Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna galerija

 

Iz opusa Modre rijeke

 

Modra rijeka

 

Modra rijeka i čarolija

 

Modra rijeka kao djetinja duša

 

Modra rijeka kao očeva duša

 

 

Modra rijeka ka0 majčina duša

 

 

Modra rijeka i mjesečeva bajka

 

Modra rijeka i prekrasan zimski dan

 

Mjesečeva modra rijeka

 

Blistava Modra rijeka – suton

 

Bistava modra rijeka – Svitanje

 

Sniježna rijeka

 

Modra rijeka čežnje

 

Evergrin Modra rijeka

Mak Dizdar – Dan odmora dan sedmi

 

 

U početku ti stvori nebo i zemlju A zemlja bješe bez obličja i pusta
I bješe tama nad bezdanom
I ti reče Da bude svjetlost I bi svjetlost
I vidje ti da je svjetlost dobra I rastavi od nje tamu
I svjetlost nazva dan a tamu nazva noć
I bi veče I bi jutro Dan prvi

Potom stvori nebo I namjesti prestolje svoje na njemu
I bi veče I bi jutro Dan drugi

I stvori zatim suho i nazva ga zemlja a zborište voda nazva more
I reče da je dobro Pa zemlja pusti travu i bilje što ponese sjeme
I drvo poče da rađa plodovima
I vidje ti da je dobro I stvori sunce i mjesec i zvijezde
Da vidjela bude danju i noću

I bi jutro četvrti dan I ti stvori ribe u moru i ptice na nebu

A peti dan stvori na zemlji sitne i krupne životinje i zvijeri
I ti vidje da je to dobro I reče
Da načinimo čovjeka po obličju svojem kao što smo i mi
Čovjeka koji će biti gospodar od riba morskih od ptica
nebeskih i od stoke i cijele zemlje i svijeh životinja
što miču se po zemlji

I stvori ti čovjeka po obličju svojem Stvori muško i žensko
Stvori ih i blagoslovi i reče
Rađajte se i množite se
Tada ti pogleda sa svojih visina na ono sve što si stvorio
Pogleda zadovoljno Lijevom se rukom pogladi po bradi
a desnom po trbuhu I reče
Gle
Ovo je dobro veoma
I bi Dan šesti

A ja pogledah okolo po zemlji
I vidjeh gdje voda zemlju proždire
Gdje sunce vodu pije vidjeh
Gdje zemlja vatru bljuje
Vidjeh zvijer na zvijer da ide
I čovjek čovjeku krv da proliva
Ja vidjeh zločin na sve strane
Ja vidjeh zločin koji ti stvori
Jer okusih plod od drveta znanja
Ja vidjeh jer oči mi se otvoriše
Pa zavriskah
Nije to dobro Nije to dobro Nije
Ova tvoja zemlja
Dobra je samo za tvoje kamenje

To bijaše dan sedmi Dan odmora

Bleki – Jednom ću napisati Nokturno

 

 

Muzika stara

 

 

Ah, to proljeće

 

Proljeće je u nama

 

Čarolija behara

 

 

Jednom ću napisati

nokturno

 

Obrise mu proljećem

slutim

 

Opada cvat  trešnje

ponovo

 

Tražeći svjetlost u kosi

odlutale

 

Tragovima izbrisanim

minulim mirisima

 

Već odavno ne hodem

tamo

 

Ispod svjedoka tvojih

poljubaca stidnih

 

Ledeno je

krijem lice

 

Behar da ne bude tužan

prepoznaće bol

 

Tebe

koja neznano zašto

samo okrenu ponos

i ode

 

Budi dosljedna i nježna

proljeće naše sanjaj

 

Bleki – Hvala Ti Gospode Ljubavi i Milosti

 

 

Anđeo nebeski

 

 

Bosna je zemlja Božije milosti

 

Bosna zemlja Božije milosti sanja

 

 

 

Mjsečeva Modra rijeka

 

Blistava Modra rijeka

 

 

Modra rijeka sanja

 

Sarajevo Grad čednosti

 

Grad čednosti

 

Velovi Grada čednosti

 

Zlaćano Sarajevo Grad čednosti

 

Sarajevo Grad čednosti u plamenu

 

Djeca čednosti

 

Djetinja ljubav

 

Djetinja duša

 

**

Bosna zemlja moja

 

Plavetnilom okupana je Bosna

zemlja naša

to je boja čudoređa i sna

Bog Milostivi je tom ljepotom nju darivao

i sjaji Zemlja Božje milosti

da u njoj sniju dobri ljudi Bogu mili

Sarajevo Grad čednosti

 

Mnogo je nježnosti i ljepote

u Zemlji toj i Gradu imade

Modra rijeka  znade

tu muzika i sevdah sve je

časnost ih želi djeliti

i pružati ruke svima.

