeste li primjetili da vlastodršci nikad ne djele sudbinu svoga naroda. Ha zagusti, bjež vanka ili se sa sinovima  sakrivaju po trezorima narodnih banaka. Prije toga čitavu familiju iskrcaju u inozemstvo, da bi majke sinovima mogli slati vreće sa zlatom ,od narodske sadake. Zbog toga ih mi nazvali trezoraši, što mu dođe ko robijaši. I još smo neke nazvali zlatni kašikaši. Mamice im poslale , da imaju čime kusati narodnu imovinu.

1944.- Jedinice sovjetske “Crvene armije” u Drugom svetskom ratu izbile na granicu Čehoslovačke i Rumunije.

1946.- U Ženevi održano poslednje zasedanje Lige naroda, čime je formalno ukinuta ta međunarodna organizacija i zamenjena novom, Ujedinjenim nacijama.

Umrla Liga, rodila se Ljiga.

1950.- U Londonu umro Vaslav Nižinski, legendarni ruski baletski igrač.

Nama msvaki baletan miriše na pogančera, dok ne dokaže da nije.

1953.-Britanske vlasti optužile Džomo Kenijatu da je umešan u aktivnosti tajne organizacije Mau Mau i osudile ga na 7 godina zatvora. Po ostvarenju državne samostalnosti 1963. Kenijata bio premijer i ministrar inostranih poslova, a potom predsednik Kenije od 1964.

Obzirom da u GB  nema smrtne kazne, svaki njen stabnovnik bi trebao odležati doživotnu ( minimum) za sva djela i zločine koje je  učinile njena kruna.

1971.- U Londonu održan Prvi svetski kongres Roma na kom je verifikovan naziv pripadnika tog naroda, Romi. Odlukom UN 8. april proglašen za Svetski dan Roma.

Dakle Cigani, poslije milenija lutanja skontaše vam gospodsko ime . Romi. Ne znamo , koliko vam je dobra taj gospodluk donio. Znamo da se ne vrijeđate , ako vas i dalje zovemo milenijumskim imenom . Pod tim imenom se rodila duša. A ovo Rom = čovjek su vam licemjerno, tek 1971. godine odobrili da ste ljudi. I još muhur dali. Imate jedan dan u godini.Kao žene.

1973.- Umro španski slikar i vajar i jedan od najznačajnijih predstavnika kubizma Pablo Pikaso.   Osnivač kubizma, jedan od najznačajnijih slikara 20. vijeka. Slikarstvo je učio u rodnoj Španiji, a od 1904. stalno je živio u Parizu. Naslikao je više od 18.000 slika koje su likovni kritičari podijelili na nekoliko faza: plavu, ružičastu, crnu, kubističku i nadrealističku. Revolucionarne kubističke slike, počev od one pod nazivom “Gospođica iz Avinjona” 1907, donijele su mu svjetsku slavu. Naslikao je “Gerniku”, potresno prikazavši tragičnu sudbinu Španije pod fašizmom i zakleo se da se neće vratiti u otadžbinu dok vlada diktator Fransisko Franko, koji je umro dvije godine poslije njega.

Dobar  kubista.

1981.- U Njujorku umro američki general Omar Nelson Bredli, komandant američkih snaga pri iskrcavanju u Normandiji 1944, predsednik komiteta NATO 1949.

1984.- Umro ruski fizičar Pjotr Kapica, jedan od najznačajnijih fizičara XX veka, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1978.

1990.- Nepalski kralj Birendra ukinuo zabranu rada političkih partija, koja je bila na snazi 30 godina.

1992.- Posle genetskog testa otiska prstiju, nemački i izraelski izvori saopštili da je izvesno da je ratni zločinac iz Drugog svetskog rata Jozef Mengele umro u Brazilu 1979.

1992.-Palestinski lider Jaser Arafat pronađen živ u Libijskoj pustinji 12 sati posle avionske nesreće u kojoj su poginula tri njegova saputnika.

Poslije sve sile pokušaja nasilnim putem , bombama, dinamitom, mecima i sl. Vatrenim dejstvima MOSAD je pribjegao starom ženskom triku. Trovanju, Malo ga modernizovali. Dodali malo radioaktivnosti.

1993.- Makedonija primljena u UN.

1996.- Jugoslavija i Makedonija potpisale sporazum o normalizaciji odnosa.

2002.- Tužilaštvo u Prokuplju podiglo optužnice protiv Saše Cvjetana i Dejana Demirovića za ratni zločin nad albanskim civilima u Podujevu, na Kosovu, 1999. To je bilo drugo suđenje za ratne zločine pred sudovima u Jugoslaviji.

2003.- Haški tribunal potvrdio je ranije izrečene zatvorske kazne Zdravku Muciću, Hazimu Deliću i Esadu Landži za ratne zločine nad srpskim civilima u logoru Čelebići tokom 1993/94. godine.

2004.-Sudsko vijeće osiječkog Župansijkog suda proglasilo je Nikolu Ivankovića krivim za ratni zločin počinjen nad civilnim stanovništvom u Paulin Dvoru kod Osijeka 1991. godine i nepravosnažno ga osudilo na 12 godina zatvora, dok je Enes Viteškić oslobođen.

 

No comments

Ona i mezarje / Izvučeno iz Arhiva

  By Oni nama, mi njima

By Oni nama, mi njima

 

Bio je dan je našega Sarajeva , grada čednosti.

Ljudi su ophodili  mezarja. I groblja.

I Ona.

Nacifrana , naprlitana i uzbibana.

Zna znanje. Kamere će joj se udvarati.

Jedino je žensko na svim grobljima gdje se sa šehidima njaki insani  slikaju.

