Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

Iskričavo V

Život 1  Ni na zemlji ni na nebu

Život                                                                                                 Ni na nebu ni na zemlji

 

Iskrenost  Purpurno nebo

Iskrenost                                                                                      Purpurno nebo

 

Duše naše   Svijet snova

Duše naše                                                                        Svijet snova

 

Mjesec nad krhkom dolinom  Svjetleće Nebo

Mjuesec nad krhkjom dolinom                                  Svijetleće nebo

 

Ljetna rasskoš Dašak ljeta

Ljtna raskoš                                                                   Dašak ljeta

 

Krhkost ljetnog jutra  Sunčani ljetni dan

Krhkost ljetnog jutra                                                  Sunčani ljetni dan

 

Ljetni požar  U snu san

Ljetniu požar                                                                U snu san

 

Zvjezdice poput cvijeća iznad uzburkanog Oceana  Cvijeće i još svijeća

Zvjezdice poput cvijeće iznad uzburkanog Oceana            Cvijeće i još cvijeća

Carlos Drummond de Andrade – Balada ljubavi kroz stoljeća  

 

 

Od početka vremena,
volio sam te, voljela si me.
Ja sam bio Grk, ti Trojanka,
Trojanka, ali ne Helena.
Iskočio sam iz drvenog konja
kako bih ubijao tvoje.
Ubijao sam, svađali smo se, umrli smo.

Postao sam Rimski vojnik,
progonitelj kršćana.
Na vratima katakombi
sreo sam te opet.
Ali kada sam te vidio kako padaš
gola u Koloseumu
a lav ti se približava,
očajnički sam ga zaskočio
i lav nas je oboje pojeo.

Slijedeće, bio sam Maurski gusar,
devastator Tripolija.
Zapalio sam fregatu
na kojoj ti krila si se od
bijesa moje brigantine.
Ali kada sam te htio dograbiti
uzeti te za moju robinju,
prekrižila si se i zatjerala
nož kroz svoje srce.
Kasnije opet, u sretnijim danima,
bio sam zavodnik u Versaillesu,
lukav i razvratan.
Ti snivala si postati opaticom …

Provukao sam se preko zida samostana
ali teška politika
odvela nas je na giljotinu.

Ove dane sasvim sam moderan:
plešem, trčim, treniram.
A imam i novac u banci.
Ti si sada zanosna plavuša:
plešeš, trčiš, treniraš.
Ništa od toga ne sviđa se tvom ocu.
Ali nakon tisuću preokreta, svih iznenadnih,
ja, jedan od Paramountovih filmskih heroja,
grlim te, ljubimo se, vjenčamo se.

Bleki – Bijah zelen i pametan

 

 

 

Kad sam bio mlad i zelen

bio sam jako pametan

rekoh onomad jednoj vjernici

nekad princezi

sada sjenki

što boli

 

a tko će ti reći

šta je to duša

ljepoto moja

to samo Bog zna

u njega je tajna svih stvari

 

kad bih bio siguran šta je duša

ja bih je tebi poklanjao

tebe svojom zvao

zato sam te u svojoj zaključao

 

glupko kako je to providno

 

smijulji se ona

pa me miluje

nježno

jedva je osjetim

 

šta mogu

prirodno sam takav

hvastam se

nije me puštala

moradoh joj reći

volim te

 

uplašio sam se

kada se niotkud pojavi miris

koji me podsjetio na tebe

okrećem se naokolo

nikoga nema

 

onda vidim

moja bijela košulja krvari

nikad čuo da tkanina crvenilo pušta

a mirisom ruže tijelo mi kiti

 

sada znam to srce moje

tebe traži

nisam joj nikad više morao

pjesme pjevati

 

ali zalud duša se naučila poju

i od tada samo crvkuće

i nikad ne pita

umoriš li se maleni

nije pošteno

 

Fata i Mujo – Pripovijest u četiri čina / Čin treći

Poručio Mojsije, pismeno neki hamal dostavio.

U pismu piše, od riječi do riječi:

– Ti ko biva završi onu o Muji i Fatimi.Gdje će ti duša.Mi znamo da Mujo nije Mujo, isto kao što znamo ko je Mujo. Znam reći ćeš nije lijepo mrtve na krivo napisati. Obrazli si ti. A kakv ti je obraz kad istinu prešutiš. Isto je ka si slaga. Ti nikad nisi lažov bio, koliko ja znam A ono za što čovjek ne zna ni briga ga nije. Zato istinu tresni dunjaluku ili se boj pržuna. Indexi i Fatma će ti oprostiti.

U pravu je Mojsije. Istina se ne smije prešutjeti, ni da ti je rod najrođeniji u pitanju. Tako sa neba naređeno.

Mujo se ono jutro nešto kaharli vrati kući. Majka hoće opet da mu opet prigovara izbivanje, on ni mukajet i nehajno, zamišljeno odmahuje rukom, kroz vajat pravac banja, pa bešika.

Obrni okreni, ne more zaspat. Nešto mu čudna Fata ove dvije noći. Isto miriše, isto se igra. Bježi gura, odbija pa se predaje. Ista ona nezasitoist , strast i podavanje i uzimanje. I isto ono Joj, mamo mamice. Isto one raskošno tijelo, usne medne, podatne i pune, jedre grudi…

Čekaj stani bolan Mujo kori on sam sebe. Grudi ko mrven pihtijastije, mekše. Nije to ništa ubjeđuje sebe Mujo. Koliko sam ih mijesio i tresio, u njima glavu gubio, i gnjavio, i ljubio i milovao, i grickao i od radosti suzama zalijevao, ne bi bilo čudo da bar malo, mrvicu ne popuste. Nije to tješi Mujo sebe. Sve je , čini se isto, a opet nešta nije isto.

Ruke, noge, bedra kad dohvatiš, sve isto, milina, bjelina i sedefasta glatkoća  i u mraku se osjete. Stomak k'o kineski porculan, a đardin,ta bašta mirisava, izvor života dosanjani i medne usne, opjevane, što čovjek uranja u njih nijansu su ko šire. Sam od sebe zaključak pada.

Ništa to nije, mogao je on to osvojiti i da se ne primjeti. Ali ta neprimjetna dlaka razlike ga muči i buni.

Čini da Fata nije Fata,a  opet da je Fata Fata. Umuje Mujo; on skoro po ‘godine on bjesomučno navaljuje, udara, burgija. Ona ga strasno uzima, usisava, neda mu da se smiri, već samo rade i radi, gore,dole, lijevo ,desno,i u pravo i u ukrivo i u sridu i u stranu, i tvrdo i u meko, dok se sve ne zamanta i ne bude : joj, mamo mamice i uh, uh i uh. Možda je moglo za dlaku popustiti to srce drago, taj đardin, ta đula, ta mirisna ljubičica moja.

