Opet ubiše , nemilosrdno , kukavički.
Ovaj put u Instambulu.
Zar je bitno gdje ubijaju?
Nikad ne prestaju.
Proklete bile ruke ubica!
“Proklete bile ruke Ebu Lehebove*,a on je propao.
Nije mu koristio njegov imetak ni ono što što je zaradio.
Bit će pržen u rasplamsaloj vatri,
I njegova žena koja mu nosi drva (drvonoša).
Na vratu joj usukan konopac.”
Ovo su riječi Kur'anske sure 111. El-Leheb.
Ebu Leheb znači otac plamena.
U širem smislu on je otac zla i nevjerenik. Podrazumjeva i čovjeka čija su djelovanja zla i štetna. Označava i čovjeka slijepog i gluhog, pohlepnog i lakomog na ovozemaljska bogatstva i strasti. On je i podmukli dvoličnjak koji iz hira ubija nevine.
Kako sura kaže; on je čovjek koji propada i družbenik pakla.
Žena koja drva nosi je družica oca zla. Označena je kao drvonoša. Drvonoša je i svako ko drva nosi Ebu Lehebu, ocu zla. Znači, drvonoša je njegov sluga, pomoćnik prijatelj, supartijac, hanefijac i ulizica.
Ko su očevi zla ili ko su njegove drvonoše u svakom konkretnom svijetu ili našoj realnosti? Kakve su njihove ruke, kako je propao ili zaradio imetak, zbog čega mu neće koristiti, šta je to rasplamsala vatra, šta je usukan konopac na vratu?
Odgovori se znaju.
Zločini se događaju svaki dan ,a svijet ne čini ništa da ih zaustavi. Samo prazne riječi kojih su se i papir i slika i zvuk počeli stidjeti i ignorirati.
Nikom neće pomoći ako kaženo stidimo se,da tugujemo za žrtvama,da saučestvujemo u bolu,da razumijemo bol.
To je čisto licemjerje.
Sutra će neke druge zvijeri učiniti isto nekom drugom.
Mi ćemo ponavljati kao papagaji o stidu, tuzi, bolu, saučešću i razumjevanju i zahvaljivati nebu što se to nama ne dešava.
Kada se zlo desi više nema praznih šuplih priča. Zlo je konkretno,odnosi nevine šrtve. Zlo sve više postaje zakulisana igra u kojoj je novac prvenstveni cilj.
Manijake i ubice treba nestati, počistiti , odmah, bez odgađanja jer to nisu ljudi. To su mnostrumi ,plaćene ubice koji vjeruju u novac i zlo. Njima je jedini cilj proliti što više krvi.
Svi smo mi saučesnici u svakom novom zločinu.
Nečinjenje je saučesništvo.
Nekažnjavanje je saučesništvo.
Neuništavanje zla je saučesništvo.
Svaka bol je drugačija i ako nije doživljena , ona se ne može razumjeti
Oni koji rađaju i naređuju zlo ne preipadaju ljudskom rodu. Oni su družba plamena.
Neka se sakriju u mišju rupu, nebeska pravda će ih stici na ovom i onom svijetu. Ne bismo im bili u koži.