 

Bosna je i zemlja boli i tuge

mnogo, previše nestajanja ima

žao sinovima njenim

njene darove mnogi ne žele da prime

život i smrt ljubav i ne ljubav

radost i tuga

 

nježnost i nerazumnost kao neumitnosti

preplitanjem vode na putanje zvijezda i maglica

od kojih Samilosni nove svijetove gradi

samo Bosna zemlja Božije milosti

ljubav i Sarajevo Grad čednosti uvijek bivaju

 

I to je sva priča

parovi i ljubav

milost i tuga

napose

Modra rijeko vječna

 

 **

 

Hvala Ti  Gospode Ljubavi, Dobrote i Milosti

na neiscrpnim blagodatima tvojim

na Bosni Zemlji Tvoje milosti

Modroj rijeci vječnoj

Sarajevu gradu čednosti

i Tvojoj miloj djeci!

 

Halelujah

Amin Gospode

 

Toše Proeski – Igra bez granica

 

Nevinost

 

Ljubav i magija

 

 

 

Da se bar mogu probuditi u svijetu ljubavi

bez starih drugova i ovih nakaza sto su me stalno pratili

da te bar mogu poljubiti bez losih sjecanja na hladna proljeca

bez slike stradanja sto se bas na nas zalijepe

 

Ref.

Jer moj je zivot igra bez granica

umorna prica, trganje stranica

na kojim nista ne pise

 

Jer moj je zivot vjecito padanje

kad zbrojim poraze nista ne ostane

samo jos vucem navike

i sve na tome ostane

 

Da te bar mogu probuditi, kavu ti skuhati, u krevet donjeti

pa te poljubiti, al’ toga nema i ne postoji

da se bar mogu zaljubiti u malu seljanku na nekom proplanku

gore u svemiru tako da dolje ne vidim

.

 

Strah od bliskosti

 

Dijete se rodi.

A se rodi, pretpostavka je kao tabula raza (možda – lično smatram da uopšte nije tako – dokaz Isus Hrist ). Sasvim progleda sa četrdeset dana.Samo zna svoju majku,njen miris,hrani se njome.Najsigurnije je u njenom zagraljaju i njenim rukama. Simbiotički vezan za majku prethodnih devet mjeseci, dolazak na svijet je bolan.

Prva bol.

Novih četrdeset dana upoznaju se neke nove ruke.Neke milije i nježnije od drugih,druge su grublje i tvrđe.Tada prvi put dijete upoznaje strah.Ne svoj nego strah odraslih.

Dijete nije rođeno sa strahom i ne zna šta je to.Kad je gladno ono plače,kad je sito spava,obavlja potrebe kad mu nalete.Guguće kad je sretan.Plače samo iz potrebe.Kada osjeti milovanje i nježnost neka mu gode,od nekih osjeća nelagodu,od nekih hoće da bježi. Nejako je i ne može. Plače.

Strahovi.

Fizički kontakti se proširuju. Mama je broj jedan, a se malo teže navikava na oca. Tu se po nahođenju stvorenje završavaju poželjni kontakti. Roditelje svojih roditelja jedva da trpi. U fizičkim kontaktima sa stranim osobama stvorenje uvijek strah nečiji sluti.

Dijete ne razumije strahove.

Nije rođeno sa strahom i zato što mu je taj osjećaj nepoznat kod njega izaziva nelagodu i pomisao:

“Da li bih se trebao brinuti”“

Briga.

Odrastanjem sve postaje intezivnije.

Strahovi su razni i raznog inteziteta.

Strah da će biti povređeno.

Strah od boli.

Strah od smrti.

Posao,ljubomora,ratovi,ljubavi.

Smisleni i besmisleni.

Strah je vrlo neugodan , stresan osjećaj,neprijatno miriše,sužava osjetila , pomućuje razbor ,često manifestira nepoželjne fizičke reakcije.

Djetetu količina tih nelagoda izaziva podsvjesne napade panike.

Dijete je krhka ruža. Krhka ljepota. Djevičanska ljubičica. Ženstvena orhideja.

Odrasta , ali djetinja ga duša ne napušta.

Sve više ga dotiče strah / panika od bliskosti.

Samostalno je . Naviknuto na jaram. I ne traži i ne dobija utočište.

Pruženu ruku vidi, ali pomišlja to je trik , varka , obmana.

Podsvjesno ubija misao da je to ruka za ples.

U kome dame biraju.

Sutra je novi dan.

Predomislila se?

Jeste .

Duša je naputila.Duša zna da voli i voljena je.

Mada … razum još rovari.

