Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

 

 

 

Plamteće drveće                                                 Prozračna milost

 

 

Purpurna krhkost                                                     Plavetni val

 

Snijeg pade na jesen i voće

 

  

Satensko proljeće                                                        Plavi ožiljci i iksrice

 

 

Ruže cvatu                                                                      Proljetne livade

 

 

Uzburkano nebo                                                       Plamena Modra rijeka

 

 

Krvavi vodopad                                                                       Crvena maglica

 

 

Magični univerzum                                                              Vali i suton

 

 

Gwendolyn Brooks – Kad zaboraviš nedjelju: ljubavna priča

– A kad zaboraviš čistu posteljinu srijedom i subotom,

A naročito kad zaboraviš nedjelju

Kad zaboraviš naše nedjeljne trenutke u krevetu,
Ili mene kako sjedim na radijatoru u tromo popodne,
I gledam niz dugu ulicu koja nikamo ne vodi;
Zagrljenu priprostim starim kućnim ogrtačem nenadanja;

I ništa ne moram da radim, i sretna sam, ne znam zasto…

I da ponedjeljak nikada ne dođe!
Kad to zaboraviš, kažem,
I kako si psovao ako bi netko zvonio na vratima,
I kako bi meni zastalo srce kad bi zvonio telefon,
I kako smo napokon krenuli na nedjeljni ručak;
To jest, kroz dnevnu sobu do stola zamrljanog tintom
Na nedjeljni ručak.
A to je uvijek bilo pile s tjesteninom, ili pile s rižom,
I salata, raženi kruh i čaj, i kolačići s čokoladom.
Kažem, kad to zaboraviš
Kad zaboraviš moj tihi predosjećaj
Da će rat završiti prije nego dođe red na tebe;
I kako smo se konačno svlačili,
Gasili svjetlo, uranjali u krevet,
Ležali načas opušteni u nedjeljnoj svježoj posteljini,
I nježno se savili jedno u drugo…

Kada, kažem, zaboraviš sve to,
Tada možeš reći, tada ću možda povjerovati
Da si me posve zaboravio.

Francesca Gagnon ~ Querer / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski

 

Raspjevani đardin Plavet leprša Ruka ljubavi

 

 

Querer

 

Querer

Dentro del corazón

Sin pudor, sin razón

Con el fuego de la pasión

 

Querer

Sin mirar hacia atrás

A través de los ojos

Siempre y todavía mas

 

Amar

Para poder luchar

Contra el viento y volar

Descubrir la belleza del mar

 

Querer

Y poder compartir

Nuestra sed de vivir

El regalo que nos da el amor

Es la vida

 

Querer

Entre cielo y mar

Sin fuerza de gravedad

Sentimiento de libertad

 

Querer

Sin jamás esperar

Dar solo para dar

Siempre y todavía mas

 

Amar

Para poder luchar

Contra el viento y volar

Descubrir la belleza del mar

 

Querer

Y poder compartir

Nuestra sed de vivir

El regalo que nos da el amor

Es la vida

 

Querer

Entre cielo y mar

Sin fuerza de gravedad

Sentimiento de libertad

 

Querer

Sin jamás esperar

Dar solo para dar

Siempre y todavía mas

 

Amar

Para poder luchar

Contra el viento y volar

Descubrir la belleza del mar

 

Querer

Y poder compartir

Nuestra sed de vivir

El regalo que nos da el amor

Es la vida

 

Querer

Dentro del corazón

Sin pudor, sin razón

Con el fuego de la pasión

Y volar

 

 

Želim

 

Želim

U srcu

Bez stida, bez razloga

Uz vatru strasti

 

Želim

Ne osvrćući se

očima

Uvijek i potpuno

 

Ljubav

da se bori

leteći protiv vjetra

da otkriva ljepotu mora

 

Želim

I da dijelimo

Našu žeđ za životom

Dar koji dobijamo od ljubavi:

život

 

Želim

Između neba i mora

bez gravitacije

osjećaj slobode

 

Želim

bez ikakvog razmišljanja

poklanjati i samo poklanjati

uvijek i potpuno

 

Ljubav

da se bori

leteći protiv vjetra

da otkriva ljepotu mora

 