Zaibrećeni smo.

Otkad je vijeka i mezarja žene i muške nikad zajedno nisu junacima na poklanjanje išli. Samo muški. Ženske urijetko, ali neki drugi dana i bez muškaraca. Taki adeti.

Kakvi smo , natakareni i zlomisni, prvo pomislimo da joj nije…

Ne nije, garant. Vidim joj  se u oku. Ipak se to , otkad je vijeka nije desilo.

Ni papisa Ivana to  nije mogla nadoštiklati. Ni ona kitočkica što bijelu maršalsku uniformu voli natakariti .  Pokušavala su hejbet puta , samo je   usisavala i usisavale  dok nije rodila. Iako je bila papisa nije mogla proturiti priču o bezgrašnom začeću.

Mi razvalili o papisi, a vi ste nestrpljivi i pitate se kakve veze ima papisa i naša priča.

Ima i te kakve.

Jel papisa bila gospodar urbi et orbi. Garant jeste , jer se pučanstvu tako zaklela.

Jel’ drmala dok je drmala . Jeste. .

Pučanstvo je blentavo ili ćoravo. Tertium non datur. – Trećega nema. Ovo smo stavili dvojezično jer tako priliči kad imamo gošću sa latinskog područja. A i medicinari bi trebali da znaju hejbet latinskog. Zajebali smo se ima. Dunjaluk  je ponekad i  blentav i ćorav. I sve vjeruje i ništa ne vidi. Ono k'o gol. Bolje glavu u pijesak , nego da ti ševe zapoju.

E, sada pravimo otklon od pape – papise , koja je i pored celibata rodila. Takva je vjera i prisega kod haduma i tetkica.

Jel’ Sarajevo grad, oliti orbi? Jeste.

Jel. Bosna  urbi, oliti svijet   ? Jeste.

Dugo već , Sarajevo nije imao žensku zadnjicu na čelnoj šćemliji. Došo vakat ženu birati.

Ja koga će nego Nju.

Ima žena nos za fotelje. Za dvi tri godine se uspela ko ni jedna žena na svijetu.

Nećemo o nepotizmu. Ne pije vode.

Jes da je studirala 11 ,  zarez pola , godina. Neki drugi za to vrijeme jamili tri diplome. Šta se ibretite?  Ona utvrđivala gradivo. Znala je da će joj znanje trebati.

Ona gura svoje pa svoje.

I evo je na mjestu gradonačelnice. Ne još. Ali sad pa sad.

Ne vjerujete nam.

Kako vam volja.

Ali mi kontamo vako:

U lipnju , njen lipić ulazi u prelomnu sedmu deceniju.

Ako  pregura sedamu, eto čovjeka u osmoj, a to znači zadnjicom ugasio fenjer.

Ako  je ne pregura, onda je stvarno prno u fenjer, ali vatru koja ga čeka, niko ne može ugasiti.

Lipić nema nasljdenika, tako da se loza gasi. Ali ima , nasljednicu. Ne milsimo na kćerku. Ona je „dobrica“  i gura  svoj film.

Mislmo na Onu.

Na profesionalnom planu ne mere dalje. Sve je jamila. Jedino nije akademiju.

Biće i toga ako joj muž poživi i ne dohvati se pržuna. Ovog ili onog. Onaj mu je garant. A za ovi će se viđet.

Politika je svrbi. Mora se i tu „ dokazati“. Ona sve zna i sve može. Nije džab džaba…

Da se ne ponavljamo…

Sada joj je glavni  prioritet prva gradska šćemlijica.

Poslije toga , eh , stići će muža. Mota ga ko uvijek ,  oko malog prsta. A vrijeme mu se povući. Ali prvo mora mjesto sebe turiti nekog, kome vjeruje. Ima aferima ko konstruktori onog čuvenog R-16 U .

I tako dolazimo do gospodara orbi. To je već najlakši dio posla.

Jesmo pametni k'o trokrilni ormari. Jedino nismo obrijali glace ko većina tarzana današnjice. Vole ljudi izgledati k'o anamo onaj.

Vi mislite mi nešto prokužili. Ili bacali olovo ili tarot. A nismo ni propovjednici.

Jok Boni! Mi povukli neke veze u mahali. Tamo svaki insan jal prorok , jal  neko čitabe ima u kojem sve piše. A šta je zapisano u tom kitabu ni oni pojma nemaju. Na stranjskom je jeziku. Nije sa ovog dunjaluka.

Radio Mileva radi. Preko Šuhrete sa Bjelava, došo haber do nas.   Nije one Šuhre  iz Drine. Mislimo , da ta sa anđelima pleše. Mnogo je sadake podijelila. Ova bjelavska samo voli olajavati i ne radi ono za pare. Samo iz ćeifa i ako joj ko zaišće. Ne je za nju nepoznanica..

 

A majka One je  iz čestite i poštene  porodice. Za oca joj ne znamo, jer   porijekla prezimena  nije najasnije građeno.

Na koga li  se Ona bacila?

A mere bit da bidne i ona pučanska:

-S kim si takav si.

Sačekajmo, bumo vidjeli.

I ova priča nema nikakve veze sa jalijom. Jalija ima svoj kodeks i svoju čast. Možda su malo iščašeni , ali ipak dosljedni i poštovanja vrijedni. Sve izvanog toga nije jalija i ona ne može o nepoštenju i  lošim stvarima nikog učiti. Taki se čovjek rodi.

 

 

 

 

 

No comments

Batrganje Fahrudina Radončića

  By Oni nama, mi njima

 

Pjesma dana

****

Plače,malešna kuka i cvili,

batrga se ribica ,batrga.

Ulovljena je je u mrežu.

Sama  kriva.