Bleki – Žao mi mila moja

 

 

U vremenima sretnih dana

naših djetinjih života

jedan začarani svijet

iz koga nismo mogli

ili nismo hteli pobjeći

 

bilo je odlazaka

u druge gradove

i zemlje

sve radi radosti povratka

svuda odi

put ptice

svom Gradu čednosti dođi

 

Predivni su dvori moji

mila moja

Zlaćani a bijeli i plavi

puni ljubavi

dobrote

da nije tebe

malenih grlica nalik tebi

Nebo

moj grad

moja zemlja

ne bi bili čarobni svijet

u kojem bih tragao za vama

dok vas ne bih stvorio

 

žao mi je Grad čednosti nikad nisi vidjela

više mi žao

što te kroz njegove čarolije

tajne nisam proveo

Sigurno bi se zaljubila u njega

vjerovatno nikad nebi ni otišla iz njega

On te opije i zarobi i ti nemaš kud

samo mu se predaš i voliš ga

i sanjaš one koje će tebe voljeti

jednako kao ti njih

obavezno ih dosanjaš

pružiš ruke prema njima

sklopite ih

zajedno lepršate

Jedno vrijeme

 

onda se nešto malčice poremeti

u putu se zagubi jedna riječ

pa još jedna

onda i pismo

sa pismom nestaju dodiri

i reče jedan moj vrli prijtelj

Dvoje se nađe

pa se poslije ne nađe

on je ponekad škrt na riječima

a bit nose

a bogat djelima i bolom

između onoga

se nađu

i onog

pa se ne nađu

stane čitav jedan život

Plav i Svjetlucav

okupan Suncem i Svjetlošću

ima tu i boli

 

taj Život

poput moje Modre rijeke

što polako klizi kraj moga grada

sa sobom prti mnogo boli

prolazeći uzduž zemlje moje

da bi ga moru predala

ne biva joj lakše

toliko je Boli

mora teret prebaciti na druge Modre rijeke

sve su okrvavljene

Neke i previše

skoro da su izgubile plavet

ali sve ostadoše čedne

 

Kao naša ljubav

ovo je bajka o ljubavi

u njoj mjesta krvavoj boli nije

tu bol ćemo poleći u neku drugu

bajku da tamo vrišti i sni

Sni i Vrišti

svoju nestalu Djecu traži

Vesna Parun – Zlato

Ako je zivot rijeka sto tece,
ljubav je zlato natalozeno.
Ona ga u svom koritu njise
A zlato raste. I sto ga dalje
u sebi nosi sve zlatnija je.

Ja vec prevalih tri nizine
Daleko za mnom izvor sumi,
a usce ne znam gdje se krije.
A kad gledam na svoje dno
u sljunku sija zlato cisto.
I od visokog klasja ljeta
zlato je moje raskosnije.

Pojma oni nemaju – Neuke li zbunjenosti

Datum “novosti” nije bitan, jer to se svake godine dešava.

 

U svim vremenima je tako:

Neuki pojma nemaju.

 

 


Kažu :

Meksiko / Zbunjeni i naučnici: Padala kiša riba

28. 09. 2017. u 12:32:00 Radiosarajevo.ba

Na sjeveroistoku Meksika uočen je nezabilježen prirodni fenomen.

Uprava za civilnu odbranu države Tamaulipas objavila je da su, tokom kiša, zajedno s vodom iz oblaka padale i ribe!?

“To je bila slaba kiša, tokom koje su manje ribe bukvalno padale s neba”, navodi se u saopćenju uprave na Facebooku.

Naučnici zasad nemaju tačno objašnjenje za ovu pojavu.

 

**

Par ribica palo sa neba i oni se za glavu hvataju.

Ne razumiju.

Pojma oni nemaju.Evidentno.

Neuki su i zbunjeni.Vrane im ispile mozak,

kol'ko se nama sa ove udaljenosti razumijemo u pogan.

 

A evo, mi sa ove bande bare imamo naučno objašnjenje.

Ništa neobično.

Predvidjeli smo slijed događaja  dok je Irma provodila svoje naume.

Uragani i tajfuni usišu sve pred sobom.

Bio je Harvej,Zatim Irma nad Karibima i Floridom.

Zaputio se Jose za njima.

 

Niko da se zapita koliko je to progutanog mora, usisanih morskih plodova i riba.

I zar neuki misli da će to vječno ostati u vazduhu.

Ma joj ,naučne blentovije.

Sve što ide gore mora da se vrne dole.

Zakon gravitacije.

Pa vi i dalje svake godine nemajte pojma i objašnjenje za padavinu riba.

 

U nas , u Bosni pamet se rađa dalje od uticaja uragana koji muti um.