Zatim  se  nešto sjeti ni ponuda za sofru nije bilo. Opravdanje i zato nađe, sebe krivi. Prvu noć kasnio pa mu na um hrana i slastice nisu naum padale. Gdjeće ti bolan veće slastice od uzavrele djevojke . Drugu noće navalio ko tatarin pa se Fata nije snašla. Dragost je osvojila što je tolikom željom njen Mujo ganja i što mu ona k'o fol bježi.

Pomisao na tu i te divote, ljepote i ljubav ga smiruje i on pokajnički pada u nevini san.

Fata se oko nene zabavila, puno posla za nju bila. Malena Meleka ni od kakve pomoći nije bila. Sa jalijom jurcala.Zbog toga je Fata na Muju skoro zaboravila. Sve se boji da joj dragi Mujo nije nagrabusio. Gleda majku, ne vidi nikakvih loših znakova. Dobro je misli ona. Mujo došo vidio da je name pa otišo. Mujo došo i drugu noć, vidio da je nema pa otišo. Srce Fatino, dobro je što ga nekim očev čifčija nije prokužio. Sve čeka da dan prođe, a on ne mrda. Danas joj se neštoi i ne pjeva. Majka je gurka, ona neće.

Ako nećeš ti ja ću, znam da voliš onu opjesmu,i zapjeva je. Ibreti se komšiluk: Fata kod kuće a mater joj pjeva njenu pjesmo. Nije dobro. U neko doba neće ni biti. I Fata se ibreti, koliko zna majku, a zna je od rođenja, nikad nije stih izgovorila, a kamo li zapjevala.

Naveče ti Mujo odmah po akšamu kod Fate. Fata se uželjela Muje, dvije noći ga nije opasavala, pa sad hoće da nadoknadi. Nikad se ne nadoknadi ono što se propusti. Zna ona to ali ipak k'o pomahnitalo čeljade što sušicu ima i zna da mre baca se na Muju. Sada ona ne da njemu da dahne, da se izmiče,i smiri. Luduje djevojka i gubi se u strasti.

Svako Joj, mamo mamice traži novo Joj, mamo mamice. Mujo sagledava ovu novu Fatu. Sviđa ova žena što se besomučno daje. To više nije djevojka, Fata njegova. To je neka nova fatalna žena koju će on morati nanova krotiti. Majka joj ništa čula nije. Dva dana i dvije noći nije stala, sva se baildisala.Po danu letaj po čiflucima, po noći ne daj Muju da je stigne pa bjež, uzalud ,kuka la ti majka-Kad je prvi put stigo sve je gotovo bilo. Zato ovu noć ni topove sa crne BIjle tabije ne bi čula.

Ni svjesni nisu bili koliko je noć munjevito prošla. Ni noć kako se gubi i sabah što rudi osjetili nisu. Prvi pjetao zakukuriko. Za njim drugi i treći. Kasno Muji da doma ide. Vidio bi ga vas dunjaluk kako kako bježi i eto sramote. Ostade Mujo taj dan u Fatinim odajama.

Ona ga zabašurila, pod šiltete, jastuke i dušeke djevojačke sehare. Iz sobe nije izlazila, majci poručila da nije dobro, ali majka već poslom begovice krenula. Fata zamandali vrata . Muju iz dušeka izvlači. On vas vunen; iz ustiju pljuje vunu i povlači Fatu, ona se ne da, neko će čuti ,dan je. Meleka dva tri puta na vrata kucala. Niko joj se ne odaziva.

Prihvatiše se priče i sofre. Ogladnio Mujo ko neki vuk nezasiti. Fata mu se izvinjava što mu se nije javila dok je dva dana kod nene izbivala. Mislila vidjeće da je nema pa će se vrnuti.

Mujo se zgrcnu, umalo se udavio nije. Fata hek po leđima, po vratu, po bubrezima, a on se guši. Doš'o je on sebi ali hoće da ga Fata buba i telembači, zaslužio je to , on mjesto nje dvije noći zaredom drugu povaljivo.

Ugrize se za jezik ,ni jednu ne pregovori. Da išta reče nestalo bi Fate. A on fatu neda.

U buli je velikoj Mujo sada. Tandaro sa strane a nesmije ništa priznati . Krivica nije u njega, ali ništa ne bi pomoglo. Fatina je i mame joj mamice. Skonto koga je on natjeravao na upjevavanje: joj, mamo mamice. To mogla biti samoFatma; Fatina: joj, mamo mamica i niko drugi. Šta njoj bi pa se njega uspaljenog ne kutarisa. Nisu to čista posla. A nemere se tu ništa više učiniti.

Kad odjednom djevojčurak, Meleka na pendžer demirli prozora bez demira kuca. Čula ona u sobi se komeša. Dijete ko dijete, radoznalo i hoće sve da vidi i zna. Davno ona skontala da je penđer osto bez demira isto ko Fata bez bjeline. Ovo drugo joj najjasnije bilo nije, jer je nije ni interesovalo.

Fata vrisnu, Mujo otvori stakla i za kujruk uvuče dijete u sobu. Ni nježno ni grubo; bratski.

Pita je hoće li kome prokazati njih dvoje što se vole. Jok Mujo tebe mi kaže ona. Zeza ga, a Mujo ne zna šta će. Fata pristavi malenu na krilo i skoro sve joj ispriča. Ono skoro ostavi za kasnijiji neki vakat, kad dijete odraste i počne upjevavati ,jal’ vrištati.

Meleka shvatila i ono skoro, iako joj nije ispračno.Vidjela ona kako se grlice i golubovi ljube.A i sluge bi koju sluškinje u magazi povalile ili štali u sjenu natakarili,ne znajući da ih radoznalo dijete gleda šta rade. Vidjela  ona Fatu i Muju .Jedino joj nejasna bilo čemu tolika đefa oko malo uguravanja; ta frka,cika i vriska. A nije previše ni radoznala bila,još se zadjevojčila nije.

Zaklelo se dijete na čitab da nikome ništa neće reći. Nebi ni rekla i da se nije zaklela, jer Fatu voli više od matere i oca. Fata uvijek vesela bila i dijete voljela, pazila i nasmijavala, igrala se i jurila sa njom.

Djeca dobro prepoznaju i pamte, pa dobro dobrim uzvraćaju.

