Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna galerija

 

Iskričavo VI

 

   

Maksumče                                                                                   Nada

 

 

Svijet iskri Prozračni đardin

Svijet iskri                                                                             Prozračni đardin

 

Djelić Bosanskog neba Umilni snovi

Djelić Bosanskog neba                                                     Umilni snovi

 

Rajski đardini IRajski đardini II

Rajski đardini

 

Sunčeve pjegice Ispod kape nebeske čarolija

Sunčeve pjegice                                                                     Ispod kape nebeske čarolija

 

Čarolije ljeta   Svejžina proljeća

Čarolija ljeta                                                                               Svježina proljeća

 

Izgubljena milina   Portret dame sa šešorom

Izgubljena milina                                                              Portret dame sa šeširom

 

Cvijeće i boje Snovi zaljubljene dame

Cvijeće i boje                                                                   Snovi zaljubljene dame

 

 

Adrian Henri – Nocas u podne

Nocas u podne
Samoposluge će se reklamirati
Poklanjajući uz sve artikle po tri novčića

Noćas u podne
Deca iz srećnih porodica biće upućivana u sirotišta
Slonovi će pričati jedni drugima viceve o ljudima
Amerika će Rusiji objaviti mir
Generali iz prvog svetskog rata
Prodavaće za praznik primirja bulke na ulicama
Pojaviće se jesenji narcisi
Kad lišće opadne uvis na krošnje

Noćas u podne
Golubovi će ganjati mačke po gradskim dvorištima
Hitler će nam narediti da pružimo ograničeni otpor
Na žalovima i čistinama pogodnim za iskrcavanje
Tunel pun vode biće prokopan pod Liverpulom
Prasad će biti viđena gde leti u jatu iznad Vultona
Nelsonu će se vratiti ne samo oko nego i ruka
Beli će Amerikanci demonstrirati tražeći jednaka prava
Pred Belom kućom
A čudovište je upravo stvorilo doktora Frankeštajna

Devojke se u bikiniju izlažu mesečini
Dok pravi narod peva narodne pesme
Umetničke su galerije zatvorene za posetioce iznad 21
Pesme književnika dospevaju na top-liste
Političari se biraju za ludnice
Ima posla za svakog i niko ga neće
Mladi se parovi ljube po uličicama usred beloga dana
Svugde po zaboravljenim grobljima
Mrtvi će tiho sahranjivati žive

A
Ti ćeš mi reći da me voliš
Nocas u podne

Arsen Dedić – Moj grob / Song – Lyrics ( Stihovi Ivan Goran Kovačić)

 


U planini mrkoj nek mi bude hum,

Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,

 

Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,

Muku moje rake nedostupan bijeg.

 

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,

Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

 

Da ne dopre do njeg pokajnički glas,

Strah obraćnika, molitve za spas.

 

Neka sikne travom, uz trnovit grm,

Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

 

Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, –

I kada se vrati, nek poravna trag

 

 

 

Nikola Tesla je predvideo telefoniranje zvezdama

 

 

Američki mediji iznose zanimljivu i istinitu  proročku viziju genije Nikole Tesle

Tesla je još dvadesetih godina prošlog veka predvidio :

“Trebalo bi da budemo u mogućnosti da trenutno komuniciramo jedni s drugima, bez obzira na razdaljinu. Ne samo to, već bi preko televizije i telefonije trebalo da vidimo i čujemo jedni druge jednako savršeno kao da stojimo licem uz lice,uprkos preprekama od hiljada milja koje nas razdvajaju; a instrumenti preko kojih ćemo moći da ovo činimo biće zadivljujuće jednostavni u poređenju sa našim sadašnjim telefonom. Čovek će moći da ga nosi u džepu od prsluka.” (Naučni sajt science.mic)

Sto šezdeseta godišnjica Teslinog rođenja bila je prilika  za američke medije da podsjete na njegovo delo.

“Nikola Tesla je rođen u Lici, Hrvatska ” – podsjeća Si-Bi-Es , ali je je  izbjegavo da daje  konkretnije  odrednice  o svom ličkom prijeklu .

“Kao obučeni naučnik i budući elektroinženjer, Tesla je u Sjedinjene Države došao 1884”navodi Si-Bi-Es uz navođenje detalja iz Tesline biografije, njegov razlaz sa Tomasom Edisonom zbog njegovog  zalaganja  za jednosmernu električnu struju.