Želim

I da dijelimo

Našu žeđ za životom

Dar koji dobijamo od ljubavi:

život

 

Želim

Između neba i mora

bez gravitacije

osjećaj slobode

 

Želim

bez ikakvog razmišljanja

poklanjati i samo poklanjati

uvijek i potpuno

 

Ljubav

da se bori

leteći protiv vjetra

da otkriva ljepotu mora

 

Želim

I da dijelimo

Našu žeđ za životom

Dar koji dobijamo od ljubavi:

život

 

Želim

U srcu

Bez stida, bez razloga

Uz vatru strasti

letjeti

Bleki – Jutros se probudih

 

Jutros se probudih malo tužan

a dan nikako nije za tugu

prelijep  je za pjevanje

o ljubavi

Tebi i o tebi mila moja

sanjah

ležim pokraj Modre rijeke

mirisima djevičanskih ljubičica

obljubljen

 

Kamena gromada

Mudrošću

tisućljetnim

kamima

Bosanskim nalik

mi šaptaj prosu

Sretan si ti

maleni moj

bolan ali sretan

klekni

u molitvi

Jedinom

skrušeno reci

ne daj

Milostivi

čeda tvoja

Bosnu moju

zemlju Božije milosti

Sarajevo moje

Grad čednosti

rijeku Modriju od sanja

da mi iko dira

 

još poniznije

Mu

reci

čuvaj mi i svu djecu

utrobe moje

i one djevičanske ljubičice

dušom  rođenu

Hvala Ti Gospode

Molim Te

Ti oprosti

meni glupku neukome

na nerazumu

što sjedine  vlastite ne poštujem

 

 

Indexi – Ja sam htio ljudima da dam / Song – Lyrics


Monoteizam    Konj    Pravi uglovi

 

Svijet se oglušio, za mene ostao slijep
Nije htio da zna ni tko sam ja
Da se usudio, samnom da podijeli bol
Ne bih postao to, ne bih postao to što sam sad

Ja sam uvijek htio ljudima da dam
Što čovjek samo zna, da mi priliku pruže
Ali sam u želji ostajao sam i skrivao sam suze i bol
Ja sam jednom htio ljudima da dam, a skrivao sam suze ja

Ja sam se nadao i dugo, dugo, dugo čekao
Ali nitko da zna, ali nitko da zna tko sam ja
Ja sam uvijek htio ljudima da dam
Što čovjek samo zna, da mi priliku pruže
Ali sam u želji ostajao sam i skrivao sam suze i bol
Ja sam uvijek htio ljudima da dam, a skrivao sam suze ja…

A šta je to sevdah

 

 Tajna svjetlosti

Afroditina čarolija  Nježni plamen ljubavi  Afroditin lug

Sunce more miluje      Vali

 

Zvijezdice   Tišina

Ljubav      Jedinstvena maglica

 

Snježni most   Cvijeće

 

Krug radosti   Blaženstvo

Bilo je to ljeta 1968. godine. Na plaži dva su djeteta, djevojčica i dječak, dvije grlice male. Dječak i tujinka se miluju i ljube. Tada nije bila njegov život. Kasnije će je on tako i proljećem svojim zvati; jer je otišla. Prije toga ,za sva vremena,  svoju je ljubav njemu darovala. Miluju se i ljube; ljube i stidljivo maze. Nikog nema, sami su, tišina ih spaja. Krajolik ih smiruje i bodri.

Mjesec se nasred neba zaustavio. Stidljivo jedan prozračni oblačić pred oči stavio. Neće da ne gleda šta ta djeca rade. Djeca su to, u neznanju mnogo toga neprimjernog njegovim očima mogu da urade. On nije voajer , a i mnogo druge djece nešto nestašno rade.Zvjezdice razigrane i radoznale nisu svoje poglede krile. Čak su ih durbinima pojačale. Usamljene su one na svojim putanjima. Nemaju druga. Sve što im se primakne one sprže. Neće one, ali moraju, to je nebeski zakon. Moraju toplotom da život potpomažu.

