Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna galerija

 

 

 

Plavi svijet0vi i  igre boja

 

Maglice    Zviježđe

Maglice                                                                                          Zviježđe

 

Morski krajolik    Rađanje

Morski krajolik                                                                       Rađanje

 

I pad je let    Moj univerzum

I pad je let                                                                                           Moj univerzum

Vali    Vodopad suza

Vali                                                                                     Vodopad suza

 

Radost blagdana  Mjesečeva planina

Radost blagdana                                                                 Mjesečeva planina

 

Zvijezdice  

Zvjezdice                                                                       Duga sna

 

 

Vesna Parun – Elegija

 

 

Eto: vjetar s mora vraća nam natrag odbjegle ptice

šumom krila što uče nas prolaznosti.

Ali šta marim ja da su noći moje i dani izbrojeni.

Neka trava spasi moju nježnost.

Pijesak neće me naučiti voljeti.

Ne mogu u zlu živjeti, a za dobrotu ismijat će me.

Gdje je taj za koga vrijedi kleknuti na cestu

i dotaknuti usnama prah s njegove obuće?

Taj koji će kao livada svakog proljeća cvjetati u meni.

 

Neka dođe jedno proljeće što će nas naučiti biti radosti

jedni drugima, i ostati lijepi.

 

Jer vječnoj mijeni usprkos, ja znam da moram naći

prije nego napustim ovu zemlju i ovo nebo

cvijet koji će zadržati bezazlenost

i ljubav koja neće prestati.

Prever – Živi pjesak

 

Demoni i divote

Vetrovi i plime

More se već povuklo u daljine

A ti

Ko alga što vjetar je miluje nježno

Na pjesku postelje u snu se protežeš

 

 

Demoni i divote

Vetrovi i plime

More se već povuklo u daljine

A ti

Ali u tvojim očima poluotvorenim

Dva mala vala su ostala

 

 

Demoni i divote

Vetrovi i plime

Dva mala vala da me utope.

 

 

Biseri bjelavskih mahala 373* – 378 *

373*Ne puši na vjetrometini, mere te klepiti upala pluća.

374*Svi negdje žure i uglavnom nigdje ne stižu ; najčešće pobjegnu od samih sebe.

375*Samopozdanje je spoznaja da  prihvatiš ono što jesi ,  bez imalo stida.

376* Boje imaju dušu, i sa bojama treba nježno i pažljivo , a opet muški , energično , kao sa ženema,

inače vas neće poštovati.

377*Da bi se nešto emitiralo mora se prije toga apsorbovati.

I tada se postavlja pitanje ; šta je starije , stara dobra koka ili jaje. Mi tipujemo na dobre  koke. Dok se

pile izleže i odraste za uporabu , bilo emitiranje bilo apsorpciju , ko mrtav ko živ.

378*Emiitiranje i apsorpcija su dvije strane jednog ogledala koji se zove konzumiranje.

 

Briševo – zalog i temelj genocidne tvorevine Republike Srpske

 Briševo – jedna od najmonstruoznijih klaonica genocidnih četničkih hordi zla nad Hrvatima

Pokolj u selu Briševu je ratni zločin počinjen početkom rata u BiH 24. i 25. srpnja 1992. nad Hrvatima

u župi Stara Rijeka, četiri kilometra južno od Prijedora.

U selu “izbrisanoga” imena kod Prijedora zvjerski je ubijeno 67 Hrvata tog mjesta.

 

Briševo je naselje u općini Prijedor (Republika Srpska, BiH), a 1991. nacionalni sastav je bio sljedeći:

Hrvati – 370, Srbi – 7, Bošnjaci – 1 i ostali – 27.

Prema popisu iz 2013. u Briševu je živjelo samo četvero Hrvata što su i jedini stanovnici tog sela.

 

IMilorad  Dodik i  njegova zličinačka  udruga će vam reći da  u Bosni nije bilo Genocida.
Monstruozni mafijaško zločinačko – fašostički  umovi svoju neljudskost kriju u negiranju..

 

Briševo – Najveći zločin nad Hrvatima u BiH

/Tekst prenosimo u cijelosti/

 

Kamenjar com.20.03.2919.

Autor Ante B.