Hoće ona koketirati sa ribarom.

A more široko i bogato

A plavet tajne krije

A u njemu ništa samo ljudska ruka sa mrežom

Harpunom i nožem u leđa nakane krije

Gadost pomora snije

A on je tako providan.

 

Ovako bi mi počeli pisati pjesmu da smo pjesnički raspoloženi.

Ali od kada je vijeka, u   politici nema poetike. Samo jadi prevare,pljačka i smrt.Žao nam puščat se poetike,pa se moramo faćat jel basne jal humoreske.A to je manje više prozaično.Za pripovjest opet treba nam insan ili barem neki pametan i dobar hajvan.

Evo ode onaj čovječuljak u bolnicu i svoju čast baci u naručje „krvnikove“ žene. Kažemo čovječuljak,ne zbog stasa, iako nije ni velji ni u kom pogledu,već zbog toga što pokaza da nije muško.

U novinama svojim godinama duva svoju visinu. Sada se busa da je nevin i da mu namjestiše,politički.

Nemoj nam tu kukat.Narod i kontejneri postali najbolji jarani,a ti sa nerodske grbače dvore , čardake ni na nebu ni na zemlji, sebi gradiš.I narod ne kuka,stisne zube i dura.Tako naviko.

Uzoholio si se i sila postao.Pohasio se što no reče naš pučanin,što mu izjutra i naveče krče crijeva.Obdan mu samo zavijaju.Uzmi Svetu knjigu i vidi šta je nanijećeno takim.

Ako si baja i čo'ek pregrmi,izbori se za svoja prava. A ne ko sinja kukavica u skute  „ dušmaninove“ žene po isprišnicu,da  ne ideš u zemaljski pržun.

Kažeš srce te drma. Kakvo te ,bolan srce spopalo?

Nismo nevjerne Tome,ali ne vidjesmo u tvome damaru , nikad,  ni jedno zrnce srca. Samo bahatost i pohlepu. Taki ti gard , od kako si kao komunjara „pobjegulja“ nama  doletio sa koferčetom punim poderanih vesti i direktiva doletio sarajevskim kosovima.To su one čudne ptice koje se glasaju u svačijem dvorištu i bašči,a ne vide se dok ne bude kasno.

Kažeš politika ti štima.

Koja politika?

Zar nisi u vrhu politike i u talu sa poglavnikom?

Ti se na sve strane polomio da uđeš u vrh te iste politike. I ušao si. Tikvu sa glavnim gospodarom zasadio. Svoje izmet pojeo. Lajo si protiv gospodara svoga i ovo i ono. Ne i suštinu.Njome si mere biti htio neku odstupnicu imati.

Tako ne rade ljudi.

Zasjeti za sofru sa neprijateljem i biti kukavica.Tako rade prelivode i oni koji nemaju bijelih bubrega.

Budi muško ,podnesi sudbu.Pa upotrijebi  sada svoje znanje koje tajne nečije krije.

Od zapisanog niko nije nikad pobjegao.

Koliko mi znamo.

Ono što ne znamo , ne m'remo ni rjeti. Nismo van mi  gatare i ilmije.

A i zbaranjeno nam : sihire,dove, fetve i gatke bajati.

Ni od poglavnikove zamisli ne mre niko mrdnuti,pa ni ti.

Valjda si na njega mislio kada pominješ štele.Ko biva nema ko drugi.

Ovdje vrijedi samo jedna zakonodavna:

Niko nije nevin , dok ne dokaže da je nevin!

A jopet ti, malecki Fahro sve zavisi od poglavnika.Od njegove noge.Na koju se ustao.Ni to ti nije zasigurno. Ona fetve i onih sihire zvuk,  što glavni od ilmija i njegov kurir zamisle, tako ima da ti bidne.

Ako je olovo ukrivo bačeno,nema ti pomoći.

Ako onaj kolovođa silnih kaže: pik ne važi, sva ujudurma je bila samo da te malo zaplaše,da vidiš šta ti je raditi i skim ćeš tikve saditi. I da  sa makom glavni haver budeš. Dobro ,vjerovatno će ti ponekad biti dozvoljeno da pojedeš makovnjaču,ali komad dva. Od nje mere nekad nešto blesavo nalećet,ali samo protiv dunjaluka i pjesnika.

I sada nismo načisto šta je ova pismen.

Ilmijska gatalica nije.Ni nabrajalica što ih oni po “ilmijski”- učeno drugačije zovu nije.Ne miriše na arabicu i nije na minderu sročena.

Basna nije,iako hajvana ima hejbet.Pripovjest nije ,jer ni o kome nismo pripovidali.

Značu ovo je tugoreska.

Ne znate šta je tugoreska?

To vam je hibrid političkog jada i bijede i humoreske.

Kad oni mogu u Bosnu uvlačiti bradate arabeske da je porobljavaju,što mi ne bi imali prava naše pismenije zvati kako hoćemo.

Naravo učenije:

Idi bre , Fahrudine Radončiću kući ,pa se tamo leči. Jaro ti pametan bio.Dobi haber od ministra njake sigurnosti i zbrisa.

 

No comments

Ješua Hanocri : Drvodeljina poema – Glava III

  By Grad čednosti, Ljubav

 

Odakle vam pravo da me smještate  u Vitlejem

A ja sam Ješua Hanocri iz Nazareta

Prezime po časnom Josifu ,drvodelji dobio..

Trudnica pri porođaju da ide na tegoban put?

Jesu li vam vrane mozak popile?

Kakav vas popis i magi snašli?

Kažete da se zbude ko u knjizi proročkoj

I ti Vitlejeme zemljo judina

iz tebe će izaći bođa koji će moj narod Izrael pasti.