Maglice ih kore, uzalud. Zato nemaju izbora pojačavaju svoj nježni i prelijepi sjaj i zatamnjuju sjaj zvijezda. One shvataju poruku i odlažu durbinu do nekog drugo puta, kada maglice ne budu strog sudac.

Pijesak i more se kupaju u tom blještavilu i iskre i titraju i tiho šapuću muziku čežnje i strasti.

Odjednom ničim izazvana djevočica dječaka ozbiljno upita:

A šta je to sevdah mili moj?

Blesan je zatečen ne sto već tisuću jedan posto. Ono jedan smo radi preciznosti dodali.

Đe me nađe, konta on. Snalažljiv ko dijete kad ga zateknu na tuti sjeti se Sulje, Solomona, neki mu ko rod dođe. Pa odgovor djevojčici hitan posla:

– Sevdah ti je pjesma, muzika što se od ljubavi iz srca i duše voljenom biću poklanja.

-Što ga ti nalupa. Gori si od onih koji kažu ne znam ili ih nije briga sa sevdah. To su oni što ni srca ni duše nemaju.

-Onda meni ti pametnice jedna, kaži sta je sevdah.

-Da znam, blesane ne bih te pitala, samo znam da je ovo večeras na plaži čisti sevdah. To već ne umijem opisati, ali znam daje to nešto predivno. A ti kad saznaš šta je sevdah javi mi.

– Hoću malena moja,ništa se ti milo moje ne brini. Javiću ti sasvim sigurno.

Nije joj nikad javio. Poslije tih ljetnih dana proljeća krajolik se promjenio, stađuni su izbrisali slađahne aktere.

Godinu za godinom dječak nije uspjevao odrastati. Dio je zauzet ganjanjem sevdaha. Mislio je tako će saznati šta mu je sevdah.

Pola vijeka kasnije ne bi onoj djevojčici ništa novo mogao odgovoriti.

Ne bi se pametan pravio , već bi joj jednostavno papir u ruke dao i rekao čitaj bona.

A šta je sevdah pitala me djevočica mila ,što se nenadano međ’ oblake skrila?!

Noću se lumpovalo, pjevalo, igralo i plesalo, radovalo i tugovalo ćekajuć svitanja dan. Bože moj mili ,kako se silno voljelo i ljubav vodila. Nekad, ili češće nikad , nisu to bile sretne ljubavi.

Nema ono dvoje se nađu pa čitav život sevdišu. Jok.

Najčesće biva: dvoje se nađu, pa se poslije ne nađu, hoće se reći raziđu i svako na svoju stranu krene.I uglavnom se natakari.

Ljubavi sretne ili nesretne, sve su opjevane u pjesmam veselim i tužnim. Vjekovima su se brusile te pjesme dok nisu iznjedrile sevdah, koji se poput svežeg povjetarca širio Bosnom.

Nekada su to bili nizovi dana i noći. što se poput sna gube u bijelini i uzdrhtalosti ženskih tijela i cjelova uzplahirenih mahalaša. Poslije su dolazile ledene pahulje bijele.

Tako bi to neko nabrajao priču o sevdahu. I pogriješio.

To je dio sevdaha: poetika i snovi.

Neko bi to pokušao na drugi nači objasniti. I sasvim sigurno bi pogriješio.

Šta je sevdah to je teško objasniti.

Tajne o sevdahu su kod Boga Milostivog, na sigurnom…

Niko ti , mila moja zasigurno ne može objasniti šta je sevdah.

O Sevdahu su tajne zaključane u nebeskim seharama , čiji ključeve meleke nose. Kad vide da dvoje ; žensko i muško , djevojčica i dječak počinju jednom slamčicom da dišu, tiho otvore seharu, malo sevdah praha prospu.

Obaziru se bojažljivo ; jer strogi sudac usud vreba. Na svaku prašku sevdaha prašku osvete i pelina sprema.

Čovjek se rodi sa sevdahom, sa njim živi i spije,sanja i sa njim mre.

Iako je imao hiljadu i jednu gasulhanu u Gradu čednosti se rijetko umiralo. Hiljadu džamija, hiljadu jedna gasulhana, pet hiljada ezana i pride tisuće i tisuće, milione molitvi.