 

“Pokolj u Briševu 1992., hrvatskom selu između Prijedora i Sanskog Mosta počinili su pripadnici 5. Kozaračke brigade i 6. Krajiške brigade Vojske Republike Srpske iz Sanskog Mosta. Prije ubojstva gotovo sve žene su silovane, a muškarci masakrirani odsijecanjem noseva, spolnih organa, uši i drugim zvjerstvima, podsjeća Hrvatski Medijski Servis.

Briševo je naselje u općini Prijedor. Prema popisu iz 1991. godine nacionalni sastav je bio sljedeći: Hrvati – 370, Jugoslaveni – 16, Srbi – 7, Bošnjaci – 1 i ostali – 11.

Ovome svemu valja dodati da su u Briševu stradale četiri kompletne obitelji: Matanović, Atlija, Dimač, i Barišić. Najmlađa žrtva bio je 14-godišnji Ervin Matanović, a najstarija 81-godišnji Stipo Dimač. Nikada nitko izvan Briševa nije čuo za te stradalnike i mučenike. Ti ljudi nikada nisu bili tema u top terminima televizijskih kuća ili vodećih tiskovina.

U selu Briševo kod Prijedora zvjerski je ubijeno 67 Hrvata tog mjesta. Njih su ubili Srbi 24. i 25. srpnja 1992., što je jedno od najmasovnijih stradanja Hrvata u jednom danu tijekom proteklog rata na području Bosne i Hercegovine.

I zlodusi bi krvnicima pozavidjeli na maštovitim metodama gašenja čitavih obitelji Briševa: Matanovića 13, Buzuka 10, Ivandića devetero, Marijana sedmero, Mlinara i Komljena po petero.

U pokolju su ubijeni i otac Mladen Matanović, te dva sina: 16- godišnji Ervin i 18-godišnji Johan Matanović.

Ubijeno je i deset članova obitelji Buzuk, a Buzuk Marku , nećaku fra Stanka Buzuka, oderano je lice u obliku križa na živo. Nakon toga je zaklan. Buzuk Mato je masakriran, odsječene su mu uši, nos i genitalije, te je nakon toga zaklan.

Riječ je o gotovo zaboravljenom zločinu koji su počinile srpske snage na početku rata nad ljudima koji uopće nisu imali veze s vojskom ili borbama u Hrvatskoj ili BiH. Ubijeni su bili poljodjelci, seljaci, obični ljudi koje nije zanimala politika, jer da su pratili što se događalo na bojištima širom BiH i Hrvatske zasigurno ne bi čekali kao janjad na milost i nemilost dvjema do zuba naoružanim srpskim brigadama.

Danas, 27 godina poslije, samo jedna činjenica boli skoro jednako kao pokolj nad nevinim ljudima, a to je šutnja javnog mnijenja.

Proporcionalno gledano koliko medijske pozornosti dobiju drugi zločini u BiH, a posebice pojedini zločini nad Bošnjacima i Srbima, može se slobodno reći da Briševo kao mjesto sjećanja i pijeteta ne postoji.

Preko pokolja u Briševu olako je prešao Haaški sud. Na koncu, valja dodati da u Briševu danas živi tek nekolicina stanovnika, većina preživjelih nije se vratila.

Briševo za hrvatske medije nije postojalo niti ne postoji!

A koliki su se samo „hrvatski“ novinari, političari, publicisti, općenito “kulturni i javni radnici”, bavili Ahmićima, Medačkim džepom, Varivodama…

Vjerojatno ne samo da više od 90 posto Hrvata nije čulo za ove pobijene obitelji, nego nije čulo čak niti za selo Briševo!

A tko je kriv za to?”

***

Necivilizacijska monstruoznost srpskih snaga i srpskih režima je dokazana i doktorirana historijska istina.

Genocid nad nevinim i golorukim  mještanima sela Briševa se desio 24. i 25. Jula 1992. Niko nikada nije odgovarao za ovaj zločinački poduhvat srpskih ncionalfašističkih zvijeri.

Ono što plaši i ledi krv obničnog , “normalnog” građanina je zavjera ćutanja.

A tko je kriv za to?”

Ubiše nas brigom za narod,demokratiju i vitalnim interesima.

Ćutati o pokolju i stravičnim dešavanjima i paklenom stradanju  pripadnika svoga , a i “tuđeg” naroda može se dovesti u sferu zataškavanja.

