Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

  Ah, ta plavet

 

More

 

istok  more

Istok                                                                                         More

 

zapad  galebovi

Zapad                                                                         Galebovi

 

noć nad morem  more

Noć nad morem                                                                 More

 

bonaca noću  More

Bonaca noću                                                                     More

 

Biserna školjka Zaton

Biserna školjka                                                                        Zaton

Hridi   More i lastavica let

Hridi                                                                                                       More i lastavica let

 

Morski krajolik     Plavo ostrvo

Morski krajolik                                                                  Plavo ostrvo

 

Bura  Sante

Bura                                                                                          Sante

 

Ledenjaci   Ledeno plavetnilo

Ledenjaci                                                                              Ledeno plavetnilo

 

 

Sunce more miluje    Vali

Sunce more miluje                                                                   Vali

 

Anne Hébert – Postoji sigurno neko

  

Postoji sigurno neko
Ko me jednom ubio
A zatim otišao
Na vrhovima prstiju
Ne narušivši svoj savršeni ples.

Zaboravio me položiti na krevet
I ostavio me da stojim
Svezana čvrsto
Na putu
Sa srcem zarobljenim kao i pre
S očima nalik
Na njihov odraz u vodi još čist.

Zaboravio izbrisati lepotu sveta
Oko mene
Zaboravio sklopiti moje oči gladne
I dopustio im tu pustu strast.

Francesca Gagnon ~ Querer / Song – Liric – Prevod na Bosanski

 

Snovi lebde Nebeska čarolija  Život radosti pun

 

 

Querer

 

Querer

Dentro del corazón

Sin pudor, sin razón

Con el fuego de la pasión

 

Querer

Sin mirar hacia atrás

A través de los ojos

Siempre y todavía mas

 

Amar

Para poder luchar

Contra el viento y volar

Descubrir la belleza del mar

 

Querer

Y poder compartir

Nuestra sed de vivir

El regalo que nos da el amor

Es la vida

 

Querer

Entre cielo y mar

Sin fuerza de gravedad

Sentimiento de libertad

 

Querer

Sin jamás esperar

Dar solo para dar

Siempre y todavía mas

 

Amar

Para poder luchar

Contra el viento y volar

Descubrir la belleza del mar

 

Querer

Y poder compartir

Nuestra sed de vivir

El regalo que nos da el amor

Es la vida

 

Querer

Entre cielo y mar

Sin fuerza de gravedad

Sentimiento de libertad

 

Querer

Sin jamás esperar

Dar solo para dar

Siempre y todavía mas

 

Amar

Para poder luchar

Contra el viento y volar

Descubrir la belleza del mar

 

Querer

Y poder compartir

Nuestra sed de vivir

El regalo que nos da el amor

Es la vida

 

Querer

Dentro del corazón

Sin pudor, sin razón

Con el fuego de la pasión

Y volar

 

 

Želim

 

Želim

U srcu

Bez stida, bez razloga

Uz vatru strasti

 

Želim

Ne osvrćući se

očima

Uvijek i potpuno

 

ljubav

da se bori

leteći protiv vjetra

da otkriva ljepotu mora

 

Želim

I da dijelimo

Našu žeđ za životom

Dar koji dobijamo od ljubavi:

život

 

Želim

Između neba i mora

bez gravitacije

osjećaj slobode

 

Želim

bez ikakvog razmišljanja

poklanjati i samo poklanjati

uvijek i potpuno

 

ljubav

da se bori

leteći protiv vjetra

da otkriva ljepotu mora

 

Želim

I da dijelimo

Našu žeđ za životom

Dar koji dobijamo od ljubavi:

život

 

Želim

Između neba i mora

bez gravitacije

osjećaj slobode

 

Želim

bez ikakvog razmišljanja

poklanjati i samo poklanjati

uvijek i potpuno

 

ljubav

da se bori

leteći protiv vjetra

da otkriva ljepotu mora

 

 

Želim

I da dijelimo

Našu žeđ za životom

Dar koji dobijamo od ljubavi:

život

 

Želim

U srcu

Bez stida, bez razloga

Uz vatru strasti

letjeti

Mahir Paloš – Dvije ruže / Song – Lyrics


Zaljubljene dvije ruže bijele  Moja patnja    Srce plače

 

Refren

Gledao sam dvije ruze

dvije ruze kako venu

vidio sam nasu ljubav

vidio sam drugu zenu

 

Suzama sam htio ruze

da u novi zivot vratim

al’ kad nisam nasu ljubav

danas moram sam da patim

 

Danas smo na kraju puta

povratka nam nema vise

zato zbogom treba reci

niko ne zna sta se sprema

 

Refren

Blekijev pojmovnik i dijagnoza

Iz serijala Oni jašu a mojsije harmonike baca

Jednoć, Oma i Deba bili u posjeti jednoj u bolnici. Tako Deba reko.Nije jedna ,već Kosa , Omina prva prava ljubav.Ta bolnica je niže ginekološke, ime joj se ne pominjalo,u onom vaktu, preko puta , bocu više pionirske , gdje lavovi riču i ne daju insanima spavat vas cijelu noć i ovi postali nervozni.