Si-Bi-Es je povodom jubileja skrenuo pažnju i na Tesline zasluge u oblasti radija i “izgradnju radio-prenosnika visokog 187 stopa na njujorškom Long Ajlendu”, o izumu  Teslin kalem, spektakularnu mašinu koja je do današnjeg dana najsigurnija atrakcija u muzejima nauke…”

“Tesla je jednom predvidio da će ljudi ‘telefonirati zvezdama’ i čak učinio čast magazinu Tajm našavši se 1931. na njegovoj naslovnoj strani. Bolji naučnik nego finansijski menadžer, umro je praktično švorc u hotelskoj sobi u NJujorku 1943. u svojoj 86. godini.

Danas ga se sećaju kao čovjeka koji dodirom čini da ogromna sijalica  (čini se ) sama od sebe svijetli.

Vide ga  na Skveru Nikole Tesle u NJujorku , Medison squer gardenu,  Betterry ili Gramercy parku  kako hrabi golubove …

ili ga poistovjećuju i po električnom automobilu Tesla koji koristi indukcioni motor kakav je 1882. sam Tesla napravio (nepotrebno je reći da je to motor sa naizmeničnom strujom)”, zaključuje Si-Bi-Es.

Tesla je napravio i nešto što su pojedini nazvali “mašinom za zemljotres” pošto su njegovi eksperimenti podstakli puno glasina o tome šta se dešavalo u njegovoj laboratoriji, navodi science.mic. A Tesla je zapravo napravio nešto više od oscilatora koji je mogao da spoji vibracije različitih brzina i rezonanci Tesla patentirao ideju za električnu železnicu.”

Za ideju o električnoj željeznici Tesla je rekao:

“Ovaj izum je unapređeni sistem ili plan snabdjevanja električnom strujom motora na ulici ili drugih automobila ili vozila sa centralnog ili stacionarnog izvora snabdjevanja, bez upotrebe klizajućih ili kotrljajućih kontakata između provodnika i automobilskih motora”.

Dalje, Tesla je patentirao “u suštini” prvi solarni električni panel i čamac na daljinsko upravljanje. “Tesla je koristio radio-talase za upravljanje čamcem i čak ga je puštao u bazen sa vodom na Medison skver gardenu. Ljudi su spekulisali o njegovoj mogućoj upotrebi u ratne svrhe…” Na kraju, patentirao je i “leteću mašinu” koja je mogla da uzleće vertikalno. Dao joj je naziv “helikopter avion”. “Tesla je umro u NJujorku 1943, ali je tokom svog života dao veliki doprinos razvoju električnih sistema i komunikacione tehnologije”, zaključuje science.mic.

 

Čudo zvano Modra rijeka

 

 

Upozoravaju me da Makova Modra rijeka i rijeke koje sam ja u njoj prepoznao ,

nisu iste rijeke.

Kažu, Makova, prava hita ka Jadranskom moru ,moje ,krive brode na sve strane, najčešće ka Bosni.

Geografija,toponimi,armosfera ,vrijeme i prostor uopšte nisu bitni za Modru rijeku.

Ona je sve to. Pride ljudi.

Modra rijeka je : izvor iza sedam iza osam ,

da Bosna zemlje Božje Milosti plovi,

zajedno sa njom,

tisuće godina duboka cvjetna svježina ,

Sarajeva Grada čednosti  –

plavo modro pojilište časnog Bogumilog naroda .

 

Modra rijeka je ono što častan čovjek sam odabere.

Ona je put što život nosi.

 

Od kada sam upoznao Makovu Modru rijeku ,

ja sam je čvrsto prigrlio ,

u duši odredio njen bitak ,

ne želeći ubiti njenu mističnost i samoniklost.

 

Odredio sam da ona bude i rijeka po kojoj se jedna zemlja zove.

I pogriješio?

 

Ne priznajem da me je zavarao stih :

Tisuć ljeta duboka je…

 

Iako, tačno toliko vremena zemlja Bosna po prvom zapisu postoji,

to je prejednostavna šifra da bi se otkrila tajna Modre rijeke.