Tko se boji objelodanjenja istine?

U čije su skute  glsve sakrili grobarka Kolinda, anemični uvlakač Plenković i  robijaški puzavac pred zločincima  Čović  . i grlati HDZ-ovci. Radi kojih i čijih interesa odbacuju istinu o pokolju nad Hrvatima BiH , u srcu Genocidne tvorevine tzv- republike srpske.

Gdje su “demokratske”, svrstane i nesvrstane  snage u BiH,Hrvatskoj , na Balkanu, Europi da izraze sućut nevinim žrtvama i upru prstom u klaonicu, žrtve i genocidne izvršioce.

Gdje su ti mediji

Niko da progovori , piše , objavi readak o stravičnom pokolju.

Uopšte nije bitno koji nacionalni predznak mediji nose. Ili još  sablažnjivije  pitanje :

Gdje su oni “nezavisni” prodavači klikova.

Jednom riječju :

Zataškavanje dirigovano od vrhuške udruženog mafijaško fašističko – nacističko projekta : porobljavanje vlastitih naroda!

I još jedna veoma bitna narodna izreka:

-Ćutanje je znak odobravanja.

Mi dodajemo :

I saučesništva.

 

Prilog istini o bojama

 

 

 

Svi smo išli  u školu .

Valjda .

Osim onih koji nisu išli u školu,ili  kojima ne dozvoljavaju  da idu u školu,

ili  onih koji su ubijeni , pa im škola više ničemu ne služi.

 

E , u tim školama se mnogo toga uči.

Napriliku ,   naučili su vas da su uz crnu i bijelu , osnovne boje crvena, plava i žuta.

prid3e vas nauče misteriju i čaroliju  miješanja boja.

I kada pomislite   da nešto znate , posred čela vas potrefe nadobudni i “pametni”,

pa vam   kažu :

– Zaboravite šta ste učili. Pojma nemate!

Sada nam propagiraju  da su osnovne boje zelena, crvena i plava.

Otprilike :

-Niks žuto. Nema sunca , zaboravi čaroliju jesenjeg lišća , nema žutih dunja , ni ostalih voćki, pogotovu

zabranjenih , a čini se , hoće da nam izbrišu i plavuše.

Da bi misterija novokomponovane pameti  bila još veća i ” potpunija ” , “naučenjaci” tvrde da se

miješanjem ove tri boje dobija – bijela.

Aha , kako ne.

Nek je oni pokušaju dobiti.

Mudruju nam , treba  razlikovati osnovne boje u slikarstvu i osnovne boje u optici, u svjetlosti,

I kao da smo levati ili blečci uče nas o bojama:

“Boje koje se koriste u slikarstvu su neki pigmenti – to su minerali ili tvari organskog porijekla

(biljnog, životinjskog) koji apsorbuju svjetlost određene valne dužine, tj. apsorbuju određeni dio

elektromagnetnog spektra, dok neki dio spektra odbijaju.”

Tijela ili emituju svjetlost ili je apsorbuju, upijaju.

Molimo ih da to kažu Mikelanđelu, Botičeliju, Goji , Rembrabtu, Moneu , Renoaru , Modiljaniju,

Lotreku…, zapravo svim mazalima koji su se okušali sa bojama.

Svi će im reći :

-Boje imaju dušu, i sa bojama treba nježno i pažljivo , a opet muški , energično , kao sa ženema,

inače vas neće poštovati.

 

Pa nam još kažu:

“Vaša odjeća apsorbuje svjetlost, ali ekran vašeg monitora, TV-a, mobitela emituju svjetlost, tj. oni

predstavljaju izvore elektromagnetnog zračenja.”

 

Joj glupaka ljudi mila.

Da bi se nešto emitiralo mora se prije toga apsorbovati.

I tada se postavlja pitanje ; šta je starije , stara dobra koka ili jaje. Mi tipujemo na koku, dok se pile

izleže , ko mrtav ko živ.

 

I nije ima malo, pa se glupiraju:

“Crvena na vašem monitoru i crvena boja ruže nisu ista stvar – crvena boja na ekranu je zaista svetlost

određene frekvencije, a crvena boja ruže je neapsorbovana svjetlost.”