Možda je zbog tih lavova rat izbio, Rikom ljude izbezumili, a jednog proljeća to nesnošljivo postalo. Sjeli ljudi da se dogovore šta im je raditi, ovo dalje više vako ne m're. Nikako da se dogovore. A takarli je, mogo bi jedan narod nestat.

Jedni * kažu prosimo zvjerinje Evropskoj zajednici nazadaj vrnuli. Nikad ih nismo mogli razumjeti. Uvijek nešto prosim, prosim, mi davali i davali,a oni opet i opet, prosim i prosim. Nama dosadilo
naučite po naški molim. Jok neće da čuju. Ograničeni tovariši neki, tovariš bio kenjac ostao.

A opet nam to prosim tako nježno, prefinjeno i zavodljivo bilo kad ga šapuću neke mojce, sonje, biserke i ditkice. Njihovo prosim šen krat lepi i prosim ubavo mili ili prosim još samo ah… joj mamo mamice. To nam nije bilo žao. Nisu morale prositi, imali mi toga ah šta mi radiš jedini, šenkrat ubavo prosim, kod nas ima koliko god neka hoće.

Zbog nas u onu zabit, partizansku bolnicu Franja u duševnu umobolnicu pretvorili. Sve malene Mojce, Sonje, Biserke i Ditke, pride neku Alenku zbog sramote i bezbjedonosnih razloga, opće opasnosti po dolželu zanavik zatvarali.

Ono zbog polnog općenja sa tujincima et sindrom amore de la heraldika bosnia nisu pominjali, sramili se. Zatvarali i elektrošokove davali, hipofize odstranjivali.

Muškarci ih njini nikad nisu posjebuvali, po naški imali. Deba,ih,kaki je rekao bi takarili.Zbog toga muški smradaju, a nama ne treba  njihov smrad. Bolje što odoše,normalno tovariši, odahnusmo nema više prosidba, malo im uvijek bilo.Malo nam žao tovarišica,ali eto njih svako malo kod nas na partijanje i ono štošta.

Kažu nigdje ćevapa ko u Sarajevu.Ćevap je ćevap,ali u Sarajevu, sve same čevapčine.Ko će to bolje procjeniti od stranjskog svijeta.Pogotovu ženskog..Eto ona kitočkica svako malo na ćevap,joj ,mamo mamice. Načisto poludio ženski insan za sarajevskim čevapčinama.

A za ono zavodljivom, prosim ubavo mili moj ,smo našli lijek i čaru da se ništa ne otkrije. O tome ne smijemo ni je'ne lanut. Mogla bi umobolnica Franja jope’ proraditi.

Jedna vrsta cigareta  njihov izum, a oni stvarno misle da u kutiji sedam in pedeset toliko cigara ima. Pa ti zlo ne misli, koliko su hablečine bili. Blečci, uvijek namrgođeni ,k,o da im se  tujini žene tandaraju. Namah onoj majci zvijeri Europi na takarenje prilježiše.

Oni drugi* što im ispod grla nešto klatara; oni što su praznik, drugi februar najviše voljeli, kulturno se odmaknuše. Rekoše to ne bum naš probljem. Mnogo je šiptara kof njih.Poprimili nhjihovz spiku.Svoje smo zvijeri u kamenjar torove prangijama zbili i pustićemo ih kad stađun bude povoljan.

Treći* bi odmah da kolju neuškopljene i nevine lavove. Naprosto se zajapurili, pobješnjeli i pomahnitali i ubarabatili. Donijeli i uneređene gusle ko dakaz. Kažu, vidite šta izmetli drvo kaže kako se to radi.

Četvrti* misle malo ekološki, malo humanije; možda bi ih trebali sterilisati ili uškopiti. Bijele bubrege otfikatiri , što bi reko Deba.

Ove četvrte, odmah oneređena vojska srbalja ,sa svih strana, i sa brda i sa dola opkoli i plastovima bodljikave žicom ogradi  svu čestitost bosne divne..

Tako je izbio spor oko lavova.

Neki pak kažu da se sporilo oko lavova, ali zbog njih rat sigurno nije izbio. To je bio samao povod ko onaj 1914.

Rat je zapravo izbio zbog nastavaka krstaških ratova inkvizicije , svetih zvjeri vatikanskih.

Dakle, rat se zbi zbog mentora , i zbog nekih načrtanija oko kojih se u drugom zološkom vrtu, onom karađorđevskom;  druge zviri na nož, kamu i prangije, a one treće zveri na drvosječku sjekiru, malj i gusle zakleli .Kolji i lavove i balije, sve odreda, ni ženu ni djecu ne zaobilazi.

