Te tvoje modre oči, u polju lanovo cvijeće,
Teške i crne kose, oblaci kišni u tmini,
Zanesoše srce moje, nenadano, u visinu:
Ono sad kuca puno miline i novih naslada.
Pomišljao sam zabrinut:
Umorno je moje bijedno srce
I tko će da mu daruje snagu
Novu?