Majka se kasno sa čifluka vratila. Posao ona davno završila. Bojala se pogledati kćeri u oči. Te večeri Mujo tužan bio, kući ranije otišao. Fata mislila žao mu djeteta što tajne njihove krije. Majka joj duma ,nije Fatu ove dvije noći čula da poji pa se obradovala.

Sutrdan po akšamu sve se vrati u normalu. Mujo Fatu ganja pa uganja, pa ona joj, mamo mamice, puno tiše, u usta peškire i jorgane stavljala i tiše majku dozivala. Majka čula, jastucima uši pokrivala, krv joj bujala, ali se kćerki nije odazivala niti joj išla pomoć dati.

Opet se razboli nena i Fata i Meleke kod nje da je liječe. Fata Muju obavijsetila da je neće biti dva tri dana. Mujo ipak po akšamu u Fatinu sobu, a žena na krevetu leži. Smislio on plan. Povalio ženu , ona se ne buni, ali nešto nije horna i sevdisanje posustaje.

Mujo ustaje šibicu pali, kandilj nalazi i prigušeno ga sjaji, Prilazi ženi na krevetu. Begovica, znao je to on. Ona pokrila lice rukom i plače, sramota je pripala velika. Mujo je pita kako je sebi mogla dozvoliti da ćeri ljubavnika blati i povaljuje, ne ljutito, već razočarano.

Ona ne prestaje da plače i sve mu po pravici priča kako je bilo. I silu i nehtjenje, pa poluhtjenje i na kraju predaju. Mujo priči ne nalazi mane. Tako je bilo, sudbina im to nanijetila. Oprašta joj Mujo, oprašta ona njemu i sebe i Fatu. U oprostu  i zahvalnosti se radost velika javlja. Oni se opet oprosta i zahvalnosti prihvataju, nikako da svako svojim putem krene. On kroz penđer, ona iz kćerine sobe.

Slučajno se dotakoše za ruke, frcnu munja u mali mozak ih strefi, veliki se odmah isključi i eto ti belaja. Padoše k'o pokošeni na šiltete. Igrom slučaja se Mujo na Beogovici zalomio i za sedef grudi, istjerane iz anterije radi ravnoteže uhvati. Više povratka nije bilo. Mujo ljubi, begovica se predaje i gubi. Mujo stišće i kidiše, ona se raspomamljuje kao nikada  prije. Mujo tu veče upozna  pravu, nezasitu ženu lavicu. Sreća Fata ga dobro potkuvetila, mogao je ravnopravno begovici uzvratiti.

Nije ih briga bilo ni kako jako, ni koliko je : joj mamo mamice bilo. Samo se ganjali , sustizali, i opet ganjali i baildisali. Sudarali i udarali. Buba Mujo ko luda pomahnitala macola. Pred sabah besu jedno drugom dali; da se ovo neće nikad više ponoviti. Fatma begovica zadovoljna, Mujo isto. Čestitost misle da su povratili. Morali se oprostiti, ljudski je to.

Poslije je Fata često kod nane išla, ova sve češće poboljevala. Begovica Fatma i Mujo nisu održali zadanu besu. Uvijek je davali i uvijek je kršili. Plaho im se sviđalo ono joj, mamo mamice i uuh, uh,uh. Mnogo više od bese. Ona im nekako šupljikavo i neubjedljivo zvučala.

Beg se iznenada iz Stambola vratio, mjesec prije nego je trebao. Dušmani mu neki javili da se nešto čudno oko Fatinih hodaja dešava. I kada je Fata tu i kada je kod nene. Nije toliko ni lukav ni pametan bio. Da je takav,sačeko bi noć i u Fatinu sobu banuo. On u po dana ni dobar dan ikome i bano u Fatinu sobu, a ono u njoj nikoga, ni u cijeloj kući nema.

Pita sluge gdje su mu žena i kćeri. Rekoše mu evo nekoliko dana kod majke mu, poboljeva ona izgleda vakat došo mrijeti. Jali tamo Mujo kad navrnuo nisu mogli rijet, nisu za Muju znali. Zastidje se beg i fijeker pa majci.

Majci odmah bolje bilo kad je sina vidjela. Mazi čovjeka od šezdeset ljeta ko malo dijete. I mama i kćera dušom odahnule. Što da je noću bano? Ni zamisliti nisu mogle. Zaboravile na demir što na pendžeru prislonjen stoji.

Što ti je sudba. Uvijek neka svoje mreže plete. Nema veza sviđa li se kome njeno tkanje ili ne.

Starica ozdravila, vrati se begova porodica domu svome. Mujo dobio obavijest da ni za živu glavu ne prilazi ni tunji ni trešnji, a ni Fati  ni Fatmi. Imenom je počeo zvati, omilila mu se. kako i ne bi, ne zna se ko je kršniji, jal’ Fata jal’ mama joj Fatma.

Beg iskusno oko imao, vidio ofalila mu tunja i nešto se suši. Pita sluge šta je bilo. Kažu pukla najveća bočna grana ispod Fatinog pendžera. Beg provjerio i vidio demir skinut. Nikakvu ljutnju nije pravio, nit je kome bilo šta pričao.

Poslao povjerljivog čifčiju hitno u Stambol sa sitnim čitabom. Čvrstim stiskom i pažljivim okom porodicu stisakao i vrebao. Ni disati nisu mogli. Mujo izludio; vrtio se uokolo ko usijana topovska cijev. Pokušala begovica progovorit o Fati i njenoj udaji za Muju, toliko su se njih dvoje njoj omilili. Ona kćerku uz Muju zavolila. Sve što Mujo voli, voli i ona.

Beg ni da čuje ali sasvim staloženo razabira ; siromah je, porodica loša, još je majčinim jaslama, niškorist i akšamluk, ni dukata prebijenog nema.Nikako nije za njegove miljenice.

Mjesec dva  poslije evo ti svatova iz Stambola. Na čelu sanđakbeg Smirne, mladoženja od šezdeset ljeta . U varoši se oko svatova sjatilo i veliko i malo. Toliko raskoši i bogatstva nije viđeno.  Svatovi pravac na begov kapidžik. Begovica i Fata se obeznanile. Djed je Fati ,sandžakbeyi mogao da bide.

Fata vrišti,jauče  i zapomaže, nebo,  mamu i taju moli, kumi ne udavajte me za starca nekog iz tujine. Groznica je uhvatila ne popušta. Otac milosti nema, njegov kadija Fatu i tujina vjenčava. Svatovi vas cijeli dan i noć slavili i sutradan se sa begom i begovicom oprostili.

Mujo danima plakao ko malo dijete. Posebna ga straža čohodara od begove kuće odvajala. Niti mogao prići , niti Fatu vidjeti ili joj pomći. Ni druga nema da mu pomogne. Fata ga osamila.

