Yossamin – Joj što bi voli





Osmijehom obućena

tugo moja,

…moje ….

zlato kamenon

razmrvljeno,

ljubavi tračak,

svitlo na kraju

suvog dana

napunjena otpalin lišćen

joj, šta bi voli…

kad bi samo moga

…ostani…









Jeseni moja, rana

oplakana

kapima morske pjene,

lelujanjem moren

a

pogleda uperena u

nebo

visoko…

…joj, da mi je…

…ne idi…





Prošlosti moja

u slikama budućnosti

došavši

nenadano,

isplakan

odavno,

suzama šta duša

lije bez jecanja

u bonaci na srid vale

…ostani…

*

Tilo

istrzano u muci

razuma dok

bitku bije s

jadom

odbačenosti

a misli varaju same sebe

…jo, da mi je…

*

Virovanje moje

sagoreno u razočaranju,

lipoto života zamotana

u tugu

i nemir…

Ukradene dane moje

vrati

meni…

…u sutonu dok se svitla pale…

*

Nepravdom

donesenu tugu

ispravi

greške učinjene

poništi…

da

život

klonuli ne vrti se u mistu

…pasaje rivon…

Zaostale mrvice …

skupi,

zamaži

nevidljivim lipilon

prisustva tvog

pođi puten…

…priko kali dok se zora javlja…

*

/Iz Dnevnika Yossamin V./

***










											
Bookmark the permalink.

Komentariši