Zalutah u goru zelenu
kraj potoka djeva sjedi
zvjezdicama obasjana
kose plete i raspliće
snena nevesela
tužnim glasom poji
da je meni momče mlado
da me ljubi da me voli
da mu srce svoje predam
do ponoći do ponoći
od ponoći moram poći
svome starcu ljubav dati
pogledah u mjesec blagi
daleko bijaše do ponoći
pa se vrnuh domu svome