Brzo se sabro i muškarac postao. Gleda kako Meleku da dokuči da bilo šta sazna. Djete se nikad bega nije bojala, po svome uvijek činila. Beg se na nju nije obazirao. Dokuči je Mujo. Sazna da je udata za sanđakbega smirnskog. Da je begova sedma žena, da je za nju posaban harem u Efesu naprevljen, odmah Mu Fata miljenica postala. Haber kaže, juče stigao ferman  da je Fata trudna. Kad, kako i zašto ne znaju.

Mujo bio,pa prošo. Pomirio se sa sudbinom. Nikad više Fate i joj,mamo mamice i uh,uh i uh. Što su mamicali i uhkali, mamicali su i uhkali. Nema više. Fajront. Begovica više ne izlazi, beg novi demir stavio, na kapiđike demire ugradio,i spolja i unutra. Novu tunju posadio, ona dunja, Mujinog kočenja , se saušila.

U varoši zavladalo mrtvilo. Nema ni pjesme, ni cike, ni vriske,ni radosti. Begovica poboljevala u osamu se dala, napadi migrene nisu prestajali. Žali za čerkom. Za Mujom manje. Mujo se prijavio na vojnu, ne bi li poginuo.

Sve zanijemilo, samo Meleka po dunjaluku nered pravi. Nedostajala joj Fata, mama i Mujo. Bandu dječju napravila, haraju, dječije zulume prave. Ništa ozbiljno, ali može na zaozbiljno izaći.

Što ti je usud. sve imaš, pa onda u čas nemaš. A i osililo i uzoholilo se, što jest jest. Ne mere to nebo trpjeti.

**

 

Četvrti nastavak 16.8.2017.

Bleki – Srećan ti rođendan i Godina nova , Lunjo

 


*

 

Putem sna                                                                                             Sunčica

 

Sunčicin univezum                                                                          Strast i snovi

 

 

 

Nježnost lebdi                                                                                 Sto godina samoće

 

 

Nježna muzika ljubavi                                                      Duša nježne dobrote

 

  

Okovani vodopad                                                                        Nježni svijet krhkog proljeća

 

 

dani ko dani

svaki je prelijep

raspjevan i slijep

jedan je ljepši

još umilniji

 

zovu ga rođeni dan

jednoj našoj djevojčici

Lanetu milom

u pohode

u zagrljaj dolazi taj san

 

nemam riječi osim

mnogo sreće

labudice  mila

a šta će ti više

sreća je sve

 

pogled u zaljubljene oči

miris ljubavi

snovi do neba

dani od cvijeća i meda

starost tirkiznog sjaja

 

na dohvat ruke

dani bez bola i tuge

i ovaj dan

i Sretna ti nova

Lunjo

 

Herman Hese – Da li si mogla da zaboraviš

 

Da li si mogla da zaboraviš
da je tvoja ruka nekad u mojoj ležala,
i da se neizmerna radost
iz tvoje ruke u moju,
sa mojih usana na tvoje prelila,
i da je tvoja kosa plava,
čitavo jedno kratko proleće
ogrtač sreće mojoj ljubavi bila,
i da je ovaj svet, nekad mirisan i raspevan,
sad siv i umoran,
bez ljubavnih oluja
i naših malih ludosti?
Zlo koje jedno drugom nanosimo
vreme briše i srce zaboravlja;
ali časovi sreće ostaju,
njihov sjaj je u nama.

Dodik nije bolestan , ko kaže da je zdrav ( II dio ) / Iz Arhiva

 Djelić Bosanskog neba

Bosna koja boli pijačare i fašiste.

 

Krvavi pir Srpskih monstruma Majka Srebrenička Krvavo nebo

 

Dodikova negiranja su maloumna. Šta očekivati od pijačara i sljedbenika krvavog pira.

BY ADMIN12. MARTA 2016.KOMENTARI, NOVOSTI

Onaj prethodni  zaključak nam  i nije neki novi zaključak.

Sjetite se kako je dočekao onu osuđenu hašku robijašicu, opajdaru i nerotkinju. Ona što je pravi Bosanac godinama podučavao pravilnom, energičnom i iscrpnom anabaznom radu. Kada to ona nije mogla shvatiti on joj nogu dao, iako je i on bio prirodni radnik, hemičar. Znao je on da se od nus produkta varenja pita ne pravi.

Učiteljima Miloševiću, Karadžiću i Mladiću neće moći upriličiti takav povratak iz Haga. To ga izgriza k'o rak rana. Jes’ se ugojio kao DJ krmak, više i ne mrda i skoro da ne diše. Jednu istu sliku mediji prenose, onu na kojoj “nije razrook”.

Sujeta valjda. Nikad ne zna šta će sutra osvanut.Ima svakakvih vijesti i oglasa.Možda ode kod Karadžića na lijećenje.On je pravi hećim za njegove boljke.A vi nama nije bolesta,a jaro ga vabi,kumi i mioli;dođi brate jal ti jal bivši mitropolit drinjsko podrinjski Kačavenda Cvajtaš da mi pravite društvo.Vi ste moja raja.Ako ne dođete,puno mi ga poselami.U ratu smo raznih talova imali.

Za savezništvo i ortakluk se genocidnim koljačima treba u Hag ići. Da Hag drži do svojih zakona on bi već robijao. Do Dodika je bilo: neko nešto progovori protiv Haga, tužilaštvo odmah poziv šalje i na sud u Hag i kazna i robija. To su bili uglavnom objektivni novinari.

Ovaj Dodik sere (izvinite; nemamo bolji izraz), uh ima urniše po Hagu, UN, zapadu i svjetskoj zajednici i ništa. Ništa netolerancija, mržnja, rasizam, fašizam. Svijet posran i rnisan a šuti. Ta šutnja je samo znak dobravanja. Vidimo treba im Dodik za neke njihove planove. Ti planovi nikad nisu ništa dobro donijeli Bosni. Čak nema prijašnjih kao fol štapa i mrkve.

OSCE, EU, UN, zapad , SAD i Vatikan tolerišu širenje netolerancije, mržnje, fašizma i rasizma.

Znači oni javno podržavaju netoleranciju, fašizam, mržnju i rasizam.

Mi mislili ovo je dvadeset i prvi vijek.

Mora da smo zalutali ili da nismo odmakli 1095.g. i 1389.g. Krstaški ratovi i kosovska bitka. Otada dje god se okreneš sve sami homoseksualca i popušlić!? Ne može se to pregrmjeti.