Nije se zbilo kko je napisno,niti će se zbiti.

Proroci često griješe kad iz njih Znalac ne progovara,

i nisam napasao  ni vodio nikog,

doli mojim slijedbenicima nauk Božiji prenosio,

tek nekolik šačica njih.

 

Smiješno je sve to.

Kažeta rođen u staji u sijenu,

a magi ulaze u kuću da me vide.

Stranci ,pa bili oni hiljadu puta magi,

nikad nijednom Izrailjcu ne bi u kuću usli,

da gledaju porodilju i porod njen

dok leži u krevtu.

Ni jednoj ženi ne bi smjeli ući

u svetost njenih noćnih odaja.

Nisam  vam ja   nigdje iz Nazareta mrdo.

Ni u Misir,ni u koptske zemlje.

ja sam  u Izrailju naukovanje za drvodelju izučio.

 

Kažete da se zbude:

Iz Egipta pozvah sina svoga

Tako je dozivan  Josif sin Jakovljev,

i Mojsija je slat iz firavunove zemlje,

nazad doma u pustinji da luta.

A oba  bjehu vjerni Gospodnji sinovi.

Irod je bio krvolok baš kao čopor vukova,

no , ne  zakla ni jedno dijete radi mene.

Ne potvarajte čovjeku zločin na zločine njegove,

jer stari su rekli: ne kuni se krivo,

a ja vam vaistinu kažem ne kuni se nikako

ono što se dodaje to od lukavog dolazi

i vatri plamenoj vodi.

 

Još rekoste; začu se vrisak u Rami,

Rahilja za svojom djecom plače.

Zaplakala je ona i zajaukala silno triput!

Ne zbog mene,ne prtjite mi grijeh na leđa.

Babilnci joj,pa potom krvoloci rimski  poklaše djecu.

Zatim dođe ona vaša kršćanska neman

miljenik papa Pia i Zapada zamalo joj svi djecu ne pokla.

Jaukala je i jauče Rahilja stalno,

jaukaće  i vriskaće dok je svijeta i vijeka.

Jauče od noći kad su Izrailjci sami sebe nastali.

Izmisliše da se Jakov hrvao sa Bogom silnim,

da bi sebe mogli zvati : oni kjoji se bore sa Bogom.

Toliko su „kuražni“ bili

i zato se zlatnom teletu se klanjali,

žrtve paljenice mu prinosili.

Bogu Jedinom ne trebaju žrtve,

Samo vjerovanbje u njegovo jedinstvo.

Izraelcima preko poroka bi rečeno:

Hoćete da se borite sa Bogom Stvoriteljem svojim,

e, pa borite sa svijetom i crnilom dok je vijeka

ili dok ne promjenite svoju bitnost.

 

I plakaće Rahilja i njene kćeri ,

i moja majke i moje majke kćeri

nad vama i vašim lažima

jer ja sam njen po velikoj milosti Božijoj   sin,

i brat njegovog drugog sina Jahje,

koji se rodi u vrijeme moje

iz doma Zaharija roda majčinoga.

Nazvaše ga vijekovima poslije krstiteljem

a on bješe glas vapijući u pustinji

što je opominjao i upućivao na staze Boga Jedinoga.

Da bi ispoštovao Božju odredbu da će dobiti sina

Nije smio tri dana i tri noći rijeti ispuustiti.

 

Zajedno smo se Jahja i ja igrali

i moja braća i sestre,njih šestoro

rođenih od majke moje Marije

i prečasnog oca moga Josipa Hanocrija.

Pazili nas mater moja.

Učitelj nam bio Zaharije

Božiji sin i prorok i učen čovjek.

 

Odakle vam pravo da prozovete Jovana

sina Zaharijahova krstiteljem?

Pa i samo znate  da je ta novotarije –

krštenje nastala na temeljima moje lažne i iscenirane smrti.

Kad kažem lažne i iscenirane –

tada  mislim da ja nisam imao nikakvog udjela u tome.

Mit o mojoj smrti je spletka farizeja,

svi dijelovi jevanđelja o mom uskrsnuću dodaci

naknadno naknadno ubačeni

po smrti autora radosnih vijesti

Krst  – raspeće se pojavljuje kao simbol kršćanstva

tek u sedmom vijeku,nevjere moje.

 

Časni Jovan što prozvaste ga krstiteljem

je samo upozoravao na razvratnost, blud i licemjerstvo

u koje je sve dublje zapadala Judeja

pod vlašću licemjernih farizeja i saduceja

on je samo vršio obred pomazanja  i  pranja  vodom –

očišćenje od grijeha po Mojsijevom vjerozakonu

pa ne griješite dušu već istinu zborite

ali vi ste je zaboravili

u nasilje i blud ste ogrezli.

No comments

Ješua Hanocri : Drvodeljina poema – Glava I

  By Grad čednosti, Ljubav


Glava I

 

Rođen  sam kao jevrej

obrezan u pravo vrijeme

bar micvah o prvo sjeme

živio po Mojsijevim zakonima

nikad svinjetinu i krv nisam kušo

ubračen u pravo u vakat

ko svaki čestit čovjek

i nisam bio sakat.

 

 

Koliko puta da oprostim bratu?

ne sedam puta,nego

sedamdesetsedam puta

a neke stvari ne oprostiti

već ispraviti i razmisliti

za krivi pogled

oko izvaditi.

 

Najčudovišnija laž

ja da budem Božiji sin

odakle njemu sin a nema ženu

ja Ješua Hanocri sam sin

milosnih ljudi

vanbračno dijete nisam

nastadoh sam po naumu Božjem

rođen sam u svetom braku

majke mi Marije milosne

i drvodelje Josifaoca mog časnoga.