Mi ugasimo ekran i nema svjetlosti, a ruža nam svijetli / emitira svjetlost čitav život, i uz to

kupa nas mirisom , ljepotom , nježnošću , uspomenama , ljubavlju, boli nas tugom i nadom…

A ekran   nas ostavljaju ravnbodušnim. Koloplet piksela kojim nam veliki brat  boji živote po njegovom

ćeifu.

 

Za prikazivanje boja na monitorima se koristi RGB sistem ( akronim od red-green-blue) koji je

zasnovan na principu aditivnog miješanja boja. Osnovne boje ovog sistema su crvena, zelena i plava i

njihovim miješanjem nastaje bijela svjetlost.

A neće im biti teško ustvrditi da bijlea boja nije boja, jer rekođe da žute nema.

Glupaci.

 

No ,  zakon o objektivnom informisanju nam nalaže da vas uputimo na izvore od kojih je sve krenulo:

“Prve teorije boja dali su Leone Battiste Alberti (oko 1435.) i Leonardo da Vinci (oko 1490.), dok naučno utemeljena teorija boja počinje sa Isaacom Newtonovom i njegovim otkrićima u sferi optike objavljenim u Opticks 1706. Goethe 1810. daje svoju Teoriju boja, koja je manje naučna, ali počinje razlikovati aditivno i suptraktivno miješanje boja te govori i o psihološkom utjecaju boja i asocijacijama koje boje bude.”

 

Сергей Есенин – Письмо матери / Prevod na Bosanski jezik

 

 

Письмо к матери

 

Ты жива еще, моя старушка?

Жив и я. Привет тебе, привет!

Пусть струится над твоей избушкой

Тот вечерний несказанный свет.

 

Пишут мне, что ты, тая тревогу,

Загрустила шибко обо мне,

Что ты часто ходишь на дорогу

В старомодном ветхом шушуне.

 

И тебе в вечернем синем мраке

Часто видится одно и то ж:

Будто кто-то мне в кабацкой драке

Саданул под сердце финский нож.

 

Ничего, родная! Успокойся.

Это только тягостная бредь.

Не такой уж горький я пропойца,

Чтоб, тебя не видя, умереть.

 

Я по-прежнему такой же нежный

И мечтаю только лишь о том,

Чтоб скорее от тоски мятежной

Воротиться в низенький наш дом.

 

Я вернусь, когда раскинет ветви

По-весеннему наш белый сад.

Только ты меня уж на рассвете

Не буди, как восемь лет назад.

 

Не буди того, что отмечталось,

Не волнуй того, что не сбылось, –

Слишком раннюю утрату и усталость

Испытать мне в жизни привелось.

 

И молиться не учи меня. Не надо!

К старому возврата больше нет.

Ты одна мне помощь и отрада,

Ты одна мне несказанный свет.

 

Так забудь же про свою тревогу,

Не грусти так шибко обо мне.

Не ходи так часто на дорогу

В старомодном ветхом шушуне.

 

(1924)

 

 

Pismo majci

 

 

Jesi l živa, staričice moja?

Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.

Nek uvečer nad kolibom tvojom

Ona čudna svjetlost sja i dalje.

 

Pišu mi da viđaju te često

zbog mene veoma zabrinutu

i da ideš svaki čas na cestu

u svom trošnom starinskom kaputu.

 

U sutonu plavom da te često

uvijek isto priviđenje muči:

kako su u krčmi finski nož

u srce mi zaboli u tuči.

 

Nemaj straha! Umiri se, draga!

Od utvare to ti srce zebe.

Tako ipak propio se nisam

da bih umro ne vidjevši tebe.

 

Kao nekad, i sada sam nježan,

i srce mi živi samo snom,

da što prije pobjegnem od jada

i vratim se u naš niski dom.

 

Vratit ću se kad u našem vrtu

rašire se grane pune cvijeta.

Samo nemoj da u ranu zoru

budiš me ko prije osam ljeta.

 

Nemoj budit odsanjane snove,

nek miruje ono čega ne bi:

odveć rano zamoren životom,

samo čemer osjećam u sebi.

 

I ne uči da se molim. Pusti!

Nema više vraćanja ka starom.

Ti jedina utjeha si moja,

svjetlo što mi sija istim žarom.

 

Umiri se! Nemoj da te često

viđaju onako zabrinutu,

i ne idi svaki čas na cestu

u svom trošnom starinskom kaputu.