 

Svi analiziraju Modru rijeku i pokušavaju da joj daju odrednice i smjerove.

 

Moja baba,majčina majka,prečasna i prelijepa duša,

Milostiva u svojoj uzvišenosti ,da joj Milostivi  podari rajske đardine,

mi je neposredno pred smrt otkrila jednu svoju tajnu:

 

„Za Kuran i istinu ti nije potreban vodič i tumač.

Svaki čovjek svoju tajnu i svoje breme ima i želi da se toga riješi,

da to nekom drugom proda ili o grbaču okači.

To može svakog skrenuti sa pravog puta.

Moj ti je savjet , Kuran i Svete knjige u osami,

u tišini čitaj,ako ga ne možeš učiti.

Čitaj ga polako i tiho,ni glasno, ni nijemo,

već od srca nježno i razgovjetno.

Bog je milostiv i prašta.

Ako si dobar i iskren upotpunit će ti dušu i sve ćeš razumjeti.

Istina će se sama pojaviti.Drugačije to ne ide.“

 

Poslušao sam je.Dugo sam lutao.

Još duže mi je trebalo mi je da shvatim.

 

A onda odjednom krvavi rat je počeo i sve je polako leglo na svoje mjesto.

Nestalo je bjelila iz očiju,

čepova iz ušiju,

bujice presahlih riječi potekoše.

 

“Mi ti pričamo najljepšu priču,

time što ti je objavljen ova Kur'an.

Ti zaista to nisi znao prije.”

/Kur'an , 12.Jusuf 3./

 

Da li je ta ista tajna zauvijek vezala Mak Dizdara, njegovu poeziju, stećke  i Modru rijeku,za Bosnu?

 

Meni se čini da je i Mak Dizdar ”teško” razumio sam sebe.

Toliko je zaronio u Modru rijeku,

toliko se zakopao u stećke tragajući za voljenim bićima,

izgubljenih u paklu jasenovačkih kama, da se osamio u svojim lutanjima.

Doduše , malo ga je i država za koju se borio, a radi čije slobode izgubio najmilije,

odgurnula u stranu jer :

Tragajući za majkom i sestrom , tražeći odgovore zašto i zašto ,

počeo je tragati za onom drevnom izgubljenom Bosnom ,

koju su svi napustili i ubijali ,sa jedinom  željom , njenog nestajanja.

 

Mak je spoznao da se Bosna nikad nije dala,

većme je većom postajala,

krijući svoju čednost ,i ljepotu, milost i snenost,

od skrnavitelja,silovatelja i ubica.

Ostavštine je svoje prenosila preko Kamenih spavača

i svoje djece Bosanaca,Bogumila.

 

Mak je pošao od Bosni bliskih Krstjana ,

odlutao  do stare Grčke i Orijenta,

da bi se vratio Bosni, stečcima i Modroj rijeci.

U njima  je našao Mir.Nadamo se.

Možda neke odgovore. Tko da zna?

Podizao je velove i zvjezdanu prašinu sa Kamenih spavača.

Dok je hodio ,umivao se mirisnom rosom bosanskih livada.

I začuđen, vidio je da se ona prelijeva u tisuće modrozelenih boja

i otiče širom bosanskog dunjaluka.

I očaran njenim  ljepotama, vidio je da se ona umiva dunjaluk svoj,

da skuplja suze pučanina i pretvara se u Modre rijeke ,

što miju bol Bosne,majke njihove.

Mak je čeprkao i djelić po djelić prenosio okamenjenu prošlost,

u svoje teške i ponekad gorke riječi.

Teške i gorke, jer je njegova mladost takva, jer je prošlost Bosne takva,

jer je svaki dan , negdje , širom svijeta takav.

Mak skoro nikad nije dopustio da ga bol vodi.

Tako ga odgojila majka, Bosna i porodica.

U Bosninoj  ljepoti nema bola,samo prkosa i sna , stećaka i Modrih rijeka.

Ktomu planina i gradova nalik njima ,

što vješto kriju bol

 

Takav je Mak Dizdar bio .

Malo “težak” i nepopustljiv ,često vrlo  strog do nerazumljivosti,

ali iskren i neponovljiv, i jer se bojao svoga grijeha u porodičnoj tragediji.

I nije želio , nije htio biti tumač ljudima.