 

Van riječi moga naukovanja

nekoliko vijekova  po smrti

me pijani crkveni oci obijedili

Oče naš

prelijepe i jedine

polazne molitve Bogu.

skup blještavih odora

obamrlih od silnih gozbi

naoružani Konstantinom I  i vijnicima

debelo zagrijanih rujnih vinom

sa grbače sirotinje

proglasiše me za boga

a moju skromnu majku

za majku božiju .

 

Koje li hile na Boga Jedinog?

Koje li potvore na mene?

Na moju čestitu majku!

Nebo to ne može podnijeti!

 

No,to se ne može podnijeti

ali riječi te nisu bitne

to je glas bludnice

to su riječi sinova pakla

ništa ne može izmjeniti

moju ljudsku bitnost

ni savršenost moje majke

ni život moj ni moje majke.

nisam kriv

nije ni majka  kriva

za  potvoru  Boga da ima sina!?

 

To je da se nebesa raspuknu.

Ako niko ja znam da je Bogu sve moguće

tvrdnja da Jedini Bog  ima sina

suprotnost Njegovom Svetom Biću

Njegovoj velikoj milosti,

dobroti i pravdenosti .

Savršeni univerzum je Stvoriteljevo čedo

Svi ljudi su njegova djeca ,

i  jedino u tom smislu sam i ja njegovo dijete

kao i svaki koji počinje molitvu

Oče naš na nebesime nek sveti se ime Tvoje.

 

 A moje rođenje bijaše ovako

Marija majka moje bi isprošena za Josifa časnog

prije nego se nađoše ona zatrudni

jer Bog Milosni samo kaže budi

i ono bude

ocu mom Josifu to anđeliu u snu rekoše

i on uze majku moju za ženu svoju

ali je ne po zna sve dok se ja Isus ne rodih

poslije je pozna petoro djece sa njom dobi.

 

/ nastavak slijedi  /

No comments

Ješua Hanocri – Drvodeljina poema

  By Grad čednosti, Ljubav

 

 

 

Ovo je moglo biti Isusovo Jevanđelje ,da je koljim slučajem bio pismen.A možda je neko u riječi pretočio njegov nauk.

Papirus sa tekstom koji vam u našem prevodu nudimo je pronađen zajedno sa Judinim jevanđeljem.

“14.aprila 2005.-Stižu  vesti da je u srednjem Egiptu pronađen kodeks sa tri apokrifna teksta među kojima je i Jevanđelje po Judi .”

Međutim jevanđelje po Judi je u posjedu crkve još od dana katakombi,ali ga ona krije od svijeta.O tom jevanđelju imamo tekst,ali ga sa razlogom čuvamo.Objavićemo ga kada završimo Drvodeljinu bajku koja je obimnija od bilo koje druge poznate radosne vijesti.

»Judino evanđelje« spada među ranokršćanske apokrife, koji su nastajali od početka II. do kraja IV. st. Njih Crkva nije prihvaćala u svoj kanon, to jest u popis svetih i nadahnutih knjiga, budući da se u njima često “iskrivljivalo” evanđeoski opis Isusova lika i Isusovih riječi i djela i jer su često prožeti gnostičkom herezom.”

Obzirom da pismenije nije imalo  naslova mi smo se drznuli da ga nazovemo Drvodeljina poema. Dijelove ćemo povremeno objavljivati u terminuod 20 08 h.

 

Drvodeljina poema

Uvod

 

Pogledaj ispod nogu čovječe!

Pa – pogledaj u zemlju oko sebe sine čovječiji!

A, zatim

– pogledaj u nebo stvore Božji!

Ako imaš vid ,a  dato ti je da ga imaš,

šta vidiš dijete Božje?

 

Oslušni ispod nogu čovječe!

Pa – prigrli treptaje zemlje oko sebe sine čovječiji!

Zatim – upij zvuke neba stvore Božji!

Ako imaš sluh,a  dato ti je da ga imaš,

šta čuješ dijete božje?

 

Sretniče, samo je tebi  govor pokon Nebeski!

Pripovjedaj o onom ispod nogu,nebu i zemlju  sine čovječiji

A zatim zaviri u svoje srce i pričaj Istinu  stvore Božji..

Ako imaš govor,dato ti je da ga imaš,

progovori Dijete Božje!

 

Dali si to zanijemio

Srce okorjelo.

Zašto šutiš?

Oko nevjerno.

Ili se posramio.

Dušu zlu poklonio.

Oči ne dižeš.Govor si zaboravio.

 

Ili zanijemio od zaborava – bježanja

od velikog eonskoga stida i kajanja

od iskonskih korijena zbog bremenja

sa puteva Stvoritelja Jedinog  skretanja?

 

Čovječe – sine čovječiji – Božji stvore

dijete Božje – ja ću ti reći –zborim istinu

ono što jasno je i kad se oči – uši  zatvore

da vidiš i čuješ sa neba čistu suštinu.

 

Vidiš ti  prelijepa – čudesna

Božija stvaranja – savršena

nemjerljiva bez ikakvih mana

datost  bez  najmanjh pukotina.

 

Oslušni

šta čuješ

sva vaseljana slavi

zahvaljuje

Bogu Jedinom na poklonjenim blagodatima

sve  ničice zemlji pada i strahuje

sa skretanja

naputa, nauka  i zima.

 

 

A u ime Boga Jedinog

moje ime se

mnogo toga reklo uradilo

nešto dobroga

ali i jako mnogo

previše toga

lošeg

zlog umobolnog i iskvarenog

da zemlja samo što ne izbaci svoje kosti

sa njima i moje kosti.