Oni javno podržavaju netoleranciju, fašizam, nacizam, mržnju i rasizam a nama spočitavaju sve to, samo zato što se bavimo basnama, hajvanima, svinjama, puhovima i zlim genocidnim ljudima.

Nije fer da mi nešto lanemo, izgubićemo kredibilitet, a to boli.

Razumijemo ovo 1389.god. Pet i po vijekova neki muslimani ta-tlačili Dodikovu svojtu i svašta im radili. I muškinjama i žemskim. Hoće to, nije mala stvar pet i po vijekova samo se u tam-tam gusala uzdati. Pukla kreatura načisto. Nimalo nam ga nije žao, zaslužio je. Valja mrijet ili mrit po bratski, treće nema, a osvete nigdje. Daj bar riječima kad nemaš mišića.

-Gdje mu je žena? Mi je nikad ne vidjesmo? Da li je se stidi? Ili ona njega? Ili je košarkaška sreća u pitanju.

Ta pitanja svim the kreaturama postavljamo, njemu nećemo uvrijedili bismo ostale kreature.

-Zapjenušano po hajvanski, bezočno, drsko i sramno laže u svakom jal’ javnom jal’ ćenifnom nastupu. A kažu ni zadnjicu nikad ne opere. Nije navikao,kao pretci mu. Užegao i tuhne kao svaki kosovski nekrofil.

Ko tuhne taj i laže. Ko laže taj i krade. Ko krade taj i ubija. Ko ubija ide u zatvor. Narodna umotvorina, nije naša. Sve što pozajmiš moraš navesti ili odrobijati kažu regulatori uzansi.

-Kažu nam, mi nismo svjedočili, kreature nalik njemu i njegovim karakteristikama mogu biti najveći prevaranti, pljačkaši,lopovi, ubice i fašisti.

-Nismo svjedočili njegovoj beogradskoj diplomi, ni kad, ni gdje, ni šta,ni koliko?

Beogradska pijaca je ogromna i ponuda je velika. Da je diploma iz Bosne sve bi se znalo:I ko, i gdje,i kako i koliko. Ovako stvarno pojma nemamo. Možda neko zna, neka javi.

-Nismo svjedočili kraeturi ni njegovoj svojti.

Ovo nije svjedočenje ovo je nabadanje nekih činjenica. Niko nas pozvao nije. Ako pozovu hoćemo iskantat sve. Doturila nam oporoba papire. Doživotna nekom ne bi ginula da je po pravu i zakonu.

Pitanje za Dodika (po običaju neka prolaje ko bijesna zvijer ako može):

Kako će objasniti 1.500.000 minimum (riječima milion i po minimum) nestalih i ubijenih muslimana, katolika, jevreja, roma i ostalih sa prostora “srpske” genocidne tvorevine za 1992.-1996?

Isto pitanje postavljamo Hagu, OSCE, EU, Unproforu, zapadnoj Evropi,SAD i Vatikanu!?

Ako to nije genocid onda bi tu riječ i njeno značenje trebalo izbrisati iz riječnika i enciklopedija.

Imalo bi se mnogu toga pisati,ali dosta i ovo.

Mi sve nešto, kažu rekli nam, čuli smo. Nije to autorski rad već prisutan strah od osude za netoleranciju, mržnju, nacionalizam i rasizam.

Da bi ispravili grešku mi kažemo:

The krič’ je smrdljiva, podmukla, razroka, neinteligenta, frustirana, degenerična , nekrofilska svinja puna kosovske truleži, nacional – fašističke retorike i PTSP.

Njegova zvjerinje zapjenušana retorika odiše netrepeljivošću, netolerancijom, mržnjom i rasizmom na sve što je ljudsko i bosansko.

Da li je ovo dovoljno kreditibilno, ubjedljivo i autorsko.

U Bosnu nam ne smijete dirati.

Ako dirnete Bosnu vi ste automatski komad budale, ubleha, pederčina, kosovski nekrofil, pljačkaš,silovatelj, ubica i genocidna zvijer.

Što se ne dohvatite rada, zakona, zločina i lopovluka? Vama to ne ide jer trebalo bi krenuti od sebe.

Disfunkcija onog mišića je javna tajna. Kažu imaju i snimke. Već će se za to i vikipedija pobrinuti. Javno sramoćenje i blaćenje nije naš nivo.

Isto tako je bilo sa Kačavendom episkopom zvorničkim. A što je tek tamo u zvorničkom i podrinjskom kraju bilo genocida.

Eno Drina još krvava teče,a ljeti nebrojene kosti Bosanske izbacuje. Neće okrvavljena časnost ništa sakriti.

Čudan je ovaj život i usud. Nekad te po rođenju obilježi jal’ ko govedo jal’ ko svinjče pred klanje i taj biljeg vas cijeli život tegariš sa sobom. Teško je biti obilježen, to stvara komplekse ništavne vrijednosti, neljudskost i monstruoznost.

Deba bi rekao :

“Joj dobrih li disfunkcija moždanih i mišićnih! Još se pozoveš na PTSD eto boljke za doktorirat za desetku i mo'š se ” pravit ” da si neinteligentan odavde do Kosova. A ni Kosovo ni krajina i slanovnske ravnice više nisu srpske. Koliko nam UN i svjet polažu račune, toliko i znamo.

Reci onim mrcinama, pogančerima i genocidnoj sorti; šta na Bosni našli da se svete; sada slobodno mogu stvarat novi šest vijekovni mita da je Kosovo njihovo.

Narod njihov i dalje misli da je Kosovo njihove. Kažu ne damo naše kosovo.

Sačekat ćemo još malo sa Vojvodinom i Sandžakom. Mole onaj kara Đorđe i onaj Obren kum-bratoubica da im se vrati pašaluk. Njime se može vladati. Ostalo samoubice i brtoubice se svako malo među sobo se pokolju i sve gube. Pitajte Indžica.

Odgovore na postavljena pitanja ne očekujte. Istina je ono što ne priznaju ali i ne poznaju , jer ona ne odgovara interesima pogančera.

Možda mu damo šansu za doktorat. Mislimo na Debu, njemu bi to bilo lako kad bi htio i nije mu bitno.

A onom dugom kažemo da je doktorat malo teže kupit. Nikad nije kasno, znamo pregovara se. I šuška se. Ali treba prvo magistrirat to je već lakše. A inađija će i doktorat kupit ako treba da dokaže daje ” pametan i učen ” , na priliku k'o hodže, i da on sve može.