 

 

Sebija Izeti opet hoće da čupa grkljane

 

 

Poslije dugo vremena , hajd recimo za sada jedna žena se javila.

Poželjela da nekom čupa grkljane.

Normalno može joj se .

Pogađate o kome se radi?

ne. Kviz ide dalje.

Iza njene muškosti je njen muž Bakir Izeti  i cjelokupna SDA ( za neupućene skraćenica za Stranka

demokratske akcije ) .

Dugo vam je trebalo da skonatate.

Baš ste neuki.

Sasvim je izvjesno da se radi   o Sebiji Izeti.

Od svih žena , samo je ona “možna” udariti na jadne muškinje.

Sada je opalila po Konakoviću.

Opravdano ili neopravdano , izgleda da će to rješavati sudsko , tužilačke instance  pod jurisdikcijom

časnih i zaprisegnutih branilaca tronacionalističke bagre i fukare , potkovnih i obrazovno upitnih ,

Milana  Tegeltije , Ružice Jokić i ostale klape.

 

No ,  to je njihov problem i njihov teren . Borba za vlast. nekome će se obiti o glavu.

 

Fokus našeg interesovanja je riječnik žene koja preferira da zauvijek ostane prva ,

hajd recimo žena , jednog dijela bosanskog pučanstva.

 

Napravićemo dvije digresije.

Obadvije su iz obrazovanja i nadovezuju se na riječi pomenute individue  izgovorene

u intervjuu za portal Radio Sarajevo

 

Svojevremeno je u sarajevskoj II gimnaziji kao spremačica/higijeničarka/ spremačica radila

časna hanuma Šuhreta . Đaci i osoblje su je zvali Šuhra. Boila je poznata da nema dlake na jeziku

i da nema pardona ni prema kome.

 

Međutim odgoj je   sprečavao da pusti jezik na pašu i lupeta riječi nedostojne jedne

dame/gospođe/hanume , ili što truli englezi rekli lejdi.

Dakle , bila je vrlo oštra , konkretna, prava jezikara ,ali u svoj svojoj nepismenosti  ( mala matura) i

neobrazovanosti ,  strogo je pazila na kućni odgoj i riječnik .

 

Obrazovanje je relativna stvar, kao i način njegovog sticanja i forsiranja.

Sebija je rođena 1960. godine. Od 1989. do 1990. godine radila je kao lekar pripravnik na Klinici za plastičnu i rekostruktivnu hirurgiju pri Univerzitetsko-kliničkom centru u Sarajevu. Znači sa dolaskom Izetija na  vlast  , ona se 39 godini zaposlila kao pripravnik.

I tadase geometrijskom  progresijom ubrzava njena karijera, to se može lako upratiti.

Početkom rata u Bosni i Hercegovini specijalizaciju je nastavila u Kliničkom centru „Sveti duh“ na Sveučilištu u Zagrebu. Secijalizacija pod mentorstvom dr.Asima Kurjaka je trajala čitav rat.

Dakle , dotična je rat provela u Zagrebu , u prestolnici  gdje je fungirao združeni zločinački poduhvat

protiv Bosne i Hercegovine, dok je ” njen ” narod  ubijan od ustaških zločinaca.

Njen muž je barem rat proveo u sarajevu sakrivajući se u bunkerima i trezorima.

 

No ni Kurjak joj nije mogao pomoći da u daljem obrazovanju. Morala se vratiti u Sarajevo i

Magistrirala je i doktorirala na Medicinskom fakultetu u Sarajevu , valjda došpisnim tečajem,

jer  je čudom , i proviđenjem  odmah po povratku iz Zagreba ,  godine 1996. postala asistent na

Medicinskom fakultetu.

 

Mi nismo istraživači , ali eto Konakoviću materijala za argumentovano obrazlaganje

njenog obrazovanje , budućih zaposlenja, načina , sile i prisile itd. itd.

 

Mi pamtimo povorku od 15.ooo / 25.000 ljudi koji su izašli na ulice i demonstrirali protiv njenog

nasilnog / sileđijskog izbora umjesto časnog čovjeka Nakaša.

Mi posmatramo njeno čistilište časnih i stručnih ljudi.

 

Naravoučenije:

I osjećamo , a riejtko se varamo  , još  od prvog čupanja grkljanja ,    teško da  od nje može postatii

dama.