 

Duša mi ne nalazi smiraj.

iza mene ostadoše mnoga svjedočenja

moja

o dobrim vijestima,

najvjerodostojnija su

po kanonskim pravima Matejeva  i Lukina

mada i u njih drugi uvukoše laži

dodaše neke neistine

sablazan meni i njima

Mihajlu i Gavrilu

anđelima.

 

Jovanovo svjedočanstv,

a i takozvano otkrovenje

samoproglašnje zaprisegnutog

Pavla za apostola Savla

goniča , ubicu pravovjernih

boli i vrijeđa mene  lično i 

anđele sluge Gospodnje

 

Ustoličenje njegovo ,ime mu se ne pomenovalo

za mog nasljednika hula

najveća historijska podvala farizeja

iz koje su proistekle i usmjeravane

sve zablude hrišćanstva

koje se  izrodi u suštu suprotnost

mojega naukovanja.

 

Zbog toga ja  Ješua Hanocri,

zvani i Isus iz Nazerata

kao i svaki čovjek

rođen po volji Božjoj

od majke Marije

i prigrljen od prečasnog muža njenog

i mog oca drvodelje Josipa,

zaklinjem se  govoriti Istinu

kao što sam i uvijek činio.

 

/Nastavci slijede /

No comments

Igrokaz na dan 10. Februar / Veljača

  By Magazin, Restlovi


Pjesma dana

 

 

Danas je 10 dan veljače 2019. Ako vam je lakše anlaisati ,febraur je.Ili mjesec kada se sve velja , odnosno talasa. to bi napriliku bio četeres prvi dan ove mubarek godina. Na nepriliku mnogima ima još samo i okruglo 325   dana.

Nemojte opet potezati pitanje okruglosti broja 324. Evo ovako: Zbir cifara je 9.  Da li je to okrugao broj? Normalno da nije. Samo budale ne znaju da nije okrugao broj. Mi nismo budale, ali ako dodamo  devet na 324 , dobijemo 333. E to vam je okrugao broj. kako znamo? vrlo jednostavno. I zbir ovih cifara je 9. Kada se nešto sva puta dobije onda je to paran broj. Svi parni brojevi koji se završavaju… E, u školovanju    nismo dalje stigli. Izbacili nas iz  vrtića. Kažu male ajnštane ne primamo u školu. Svoje teroije okruglih brojeva neka stave pod rep onima koji se veljaju.

Što su ovi obrazovani čudan netolerantan svijet. Ne shvataju da je princip  takara zasnovan na  okruglim i parnim brojevima. Zašto? Niste nam dali da završimo škole , a hoćete da se grebete o naše teorije i umotvorine. Malo šjutra.

Raja , valja ova  ?

Šuti raja. Zavali glave u kontejnere, stid ih , gladni su , pa čeprkaju po smeću. Pankeri po stare dane postali. Ne da  im tronacuionalistička bagra i fukara ni  suvu koricu hljeba da zarade.

Mačke i kerovi ga zovu takarli mjesec.   Na zbog takara nego se jadne životinje žive  smrznu  , dok čekaju ne bi li  uradili ono. Nemojte nas pitati koje. To se ne pita. To se radi, bilo da si hajvan ili insan,   ili  po običaju i zakonu hajvanski insan.

Žao nam što nisu skontale fol. Lista čekanja. Kada dođete na red , spikerka sam objavi: Sjijedeći, I nema zime. Da li se  čekajući taka , oliti ono ,   u međuvremenu  šta ukrutilo , hoće se reći zaledilo  to već nije naš problem . nismo voajeri ni papci.

Dani se naslagali ko tovariši u gori zelenoj. Samo dani se svake godine vrate, atovariša je sve manje. Nije nam žao tovarišica. Snađu se i ponekad uprte nekog tovara. Njačešće… Vi mislili mi hablečine i otkucaćemo da se o našim čevapčijama i filigranistima  radi. Ma jok , radi se o našim kenjicima.

Što i kako kenjci prosudite sami. Kažu kenjci imaju mnogo toga za pokazati. Megarice se nikad ne žale na njih. Pitajte tovarišice.

A i ona Kitočka se na sva mah hvali kako joj najviše pašu sarajevski ćevapi. Toliko je oduševljena  d anikad ne kaže ćevapi , nego čevapčine. Ne znamo kako je saznala za tu mahalsku fintu. Mi smo gospoda i ne možemo je ništa pitati.  mi delamo. Vama svejedno , kako ste. Pitajte je vi. Pride , nek nam javi kada će opet u sarajevo na čevapćiće.

Ovi stađun  ,što ruke nam stišće i zima mrazi,  plovi ka proliću cvitnom, litu sritnom i jeseni ća stere lišće na stazi ,  o stadjuni, stadjuni moji.

Tako se pjevalo i prije kad su se dešavale stvari koje su se desile:

No comments

Lažovi vatikanskih katakombi – Igrokaz na dan 6. Februar / Veljača 2017.

  By Magazin, Restlovi

 

Ljudi pogrešno kontaju ,  pa kažu te i te godine računato po Hristu. Mi se opet volimo  igrat doljevuše. Jal nezvanom gostu uvaliti takarli nadoštiklanu  kafu , ja bajatu , jal beternu inofrmaciju.

Od  kada je opat  Dionizije Mali, pogrešno Hista podmladio  za četiri godinu  i odredio   Anno Domini,  npravio je pravu papazjaniju.

Sada se ne zna kako pravilno oslovljavati nultu godinu. Nova era ili naša era , engleski: Common Era, “opća era”, doslovno “obična era”; latinski: Era vulgaris, rjeđe tekuća era jesu izrazi kojima se označava vremenski period koji je počeo prvom godinom gregorijanskog kalendara, odnosno izrazi koji služe kao alternativa eri Anno Domini .