Poremećaj mozga , disfunkcija mišića i nemogućnost strefiti bilo kakvu dubinu nam ne bi zasmetale da se ne javi njegov učitelj, nabavljač diploma, pogan, bivši lični sekretar irakomorni popušlić i pomenu košarku. Vidi se nema pojma o košarci.

Ovaj impotentni u vezi košarke kao i uvijek trećinski korektan bio. Ovo trećinski nema veze sa motokrosom. Ima neke veze sa tri prsta i sekvencom iz krštenja Mojsija Putnika. Čujemo i neke je igrače nafalio. Svaka čast! Tako treba; iako se pohvaljeni tebe stide i pokojnu majku ti javno pominju. Nije im to fer. Ni nama,mrtvace u priču ubacivati.

Tvoje nam vjere ne bismo mi na te Dodiče, onaj jado nas povukao za jezik. Ne valja dirat izmet, ćovjek se ni kriv ni dužan može opoganiti. Tako narod kaže. A mi kad krenemo ne znamo se zaustaviti ali znamo košarku pomenuti.

Jes’ da smo čutali više od dvije decenije, ali više to ne ide. Okuražila se bagra pa puca sa svih strana. Novi genocid sprema. Neće moći.

Jeseni 95.Banja Luka i mnogi drugi djelovi genocidne tvorevine su bili pred padom i potom bi se sve urušili.

Vatikana, UN, SAD i kolijevke mraka na brzinu organizovaše Dejton da se spasi zločinačka tvorevina. Neko je tu izdaju napravio. Da ne bi mentora gdje bi Dodik sada bio? Na ravnogorskoj pijaci u beogradskom pašaluku.

Valja ova ?

I nemojte nam zamjeriti na riječniku.Nije naš,mi ga posudili od Dodika.Kad nam treba prostakluka mi samo zarovimo u arhivu,gledamo snimke ili čitamo njegove “bisere” i njegovim riječima sačinimo pismenije kojim mu šaljemo signale: Odjebi. ( Njegova riječ dvjesto na sto / pijačarska zakletva.)

P.S.

Molimo čitatelje da se ne ljute.Kad god vidimo Dodika Milorada da se pojavi u novinama mi ćemo puštati ovaj članak.On nema ništa novo za reći,nemamo ni mi.Pa kome dosadi.

Nama je jednostavnije ,mi se možemo ćeškati i gledati ljudima u oči,on svoju sramotu mora proćenifati a ne mre ljude pogledat u oči.

Inače, riječ fukara je Dodik oteo iz mahalskog žargona.On i ne zna njeno značenje.On je njome pokušao da obilježi sve one koji ga napadaju zbog njegovih “nedokazanih” lopovluka.

Mi riječ fukara nismo upotrijebili ni jednom do ovog pisanja,a bilo ga je mnogo. Sa riječima treba pažljivo,mogle bi nekog povrijediti.Čekali smo da se pojavi neko ko će tu riječ obasjati i učiniti je stvarnom.Nikad nikom nije bolje pristajala  kao Miloradu Dodiku.

Kad je on poštenim i vrijednim ljudima mogao reći da su fukare, sasvim prirodno smo  tom riječju oslikali njegov karakter i život.

Dodik nije bolestan , ko kaže da je zdrav / Iz Arhiva

 

 

Dodik nije bolestan,ko kaže da je zdrav

Čim vidimo sliku Milorada Dodika na portalima znamo da je otvorio septičku jamu i da širi kužni bazd sanatorijskih boleština.

Ovih dana ga je bilo,čak i za njegov ubleharski i sanatorijski mozak malo i previše.

Mi mu iz dobrote  mi milosti naše obećali ovaj članak ponavljati dok se ne vrati fukaračkim poslovima koja su osnov njegovog bitka.

Ovaj put nije bio u Hagu.Kad su nam prije mjesec i kusur dana saopštili da ide u Hag mi pomislili i vrijeme je,odavnom mu je tamo mjesto.Kad ono, on vodi novi propagandni rat protiv Bosne ,braneći čovjeka koji je u jednom danu poklao 10.500 golorukih ljudi,žena i djece.Tako to fukare bez obraza rade.

Pijačarska fukara Dodik se ne stidi  što igra ulogu jataka i branitelja čovjeku ,kojem se kćerka ubila zbog njegovih dijela.

Njoj čast,čest i slava.Oprostićeš nam,  malena naša , što ti remetimo mir.

Braneći kreaturu sličnu sebi ,on još jednom ubija sve Srebreničane i nevinu kćerku monstruma.

Slaveći praznik  G e n o c i d n e tvorevine njake rerpublike on skače i njače. Ništa njemu nesvojstveno.

Došla i ona trilateralna the kreatura koja je prizivala nacističko klanje : 1oo nevinih za jednog ubijenog četničkog monstruma.

Slave ljudi i luturgije naručuju.Misle dozvati nebo u slavu.Malo morgen ,kako bi im reko babo,samoubica.

Nebo ne slavi 250.000 poklanih.Nebo plače i pita slavaljenike gdje se nestade milion (1.000,000) onih  koje prognaše vaše koljačke ruke. Ne izrekoste ni jedan pomen,ni jednu ispriku.

To se od  neljudi ne očekuje.

Neka ,tako vam je i najbolje.Trebaju pred Pravednog i Silnog stupiti  tovari sa punim sepetom. Prtiće ih dok dok su  živi. I ovamo i onamo,da proste hajvanski kenjci.

Analogija nam nalaže da pitamo :

-Ako branite monstrume,negirate  njihov genocid ,genocidnost i pokolje tvorevine koju  slavite, negirate Međunarodni sud pravde u Hagu i UN i većinu zemalja svijeta .Negirajući to,sami sebe svrstavate se u genocidnu sortu SANU akademije za guslarstvo i Kosovo.

Mi smo obećali ,kad god Dodik nešto zine, izvlačimo iz magacina članak koji slijedi.Poučeni iskustvom ,nećemo čekati da zine nego ćemo svakog 09-tog u mjesecu  izvlačiti pismenije i u 12 00 i 18 06 ga narodu nazočiti.

Danas  su objavili njegovu sliku,ono iz profila na kojoj bolje izgeda.Sujetna je to kreatura.Mi uopšte ne obraćamo pažnju šta piše .

To je samo nama znak da  se mi  obučemo u higijenska deratizaciona odijela,navučemo par ABH ogrtača i zaštitnih rukavica i u podrum.Tamo smo pristavili jedan kompjuter za komunikaciju sa ovakvim spodobama. Odaja je fino zaštićena ko atomsko sklonište, da ni jedan mikrob ne može izaći napolje.