Nasilno se rijetko umiralo. To se stilski rješavalo. Gajtan svila tanka ko dlaka dohaka zlom insanu.

Umiralo se onako,polako, bešumno i po istilahu. Samo se naprsno riknjavalo od sevdaha. Neko ko na njega nije sviko samo presvisne i nema ga. Ili te neko kokno što si mu ljubu mjerko, ili ti žensko otrov u čašu sipala. što ju je tvoja duša izdala.

Sevdahom su mirisale žute dunje, đule, maglice i zvijezde, snijeg i behar, jorgovan, zumbul, nebo i zemlja, ljubičica, kadifica, sunce i mjesec, bijela janjad mala , djevojčice i nježne žene, ibrici i kahve. Bome bilo je tu i sofri meze i pića,kao predjelo sevdahu i ljubavi.

Sevdahom je vladao neprikosnoveni vladar: ljubav. Sevdah su bili izvori, zelene gore, đardini ljuba.
I jošte meraci, fesići, pogačice, vino, šljiva i bekrija.

Sevdah su bili svaka ašik djevojka i momak , a zakletve nam. ni hanume i ašik đuvegije nisu zaostajali. Djeca su sve pomno posmatrala i veoma zorno učila.

Sevdah su sve one drage – anterli djevojčice Zlata, Frka, Lela Jela Jelena, Hana i Ana, Borke, Rade, Nade, Vesne proljeće, Anabel Lee i Ane Snjegine, grlice, klinke i vrapčići, iz srca Sanje, Jasne, Sonje, Anđele, iz kiše Batrbare, Milice M. sa zagubljenim Malim princom, Tanje, Lidije, Josipe sa dnevnikom jedne žene i sejmenima, Zvjezdane, djevojčica, nježna žena Fahreta , Senke, Kaliopi, Vlaste, Bisere milo moje, jedna Meri sa četiri stađuna i predgrađem, Vasilija sa bekrijom, Jasmina sa fesićem, Silvana Zilha sa ranama, klinka Pjaf, Velike Besi, Bili i Janis, i princeza Dajana …

Nabrajanje nam uvijek ne ide od ruke, ponekad nešto zaboravimo,ispustimo; ali žao nam što nismo upoznali i ljubili milione onih prelijepih bezimenih žena. Zato smo im pjesme, snove i ljubav vjetrovima sevdaha slali i darivali.

Nekih se sjećamo, nekih ne. Neke znamo, neke nas znaju. Nekih se sjećamo, one nas ne. Žao nam što ne možemo sve pobrojati; neke i ne smijemo.

Svaka od žena na ovome dunjaluku sevdah priča i još bajka pride. Na svaki ispjevani, tisuće neispjevanih a doživljenih sevdaha.

Ovaj naš sevdah poklanjamo svim ženema i djevojčicama svijeta.

Njačešće je sevdah bio samo elegija duše koja sanja i sebe poklanja :

Duša usud; nijemo, osluškivanje, čekanje i podnošenje onoga što neizostavno mora doći.

Duše strpljive; teško, mukotrpno otkrivanje i oslobađanje suštine bosanskg bića, ali i podneblja.

Duše zaljubljene u ljubav i milovanje, strasti i predavanju.

Duše u jecaju: joj, mamo mamice i dahtaju uh,uh i uh.

Duše predane bezuslovnoj ljubavi Jedinog oslonca apsolutne istine.

Duše zaljubljene u krajolik i podneblje; sveto i iskreno, prelijepo i vječno, mirisno i modro zeleno.

Duše zaljubljene u Djedovsku hižu, stećke,Kamenog spavača i Modru rijeku što kraj Dvora teče.

Dušu zaljubljenu u svoju Bosnu – Zemlju Božje milosti i svoj Sarajevo –Grad Čednosti.

Duše zaljubljene u milost ljubavi, dobrotu čovjeka, ljubavnicu svoju.

Duše zaljubljene u radost ljubavi, dobrotu žena i djevojčice,drage svoje.

Pa ti draga,milo  moje traži i nađi definiciju sevdaha.

I zapamti : sevdah i ljubav su ponekad gori od mržnje.