On je želio biti samo svjedok,

i postao je jedan od Kamenih spavača.

Da li je htio poručiti da ljudima ne trebaju tumači?

Da se oslone na stećke i Modre rijeke, jer oni su duša Bosne.

Tko da zna?

 

Svjesnost ; samoproglašeni tumači su plaćenici,

a plaćenici ništa dobro , ni mudro ne nose ,

ga gura da ponekad muči kad treba vrisnuti,

a opet nekako mirno, tiho ,staloženo i veoma glasno.

.

Oni drugi su plaćeni da  kažu ono što imaju reći, a to nije Bosnina  istina.

Zato su laž i istina uvijek na suprotnim stranama.

Ima i časnih izuzetaka, koji iz ljubavi prema riječi i istini

od Bosne  ništa ne traže.

Ne traže ni da ih razumijete.

Očekuju da ćete sami naći svoj put i prepoznati riječ istine.

 

Prošlo je četrdeset osam godina u meni još uvijek leži mistika  Kamenog spavača i Modre rijeke.

Ili Modrih rijeka.

I Bosne zemlje Božije milosti.

 

“Tko je ona,gdje je ona,zašto je ona,nikto ne zna,

al je znano u Bosni je tma i tmuša neprobolna.”

 

Kao što  je Jason modre rijeke prebrodio , tako će ih i Kameni svjedoci opet spojiti,

jer valja nama preko rijeke.

 

A nad Bosnom kao uvijek behara miris Božije milosti.

 

 

Dopisano:

Rođen je u Stocu u staro muslimanskoj porodici kao sin Muharema i Nezire (rođene Babović)

Izgubio oca u šestoj godini.

Imao je sestru Refiku i starijeg brata Hamida .

Majka i sestra ubijene su mu 1945. u koncentracionom logoru Jasenovac, kao rezultat svojevrsne osvete ustaša Dizdaru zbog njegove neuhvatljivosti i antifašističkog djelovanja . (I izvor)

Njgov brat Hamid je zbog  ilegalnog rada uhićen je od ustaškog prijekog suda ali je pobjegao iz Sarajeva. Nakon toga njegova majka Nazira (rođ. Babović) i sestra su odvedene u Jasenovac i tamo ubijene od ustaša. (II izvor).

Dvije interpretacije povoda tagičnog završetka dvije žene.

Zar zlu treba povod?

Ni Hamid ni Mak se nikad nisu oporavili od porodične tragedije.Hamid je tavorio i zgasio svoju neospornu knjižvenu vrijednost.

U  inat ustašama , Hamid se  proglasio srbinom, i gle ,   morbidne li “slučajnosti” , Hrvati Maka

svojataju kao hrvatskog pjesnika , Bošnjaci kao bošnjačkog, srbi kao srpskog , valjde po bratu ,  a Mak

umro kao Bosanac , potomak bogumila muslimanske vjeroispovjesti.

 

Vremenom mojih rijeka njene uspomene hode

 

Proljetna rijeka

 

Sniježna rijeka

 

Mjesečeva modra rijeka

 

 

Blistava rijeka

 

 

 

 

Vremenom mojih rijeka njene uspomene hode

Bojeći  dušu  nježnošću proljetne rijeke

Oplemenjujući srce  tugom

 

U tihom vrtlogu sanja  i dodira

Zauvijek opstaje jedno krhko biće

Čedna kao snježna milost

 

Uzdasi se  lome damare svijajuć u čvor

Koji dušu tijesni ljepotom modrom

Dok ljubav obavija umorne oči

 

U vremenu blistave rijeke na tahtali odar

Malene će ruke bijele položiti

Krhku ružu nevinosti  i  suzu zaborava

 

 

Verlen – Suton

 

 

Mjesec je rumen sred obzorja plava,

u magli što poljem razigrano kreće,

zaspalim poljem;a žaba krekeće

u zelenoj trsci koja podrhtava.

 

Vodeni cvjetovi sklapaju latice;

a sjene topole titraju kroz plavet,

varljive i prave, ko njihova avet;

u žbunju žmirkaju svici- lutalice.

 

Otvaraju sove svoje krupne oči

i riju po tami krilima surim.

a zenit se puni svjetlucanjem šturim,

izranja Venera,to je doba Noći.