Nauka , time mislimo Rimokatolička crkva je “dokazala” da se Isus rodio 13 . Marta  , 4 godine prije Isusa, kao što je dokazala da se rodio 6., 7. i 8. gofine prije Isusa.

Datimi rođenja su takođe  dokazivani više puta: 20. mart, 20. maj, 20. april ili 29. septembar.

Nisu se potrudili da objasne da li je Isus  svake te godine , od   26.  do 36. godine , računate po Hristu,

nako trećed dana od raspeća vaskrsavao.

Svemu tome treba dodati da Isus Hrist nije rođen ni 25. decembra ni 14, Januara, i da to crkva nikad nije obznanila ili ispravila.

I sada poslije svih ovoh mućki i mešetarenja treba vjerovati u autentičnost najgenocidnije institucije u povijesti čovječanstva.

Šro bi poete rekle:

-Aha , kako da ne.

U prevodu , mnogo je  lažljiva i krvava ta crkva.

Neovisno o eri danas nije surbota , što bi Fata rekla. Njoj nije bitan datum već dan i da u nazivu   dan ima slovo r.Ako nema ona ga umetne.Jer dogovor je dogovor.Svakog  dana koji ima  r  u imenu  nosi  takar.

Onda bi danas trebao da bude ponerdeljak. Aferim za Fatu.

No bez obzira na Fatine afinitete i potrebe ,danas   je šesti  dan veljače 2016.

Ma šta se Fati prisnilo,ni ona ne može promjeniti ono što se zbilo na današnji dan.

No comments

Apsurd i stvaralaštvo

  By Magazin, Restlovi

Nekako slučajno pročitasno:

“1960.-U saobraćajnoj nesreći je poginuo francuski pisac Alber Kami, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1957, čiji se književni rad temelji na ideji o apsurdu (simbolika mita o Sizifu) i revoltu (simbolika mita o Prometeju). Apsurdnosti svijeta suprotstavio je stvaralaštvo, jer, kako je napisao, “stvarati znači dvaput živjeti”. Djela: romani “Stranac”, “Kuga”, “Pad”, pozorišni komadi “Kaligula”, “Pravednici”, “Opsadno stanje”, “Nesporazum”, eseji “Svadba”, “Mit o Sizifu”, “Pisma njemačkom prijatelju”, “Pobunjeni čovjek”.”

Nas su zadeverale dvije  rečenice hroničara o djelu Alberta Kamija.

-Književni rad temelji na ideji o apsurdu (simbolika mita o Sizifu) i revoltu (simbolika mita o Prometeju).

-Apsurdnosti svijeta suprotstavio je stvaralaštvo, jer, kako je napisao, “stvarati znači dvaput živjeti”.

No, da bi o njima razmišljali trebali  bi smo se dohvatiti egzistensijalizma.Ako se hvatamo egzistencijalizma,moramo otići na njegove korjene Kjerkegord,Dostojevski,Niče,zatim do njihovih predstavnika Sartra i Kamija i njihove dekadentne filozofije.

Jedino je Dostojevski uspio dati puni književni obol čovjeku apsurda.Njemu je to bilo lako.On ima ruskog čovjeka koji je sam po sebi apsurdan.Apsurdnost nastaje iz uprostavljenosti aristokracija,seljak i siromah.Samo je trebao stvortiti situaciju.To mu je bilo još lakše,On je vrstan pripovjedač.Kao Rusu poznata mu je širina i bol duše i kobnog trenutka kada se ta duša razdvaja ili tone.

Kjekregor je čovjek koji vješto barata riječima pokušavajući da ospori Hegela.To mu ne uspijeva,ne zato što je Hegel neoboriv,već zato što je Kjerkegorova teološka filozofija opterećena biblijskim shvatanju čovjekove krivice.Kriv ili ne ,to je čovjekov usud oko koga mu se vrti egzistencija.To je besplodni  perpetum mobile njegove filozifije koja se vrti u krug.

Niče je  na putanjama Kjerkegora.Kjerkegor traga za uzrokom prerane smrti svoje majka i petoro njeno djece.Zaključuje to je grijeh.Njegova majka je zanijela prije udaje,van crkvenih normih.Znači zgriješila je i zato je nmorala biti kažnjena i njena djeca  .Na tom zaključku razvija svoja teološka bulažnjenja o apsurdnom svijetu pojedinca.

Niče, opet ,ne može sebi objasniti  zašto je njegovo otac,izuzetno pobožan čovjek godinu dana umirao u najvećim mukama.On se odriče Boga i prihvata Darvina za svog vođu i sanja da će se društvo razviti u “nadljude”.Odrekavši se boga on se odriče i ljudi.Povlači se u svoj um i zahvata ganištavilo.A ljudi nisu postali nadljudi.Razvili su se u monstrume.

Sartr i Kami su  u djelima Mučnina i Strancu pokušali ići putem Dostojevskom.Nisu uspjeli.Njihov patos je manjkav i  neiživljen.

Mučnina je bezvoljna tlapnja o nečemu što ni sam pisac ne razumije.

Kami je malo jasniji jer u Stranca unosi autobiografske crte.-To je snaga romana.Kad uključuje egzistencijalizam u djelo postaje nejasan i normalno jedino ga može završiti apsurdom.

Ali obojica ubijaju čitaoca dosadom i insistiranju na nečem što nije apsurdno,već uopšte nema smisla ni uporišta u stvarnom životu.