Lome te, zamaraju i slamaju, šamaraju i guše, na plač i krik tjeraju, ranjavaju i bole i kao u završnom činu drame efektno ubijaju.

Ludo je biti ljubomoran na duhove. Još luđe biti zaljubljen u njih, kaže sevdah , koji kao duh obilazi i miluje kapije zaljubljenih.

Sabina Varešanović – Ima neka tajna veza / Song – Lyrics

Jela Lela Jelena   ljeto 1  velovi grada čednosti

 

Ima neka tajna veza

za sve ljude zakon krut

njome covjek sebe veze

kada bira neki put

Sidro koje ladju cuva

da ne bude buri plijen

tone skupa sa tom ladjom

jer je ono dio nje

Ref.

Ima neka tajna veza

tajna veza za sve nas

ima neka tajna veza

tajna veza za sve nas

P.S.

Po nama ovo je najbolja i najprirodnija  izvedba pjesme  Ima neka tajna veza. Toliko iskrenosti i blagosti Sabine Varešanović je uzdigla tro akordnu pjesmicu  u visine.

Veliku potporu je imala u muzičkoj pratnji festivalskog orkestra koju su u ovoj izvedbi činili članovi:

Đorđe Kisić bubnjevi,Fadil Redžić bas gitara,Ranko Rihtman klavijature i Slobodan A.Kovačević solo gitara. To su Indexi bez Pjevača.

Ostali članovi orkestra su bili na cigaret pauzi.

Upečatljiv glas i moćna muzička izvedba,dovoljna preporuka da se pjesma uvrsti u Muzučku seharu i ponovo posluša.

Poslušajte je , Davorin Popović se naklonuio Sabini Varešanović za ovo pjevanje.On  je dvadeset tri godine poslije otpjevao ovu pjesmu. 

 

Tetovaža kao stil ili moda

 

 Nekim pređašnjim pominjanjima Đastina Bibera , Suzna Kent   nas je ponukala da posudimo jedan tekst od nama bliskog bloga koji je objavljen prije par godina  :

Jesen i zimu mnogi ne vole.

Neki s pravom, neki zbog nedostatka mozga.

Evo, neki dan naletjesmo iz čista mira na neke kreature u jednom  kafiću.

Nemojte nas pitati kako znamo da su kreature.

Sve će se samo objasniti.

Napolju pada drugi ili teći snijeg , nismo sigurni, jer je nama svejedno snijeg ko snijeg. U Sarajevu je uvijek bilo snijega i insana. Tako smo mi mislili.

Rat i vrijeme  poslije rata nas naučilo da insana i hajvana ima pola/pola i malo više hajvana.Neke smo otjerali,neki su otišli,a neki su otišli pa se vrnuli i doveli bulumentu novih. Ne znaju čestito ni govoriti.

Poslije nam u Sarajevo i zemlju dođoše nepismeni hajvani sa maramama na glavi.Oni nam ipak vrše tihu okupaciju zemlje, uz pomoć klana riđobradog i vehte samozvane  “iz”

O svim tim hajvanima često pišemo.

O ovim kafičkim pišemo prvi put.

Pao snijeg,naopolju ispod nule , u kafiću prohladno. Gazda ili štedi ili se nije pripremio za sarajevsku zimu.

Mi nismio ni skinuli naše vijetnamke,odmah nešto ljuće naručili. Zbog toga nam upale u očio one kreature .One se skinule, u potkošuljama ostale.

Znamo mi šta je moda. I Toše je najviše volio u majicama na koncertima se znojiti. Ali vidimo i zašto su se skinuli.

Išarani ko impresionistički pejsaži.Skoro da nigdje mjesta bez šara na koži nema. Ipak impresionisti su ganjali umjetnost,a kreature ašičare, glupost.

Nama muka, jer nam žao te mladosti.

Nas učili da je tetovirenje:

-Ukrašavanje kože ubodima igle umočenim u boju; a to je bolno.

-To je bio običaj kojem su težili pećinski ljudi i urođenički narodi.

-Potom , ne baš rašireni običaj mornara,koji su vidjevši išarane urođenike ,u dokolici radili iste šare.