Gete

Napoleon je uzviknuo:

-Evo genija.

Pojavila se kreatura kojoj je prikladnija izreka:

Homo Homini lupus Est.

Gete je uzvratio:

-Evo čovjeka.

 

Nijedna od slavnih ličnosti zapadne “civilizacije”  nije potrefila.

Čovjek je čovjek ili genije onoliko koliko voli druge ljude.

Sve što je Gete činio i radio je bilo sujeta i zbog  Johana Wolfganga Goethea.

I kad se činilo da ništa ne radi,to je bilo samo  radi Getea.

Napoleon takođe. Njihova bojna polja su malo različita,ali dovoljno slična da se mogu porediti.

 

Car je pao u zamku lažne veličine. Političar nije.

Sa Geteom se moglo pričati samo o Geteu i o njegovom djelu.Bio je veoma neobražen ali i uobražen,zato da je znanje tonulo u drugi plan.

Danas je sasvim jasno da se radi o paučinastoj sablasti hrišćanskog , aristokratsko-buržujskog humanizma sa pokušajima da se sve to ucelofani u  romantizam.

 

Po uvodu se može pretpostaviti da mi ne begenišemo Getea.

Ima više od tri razloga,a to je onaj neophodni minimum da vam neko mora biti nedrag i opravdati malo nategnutije pisanje o takvoh osobi.

Nešto je trtljao po fizici i biologiji.To ne bi bilo važno (kao što i nije) ,da svojim radom nije postavio temelje za velikog smutljivca i ublehu Čarlsa Darvina  i teoriju evolucije.

Znači  gete i Darvin su razmišljali u istom pravcu,da su postali od majmuna.

Gete je bio podnošljiv dok je bio mlad i pubertetski nadobudan.Nadobudnost zrelosti ,a pogotovu staračka su otkrlile njegovu poravu ličnost.

Pubertetlija je pripadao njemačkom književnom pravcu  Sturm und Drang (Oluja i nagon) koje preferira kult ličnosti,osjećaje i prirodu.Iz tog perioda su ostali Jadi mladog Vertera.

Nama je to bilo obavezno štivo u srednjoj školi.Pitali smo se zašto!Šupljina štiva nije odgovarala plemenitom tkanju  Meše ili Maka.

Koliko čujemo nogirali su ga iz nastavnog programa.Sasvim prirodno i osjećajno.Arijevsko tkanje ,glupog i nadobudnog pubertetlije nije ni trebalo da  zaviri na ove prostore.Dosta nam je bilo nacista.

Ali Gete je prihvatio glavnu sintagmu pokreta:

Osjećam,dakle jesam (Osjećaj je sve).

A u centar tih osjećaja pokret je gurnuo kult ličnosti. Sa kultom ličnosti su vezali slobodu.Nema šta , pravi ibermenši.Još samo im kukasti krst fali.

Gete je osjećaje i kult ličnosti je prilagodio svom ambicioznom karakteru.Postao je osjećajan na novac  i častohlepivost.Za prirodu nikad nije našao vremena, jer je trčao za slavom i čeonim mjestima na carskoj trpezi.

Tada je i počeo pjesničko i ko fol prijateljsko prepucavanje sa bivšim sudrugom Šilerom, koje je potrajalo par godina.Šilera je  Gete vrlo brzo prestao  interesovati jer je spoznao genijalnu količinu njegove sujete. Za razliku od dvorskog bajaca, slugu Karla Avgusta, vojvode od Saks-Vajmara, Šiler je pokušavao da piše o stvarnim osjećajima.

No,kako su im uzori bili šuplji Šekspir i kabasti Homer,koji možda nisu ni postojali,takva su im bila i djela.Kabasta i šuplja i prozirna,skoro nepostojeća.

Druga necijenjena osobina, nedragog nam Getea, je beskropulozan i licemjeran stav prema prijateljima i ženama.Nije cjenio ni prijateljstvo i  ni čast ,pa se udvarao i pokušavao zavoditi gdje stigne i šta .Njegov prijatelj Jeruzalem se ubio zbog vjerenice Šarlote Buf.Gete je tu nešto bezuspješno mutio i postavio  prve cigle nepremostivog zida među mladim ljubavnicama.Iz kuće trgovca Brentana ,sa čijom ženom je volio da svira i htio  nešto da muti, je otjeran smrdljivom metlom.