To su preventivne mjere da zaštatimo okoliš i insane od onog  što protuve Dodikovog tipa izgovore.To je zarazno poput kolere,a otrovno poput kuge,a  smrad neizdržljiv kao kolera i kuga zajedno.U tišini tame pronađemo spis i na brzinu ga kliknemo.I bjež iz podruma.Uguši Dodikov smrad.Tuhne na smrad meita ili barem lešinara.

Unaprijed se zvinjavamo ljudima koji imaju medicinski poremećaj koji se naziva strabizam. Nemamo namjeru da ih vrijeđamo. U tekstu koji slijedi nije riječ o njima.

Ovdje je riječ isključivo o Mloradu Dodiku koga bi englezi označili sa the kreature i svim ljudima koji se mogu dovesti u kontekst dodikovaca. Milorad Dodik je razrook, pa šta i zašto?

Dodik nije bolestan ali to nikako ne znači da je zdrav.Ono fizički izgleda sasvim golemo ko tovljena svinja pred božić.Samo što ne pukne.Pučanstvo zna da nije sve u fizici.Ne mora značiti da ako čovjek tovli izgleda da mu je sa umom sve u redu.

Danas govorimo i ne govorimo o strabizmu. Uslovno možemo govoriti o povezivanju Dodikove razrookosti i medicinskog strabizma.

Po vikipediji :

Razrookost i strabizam je stanje u kojem oči nisu pravilno usmjerene.

To najčešće uključuje manjak koordinacije između vanjskih očnih mišića, što onemogućuje dovođenje smjera pogleda oka u isto žarište u prostoru a time i pravilan vid, što može različito uticati na procjenu dubine.

Strabizam može biti uzrokovan poremećajem u moždanoj koordinaciji očiju ili poremećajem jednog ili više mišića, kao i bilo kojim poremećajem koji dovodi do disfunkcije usmjeravanja i snage jednog ili više mišića. U tom slučaju može sse kao posljedica javiti mikrokefalija u nižim predjelima.

Refrakcijska greška uzrokuje slabljenje vida u jednom oku i time onemogućuje mozgu korištenje oba oka zajedno.

Pojava strabizma može biti i kozmetički problem.

Jedno ispoitivanje je pokazalo da 85% odraslih koji imaju razrookost navode da su imali “probleme na poslu,školi i sportu zbog razrokoosti”.

Isto istaživanje je ukazalo na to da je kod 70% ispitanih razrokost dovela do „negativnog uticaja na slku o samom sebi. ”
Prema vikipediji Dodik ima:

-poremećaj procjene dubine; znaći ne može ocijeniti neku dubinu.(Sustavno tome ne može odrediti ni širinu ni blizinu; vidi mu se iz javnih izgreda),

-poremećaje u moždanoj kordinaciji znači mozak mu ne fumkcionira dobro,

-poremećaj jednog ili više mišića, znači barem jedan mišić, onaj malecki mišić mu ne funkcioniše dobro,

-poremećaj koji dovodi do disfunkcije usmjeravanje snage jednog ili više mišića,

-probleme na poslu, školi i sportu zbog razrookosti odnosno disfunkcije mišića i poremećaja mozga,

-negativnu sliku o samom sebi radi poremećaja u mozgu i disfunkcije mišića.

Neko je pomeno procente 85 ili 70. I tu se Dodik uklapa. Mi kažemo da je Dodik ispod prosječna kreatura, skoro pa degenerik i to nam mišljenje ne može niko osporiti. Znači savršeno se uklapa u procente.

Skoro da nam bi žao degenerika, ipak je to invalid u svakom pogledu. Ono skoro je bitno. Ono može značiti da nam 99,99 do 99,9999999 % nije žao frljaša i frfljaša. Kad je kreatura Dodikovog kova u pitanju onih o,oooooool % je veliki procenat.

Maknimo se od procenata i idemo od dubine što Dodik nikako ne može:

– Znamo da je u poslu imao problema. Nije lahko raditi na pijaci. Na pijaci radi poneka osoba za koju možemo kazati da je nalik čovjeku, to sigurno nije Dodik.Pijaca je puna svakakvih kreatura koji su pederi, sileđije, bitange, lopovi, nacisti, prevaranti, ublehe, lažovi, papci, svinje i robijaši.

Dodika odredili procenti (85 i 70%), mi vam nećemo određivati koje će te osobine pripisati Dodiku. Ne trebate puno razmišljati. Trebate odbaciti samo 1,5 od 3,5 pijačarskih osobina i Dodik je nacrtan po vašem izboru.

-U školi je Dodik imao velikih problema. Moždane i mišićne disfunkcije su mu onemogućavale redovno i aktivno praćenje školskih aktivnosti pa je bio loš đak. Trebao je ići u školu za djecu sa posebnim potrebama. Djeca se nisu složila sa tim prijedlogom. Smatrali su da Dodika treba smjestiti u dom za maloumne.

Zbog svog izgleda i moždanih disfunkcija je bio dobar džak. Djeca znaju biti okrutna. Loš đak i dobar džak su osnovni preduslovi za rad na pijaci. Tamo je najviša metematika brojanje na prste i 2 + 2=5. Pijačarska posla. Dodik je loše prolazio na pijaci. Ljudi su izbjegavali njegovu tezgu jer im je bilo nezgodno to što ih on nikad nije gledao u oči, već je skrivao pogled.

Isti je slučaj i sa onom mamom i onim njenim maminim sinom, koji ne frljfa kao Dodik već se nikad nije naučio govoriti i još tepa. A mati mu bila neki profesor jezika.

Dodik je radio na pijaci jer su ga se Laktaši odrekli.Zbog čega to nikad niko nije obznanio?

Izvinjavamo se i svim pijačarima koji rade na pijaci iz egzistencijalnih potreba ili zato što se društvo nije obaziralo na njih. Na pijaci radi mnogo dobrih ljudi. Ovdje govorimo o jednom netipičnom tipusu. Priznajemo da je jedino na pijaci Dodik bio jedinstven.

Dodik nije čovjek on je kreatura.

– O kombinaciji Dodik i sport nemamo podataka. Samo razmišljamo:

Voljeli bi izvesti neke kreaturu na košarkaški teren i dati mu loptu da ubacuje slobodna bacanja u koš. Vjerujemo da bi skoro pa ubacili jedan poen iz 1.000 pokušaja. Medicina kaže da oni ne mogu procijeniti ni dubinu, ni širinu, ni dužini, ni visinu ni plićak. Iz toga proističe da ne mogu pogoditi koš ili bilo kakvu rupu.