-Propalice i kriminalci koji su se vrzmali oko mornarskih krčmi počeše kopirati kopije.

-Zatim bokseri i natjecatelji borilačkih vještina se ugledaše na kriminalce.

-Da bi se kontinuitet nastavio pobrinuli su se nadrogirani američki vojnici u Vijetnamu.

-Kada su pobijena i uništena djeca cvijeća,njihove nemušte kopije,ušlagirani besperspektivci počeše se masovno šarati

-To je već postao bizbis i počele su raditi mašine za štancanje uboda i ubrizgavanje boja.Biznis kao svaki biznis se zasniva na profitu,propagandi i takar u mozak, ciljane pupa hava grupe.

-Sada to postade uvriježena moda,ušlagiranih, iskompleksiranih, nerazumnih i neinteligentnih bića.

Jedna naučna studija Blekijevog instituta za humanizam,alkoholizam i renesansu je utvrdila:

Kvocijent inteligencije tetovirane osobe je obrnuto proporcionalan broju tetovaža.

Studija se nije bavila ispitivanjem mogućnošću pojave zaraznih bolesti,mada je skrenula pažnu i na te mogućnosti. Na zarazu mogu uticati višekratne upotrebe igala, nehigijenske primjene bockanja i uslova održavanja igala,boja i pribora.

Studija je preporučila novu studiju o svim aspektima širenje bolesti. Posebnu pozornost su uštancali na djelovanje otrovnih boja koja kroz krv dospijevaju do DNK i mogu ostaviti trajne genetske promjene i mutacije.

Eto zbog toga nam žao te istetovirane mladosti,ne zbog toga što nemaju mozga. Imaju ga oni, ali su im isprali mozgove. Sada mladost u svom beznađu vidi ono što “vladari” novog svjetskog poretka žele da vide.

I da se onda, kao ona trojica blentovija, tarzanaju u potkošuljama na velikim minusima.

Šta se može,njima je uzor  primitivac i narkoman Đastin Biber i ostala slična “šou biz elita đet seta” bez mozga.

Naši mediji ih kljukaju tim gadostima.

 

Ana Štefok – Majko nemoj plakati / Song – Lyrics

 

Mjačina duša  Majčine suze   Bol

Često vidim tvoje oči

pune suza radi nas,

ja sam mnoge tužne noći

tvoj u tami čula glas.

 

Majko, nemoj plakati

kada sutra budeš sama,

opet dugi rastanak

stoji sad pred nama.

Majko, nemoj plakati

jer to tako teško boli,

jednog dana doći ću

natrag u naš dom.

 

Svu ljepotu ovog svijeta

ja bih tebi dala sad,

no u jesen tvog života

malo dana bit će tad.

 

Blagdan

Odar ljubavi  Kiše jesenje  Nar cvate  Nebo, rijeka i terakota

 

Cvijetna Modra rijeka  Cvijetna polja  U Bosni Zemlji Božije milosti  Sarajevo Grad čednosti

Krvava Drina Šeher Banja Luka  Dolina Neretve  Moj univerzum

 

Bosna zemlja naša Moj Grad čednosti Moji đardini sretni  Moje radosti

Moje tuge Snenost Naša nada Molitva za ljubav

 

 

Minule su kiše jesenje

nar je već odavno procvao

ispod plavog neba

terakota nas rodila

Modra rijeka odgojila

cvjetne doline hranile

snivalo se u zemlji Božije milosti.

 

Jedan Grad čednosti imade

sniva rijeka modra zlaćana polja

krvava Drina remeti sliku

vjetrovi nad šeher Banjalukom zavijaju

dolina modre Neretve pleše

milosti puno je dato

Bosni divnoj, jedinoj.

 

Moj univerzum je ponekad tužan

zemlja moja prečesto krvari

moj grad prečesto spaljen biva

u njemu krijem đardine sretne

i neke stađune davne i sjetne

proljeća mojih radosti

moje tuge neisplakane.

 

Nad nama naše nebo

zemlje ove prelijepe

cvijetnih polja šarenih

naše snove sakuplja

neše čežnje dodiruje

naše snove pružamo

ruke nevine miluje

Oh my Lord,

Oh naš Bože Milosti.