Svoje necjenjene osobine i bezuspjele zavodničke pokušaje je 1974. pretočio u Verterove dubioze.Život o kojem Verter mašta je u oštroj suprotnosti sa stvarnošću koja ga okružuje. Oseća se ogorčenje zbog nazadnih konvencija društva koje koče slobodan razvitak jedinke i ljudske duše.

Gete bi da izbriše konvencije da bi njemu žene bile dostupnije.Verter mu je donio vjeridbu sa Elizabet Šeneman (Lili iz njegovih pesama) ,ali on godinu dana kasnije zauvek bježi iz rodnog grada,prepuštajući obešćašćenu zaručnicu njenim jadima.

U rodni grad nikad više nije kročio.Njega,poznatog licemjera  nije bilo stid.Vratio bi se on ponekad,ali nije smio.

Takav stav  je usud dobro  znao prepoznati,ocijeniti i nagraditi.Na potku četvrte decenije   upoznao je prelijepu dvadesetogodišnju Šarlotu fon Štajn . 1700 pisama nalik na poetziju.Šest pisama na dan i ništa,ćorak i noga.kažu ispratila ga riječima;Idi starče pa se liječi,neće mene mladu dati za stara.I nisu.Njeni su bili toliko bogati da su je mogli udati za bilo koga.

Tada je napustio dvor i počelo je njegovo lutanje Evropom i poneko ratovanje.Trajalo je dvije decenije, a smiraja je teško nalazio.

Umoran i ogorčen vratio se u Vajmar i posvetio se isključivo pisanju.Sada je bio samo očajni,usamljeni i ogorčeni starac.

Sve ideale koje je u mladosti  imao on je pomješao,što bi doli sad je gori,ko bi gori doli gori pristaje.Na svojoj koži je osjetioi kradene stihove svog vehtog i hadumskog ljubimca Njegoša.

Ljubav se rodila iz zajedničke mržnje prema islamu.A zaboravlja Gete da  ga je u  mladosti    do neba  zaokupljala  ideja velikih ljudi: Cezara, Fausta, Prometeja, Muhameda – simbol genija koji vodi čovečanstvo.

Šarlotica je ubila sve tragove ljudskosti koji su u njemu ,slučajno,obitavali.

„Godine učenja Vilhelma Majstera“  su varijacija Vertera kojom Gete briše mladost i snove tih dane.Sada  Gete piše veoma koncizno, sa velikim bogatstvom izraza.Međutim  i intenzivno neposredno pripovedanje  opterećeno didaktikom i „umovanjem“ ogorčenog čovjeka,koji šuplja tek toliko da ubije vrijeme.I zaključuje : sav zanos za pozorište je samo zabluda.

U epu Herman i Dorotea,u vremenu  kada  svi slave revoluciju protiv koje je on kategorično bio,on slavi,porodicu,svakodnevni rad i mir.Zaboravio da je u dva navrata poremetio ritam porodice i slavi nešto što nije nikad upoznao i iskusio.

Da bi se nekako prilagodio epu u 57.godini se oženuio vremešnom Kristijanom Vulpius.

Čovjek koji je sposoban ubiti svoju mladost nije čovjek po našem ukusu.

Mladost može biti i ovakva i onakva.Dobra i loša.Sjajna i bijedna.Ali ona je naša i dio naših života.Mladost je vrijeme kada se čednost bori sa okrutnim svijetom i nametnutim nazorima zrelosti.

Ko uspije pobjeći od zrelosti i ostati mlad,taj je život proživio kao san i nema za čim žaliti.Može se samo žalovati što se godine ne mogu ponavljati i ponovo proživljavati.

U stvari žao nam Getea on je kao slijepac koji nikad nije progledao.

Pred karaj života u svom egomaskom stilu je rekao:

„To što sam ja jedina osoba u ovom veku koja ima pravi uvid u nauku boja, je zato što sam ja ponosan na to i to je ono što mi daje osećaj da sam mnoge nadmašio.“

Nažalost Johana Wolfganga Goethea,dvorska luda  je vidio samo spektar svjetlosti prometnute krozsočivo.Ostao je uskraćen za boje života i  ljubavi.