Mi bi voljeli Dodika posaditi na moto – kros vožnju.Što bi to bio cirkus koji bi sigurno završio tragedijom. Ali garantujemo da bi mu spasili život, nismo mi četnici i genocidna sorta pa da koljemo sve što nije sa tri prsta krsta.

Zamislite ulijeće Dodik u krivinu:

Pred sobom treba da vidi dvije-tri uobičajene moto-kros brazde i jednu krivinu i jednu banderu koje su se po Dodikovoj procjeni napile pa izgleda kao da ima devet brazdi,tri krivine i tri bandere.

Odbir brazde je savršen, njegovi poltroni upravo tu brazdu proširili, ostale betonom zalili krvlju bosanskom.

On bira srednju krivinu i griješi , ima vremena za ispravku i opet griješi. Ali opametio se on i sada pametno bira preostalu krivinu i prolazi, pogađa pravi put.Treće sreća veseli se on.

Sada su bandere ispred njega.Tako on misli: iako čuje da mu njegovi viču – pazi bandera. Ne vjeruje on nikome, radi žene. Njegov um ovaj put odmah bira treću banderu, ono treća sreća. Ovaj put loš izbor i tres ili tras i Dodika nema.

Degen, kontaju njegovi, nigdje nema treće sreće iz prvog puta. Ali mi premotavamo traku nazad i spašavamo mu život. Ne damo mi našeg hajvana. Dobar je on Bosni a ona mu zamjera. On je “naš” dežurni klovn, šarlatan, blentovija, maloumnik i degenerik koji samo voli da se šali, jest da su mu riječi glupave i besmislene i potiču mržnju. Ali šala je šala.

Šta mislite ožive Garašanin, Karađorđević i Obrenović pa vide Kosovo, krajina i slavonija nije srpske. Obrenović iz jeda ponovo ubije pobratima i kuma Karađorđevića, a možda i samog krojača mapa. Tako ti to kod srbalja ide.

Onda bi Garašanin (ako bi kojim slučajem ostao živ) morao birati između gospojica Vućičice i Tomice ili haduma Dačicice, a oni čini se pravi krvoloci i eto ti belaja u Bosni.

A oni ljubomorni na Dodika, ima bolji rejting na genocidnoj listi. Njih trojica zakukuljeno, zamumuljeno; te vole Bosnu, te poštuju je, ne bi oni protiv Bosne?! Boj se danajaca i genocidnih zvijeri kada ti darove nose. Ostatak one neke majušne zemlje što je htjela biti velika vri od duhova i zvijerinja prošlosti i Kosova.

Dolazimo do negativnog uticaja na sliku o sebi. Nažalost ne možemo tvrditi kakvu Dodik sliku (fizičku) o sebi ima. Kako će je i imati kada sam sebe ne može pogledati u oč;čak ni u ogledalu. Onu karakternu imamo, javno je pokazuje.

Njegov bljutavi istupi i kreatura su od samog rođenja određeni nemogućnošću koncentracije na isto žarište, lošom procjenom dubine što se dovodi u vezu sa poremećajem u mozgu i mišiću, prethodnim problemima u školi, na poslu i sportu a u vezi karastrofalnom slikom o sebi.

Zbog istih razloga mu propao i seksualni život. Loša procjena dubine (širine, visine, plitkoće ), poremećaji u mozgu i disfunkvija mišića i problemi u sportu, sjetite se košarke. Nemere ti on potrefiti anamo onu ni u tri godine. Koja će normalna žena čekati tri godine da joj neko pokaže koliko je voli? Ta se još uvijek nije rodila.

Taka ti sreća Dodiče. Baksuz rođen, baksuz ostao.

Pun je svijet preplašenih malih miševa i kreaturnih dječačića i onih koji nisu dječačići, a ni curice.

Miteran, četnički papučar Karl Bilt, ružičasti i ocvali lordovi Pedy ( ime mu uistinu odgovara )i Oven, pape (osim Frančeska), zenička hanumica, haške hanumice, Dačić, Vučić, Rokfeler (golden baby Harvarda), Nikolić, Kitarević, Josipović, Majkić, Kavazović, Zvizdić i njihovi mentori, zatim drekavac, kapucin i ostali majmuni, normalno holandski bataljon i švicarska garda su zgodne mete Vatikanskih haduma i hanumica. Tako oni odabrali, ništa mi ne namećemo.

Sad kada smo naslikali osnovne vikipedijske odrednice svinjolikog strabiste možemo analizirati njegovu medijsku ličnost. Nema se tu šta proučiti. Ono što on govori u javnosti govori samo po sebi i prvenstveno o njemu i njegovom:

-nevaspitanju, nepoštenju, nekarakteru, neobrazovanju, neinteligenciji, degeneričnosti, morbidnosti, kukavičluku, hajvanštini, impotenciji, iskompleksiranosti, genocidnosti …
dosadno je sve pobrojati.

Njega ne može opravdati ni dubinski ni moždani poremećaj, ni disfukkcija mišića, problemi u školi, sportu i na pijaci, ili braku, kao ni negativno- katastrofalno mišljenje o sebi.

Kreatura koja ne može sagovornika pogledati u oči mora imati katastrofalno mišljenje o sebi, zbog nemogućnost prihvatanja dublje ili šire slike i pobrojanih karakteristika.

Šta vi mislite? Možda griješimo, nikad se ne zna!? Pitanje je hipotetičko, svi, i mi i vi mislimo isto.

On negira dokazani i međunarodno priznati genocid. Nećemo ga mi učiti šta podrazumjeva genocid. Kaže da je pismen, nek uzme riječnik i nek sriče o genocidu, ako ne može nek manijakalne učitelja ili hajvan sekretare pita o tome. Najprije će biti da su tu stranicu upotrijebili u druge svrhe.

Da znate skup je toalte papir!

Negirati genocid u Bosni može samo fukara koja se davno i stoprocentno oprostila od ljudskosti i pameti jer:

-Postaje jatak i saveznik genocidnim fašistima. Saveznik i sam postaje genocidni fašista. Analogija. Fašisti su po svojoj orijentaciji koljači. Barem u mislima.

Kraj prvog dijela.

Drugi dio ide vrlo brzo. Po pijačarski rečeno , za ajn uru.

I naš vid je popustio.

Ali zato još možemo koncentrirano pogađati u mirišljavu sridu.

Opetovano.

Stvar navike.

 

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 15 03

 

 

Drvo nade  Lica Nade

Drvo nade                                                            Lica nade

 

Đardin Nade   Tisuće valera Đardina Nade

Đardin nade                                                Tisuću valera Đardina Nade

 

Mefisto  Ah kakve ruže

Mefisto                                                                             Ah kakve ruže