Dostojevskog isključujemo iz kruga egzistencijalista i zbog njegovog odnosa prema životu.Njegov čovjek može biti apsurdan ,ali on je živ i senzibilan.Nije prazna čahura ,bez emocija, koja tone u ništavilo koje ga vuše sa sobom u nerazumljiv čin.U tom životu žena ima svoje mjesto.Ponekad malo iščašeno,ali i to je Dostojevski.

U egzistencijalista, žena nije čak ni misaoni pojam.Ona je samo objekt u krajnjem obliku.Objekt kojii je tu da zadovolji potrebe apsurdnog čovjeka,jednog sintetičkog usamljenika kome je dosada pokretač tlapnje.

Kami je rano shvatio da je egzistencijalizam šuplja priča i povukao se. Nas je začudilo da nobelovac mora pisati novi roman Mit o Sizifu da bi objesnio šta je htio reči prethodnim.Odsustvo inspiracije,strah o pogrešnom tumačenju ili jednostavno dopunjavanje šuplje priče.

I još nešto.Kamijeva pogibija nije apsurd kako to neki vole reći.To je bila sasvim obična ,teža saobraćajna nesreća.

Srtr mu je to oštro zamjerio i bio izuzetno kritičan prema njemu.Pred kraj života je priznao da je večina njegovih egistencijalističkih šupljanja pravo sranje.

I Kami i Sartr su dobili Nobelove nagrade.sartr nije htio da primi svoju.

Egzistencijalisti su umjesto nas ispričali suštinu ideje o apsurdu i stvaralaštvu.

Mi ćemo biti laici i reći ne može postojati egzistencijalizam prije života, ljubavi i milosti . Milost rađa ljubav.Ljubav rađa život, Život rađa egzinstencijalizam.To je naš perpetum mobile.

Ko je stvorio život ili kako je nastao život u   filozofskom i prirodoslovnom fantmozgarijama  je  lični odabir svakog pojedinca.Svako ima pravo da se kreće i da bude kreten,ili ne..

Neko vjeruje u Boga,neko je postao od majmuna,neko je egzistencuijalista.

Stvarati uglavnom ne znači živjeti.Ili je stvaralac prno u fenjer,ili se plašio da pogleda kako je napolju.Ima časnih izuzetaka koji potvrđuju pravilo.Oni su svoj život prenosili na papir.U predahu,između dva uzleta.

Isto tako stvarati ne znači i stvaralaštvo.Buve i Pekiše su stvarai enciklopedije,a bili su samo prepisivači.Knjigovođe.

 

 

 

 

No comments

Opet ubiše , nemilosrdno , kukavički

  By Komentari, Novosti

 

 

 

Opet ubiše , nemilosrdno  , kukavički.

Ovaj put u Instambulu.

 

Zar je bitno gdje ubijaju?

Nikad ne prestaju.

 

Proklete bile ruke ubica!

 

“Proklete bile ruke Ebu Lehebove*,a on je propao.

Nije mu koristio njegov  imetak ni ono što što je zaradio.

Bit će pržen u rasplamsaloj vatri,

I njegova žena koja mu nosi drva (drvonoša).

Na vratu joj usukan konopac.”

Ovo su riječi  Kur'anske sure 111. El-Leheb.

 

Ebu Leheb  znači otac  plamena.

U širem smislu on je otac zla i nevjerenik. Podrazumjeva i čovjeka čija su djelovanja zla i štetna. Označava i čovjeka slijepog i gluhog, pohlepnog i lakomog na ovozemaljska  bogatstva i strasti. On je i podmukli dvoličnjak koji iz hira ubija nevine.

Kako sura kaže; on je čovjek koji propada i družbenik pakla.

Žena  koja drva nosi je družica oca zla. Označena je kao drvonoša. Drvonoša je i svako ko drva nosi Ebu Lehebu, ocu zla. Znači, drvonoša je njegov sluga, pomoćnik prijatelj, supartijac, hanefijac  i ulizica.

Ko su očevi zla ili ko su njegove drvonoše u svakom konkretnom svijetu ili našoj realnosti? Kakve su njihove ruke, kako je propao ili zaradio imetak, zbog čega mu neće koristiti, šta je to rasplamsala vatra, šta je usukan konopac na vratu?

Odgovori se znaju.

 

Zločini se događaju svaki dan ,a svijet ne čini ništa da ih zaustavi. Samo prazne riječi kojih su se i papir i slika i zvuk počeli stidjeti i ignorirati.

 

Nikom neće pomoći ako kaženo stidimo se,da tugujemo za žrtvama,da saučestvujemo u bolu,da razumijemo bol.

To je čisto licemjerje.

Sutra će neke druge zvijeri učiniti isto nekom drugom.

Mi ćemo ponavljati kao papagaji o stidu, tuzi, bolu, saučešću i razumjevanju i zahvaljivati nebu što se to nama ne dešava.

Kada se zlo desi više nema praznih šuplih priča. Zlo je konkretno,odnosi nevine šrtve. Zlo sve više postaje zakulisana igra u kojoj  je novac prvenstveni cilj.

Manijake i ubice treba nestati, počistiti , odmah, bez odgađanja jer to nisu ljudi. To su mnostrumi ,plaćene ubice koji vjeruju u novac i zlo. Njima je jedini cilj proliti što više krvi.

Svi smo mi saučesnici u svakom novom zločinu.

Nečinjenje je saučesništvo.

Nekažnjavanje je saučesništvo.

Neuništavanje zla je saučesništvo.

Svaka bol je drugačija i ako nije doživljena  , ona se ne može razumjeti

Oni koji rađaju i naređuju zlo ne preipadaju ljudskom rodu. Oni su družba plamena.

Neka se sakriju u mišju rupu, nebeska pravda će ih stici na ovom i onom svijetu. Ne bismo im bili u koži.