Onoj ženskoj, nije od Mojci i Ditki, ali da je voljela joj, mamo maice jeste, plaho; iznenada pozlilo. Ništa opasno , kažu hećimi, prehlada neka i pogledava nebo kako se plavi i kako ga rumenilo zalazećeg sunca obliva.

Kad ono tako kaže nika ne izađe na dobro. Ako promrmljaju nije loše ili nije najbolje, to se nekako pregrmi. Kada se proderu nita opasno ili neko bude natakaren pa rikne, ili neku opasnu boljku prihefto i samo plaho natandaren kopni i riknjava.

Ništa opasno je: Riknjavae neminovnus poetica garantus.

Zadeverali se Oma i Deba oko, dijagnoze, Glava boli!Hem rukopis nečitljiv,hem neki stranjski zbor, miriše na latinluk.

Ne gledaju žensku što se baildiše, samo zinuli u dijagnozu. Možemo li je posuditi malo, odgovor i ne traže, trk do Mojsija. Taksi pred vratima za svaki slučaj čeka.

Kaže Deba : Mojsije ti si najprviji i najpraviji od svih ćafira, moš li nam ovo čitabe protumačiti.

U anamo onu materinu grmi Mojsije ,ali viri. Nisam ti ja pisar od vakih slova. Idemo Hercu on je latinluk živi, koliko mu herc dozvoljava,ili ako nije rikno.

Herco kaže njemu pismena nepoznata, nema takijeh na radosnim vijestima. Idemo kod Lenjeg on pantomimu vrsno zna, možda nam nešto išareti.

Kod Lenjeg skontaše ništa od mahanja , ubebo se ni vještačko ne pomaže. Pokupiše ga pa kod Dobrog. On se smiješi i notes knjigu , mali pojmovnik iz prsluka vadi, prirasto mu srce, i oni gedaju šta piše:

dg. RIKNJAVAE NEMINOVNUS POETICA GARANTUS HABITUS SCIENTIE ET ASTRIS

med./ lat. dijagnoza (dg.)  mrijeti se mora poezija slijedi, tijelo nauci i zvijezdama; smrt neminovna; laički :rikno ti ne rikno riknućeš, a onda ti nauka i zvijezde sude ( a borami i vlast; to ne piše, logično se podrazumjeva)

E, jes mu onaj hećim mnogo pametan , mogo je kratko i jasno reći : rinknućeš stara sad pa sad, takariš zvjezde i nauku;

još dodaju,

Petrović Petar Njegoš: on se nije ženio. Hadum dokazano. Kako neće tuberan bio. U tujini po kojoj je svoje balege sijo, nije lijeka našo. U nekom kamenjaru daleko od hećima rikno.

Tako to usud radi. Ti zlo siješ i pjesmama hoćeš ,narod nevini , braću svoju da istrijebiš. E pa vidi kako se kusi trijebe.

Dali je ovo kvintet klapa pojila , duet Debe i Oma tarabukovao ili samo Deba izšargijo ne sjećamo se.

Ode konzilij svoju dijagnozu hećimu  da predstavi  on muhur na nj opiči.

A u sobi jako ona ženska umrla. Samo oči zatvorila , zaspala i usnila. Pa sad sanja i vidi i naravoučenije šalje:

Joj, mamo mamice blentovija da ih svijet take više nikad neće roditi.

Neko će reći kakva pouka i basna.Joj hajvana kaže Deba eto jel, im sada jasno šta je basna.

 

 

P.S.

Jedni * –  Slovenci

Drugi * – Kroatjanci

Treći * – Srbalji

Četvrti* – Bosanci (uključujući nekie samoproglašene ali nučno-historijski neutemeljene ,  oliti novokomponovane Bošnjacke )

Dušmani nam savjete dijele/ Iz Arhiva

Dušmani nam savjete dijele

I ovaj plakat nam visio o glavi godinama. Oni to ko biva nas hoće da uče.

Prvi plakat:Oni ne retuju protiv Islama.To znamo,objasnili im.

Drugi plakat;Oni nama lego kockice ko maloumnicima.

Ovaj treći plakat je još konkretnije savjetovao:Misli evropski – vjeruj KM

Oni , zna se koji: Vatikan, UN, OSCE, zapad , Wašinton i tako neke slične kreatur.

Oni nam sad i lekcije o tome kako da mislimo prodaju.Parama koje su donatori poslali Bosni oni se po Bosni gizdaju i šepure i plakate štancaju,

E’, pa neće moći stranski vukojebinaši. Moramo tako ,jer ono gospoda nam ne ide za perom da proste prosti došljaci iz svjetskih vukojebina. Gdje si ti vidio gospodina na zapadu. Možda ih ima, ali što ovamo dolaze sve samo šljam i goljo.Ne vide se od maski licemjerja pa ko fol ne znamo sa kim imamo posla.

I zbog tog ” neznanja ” mi njima moramo odgovor dati:

Misli svojom glavom ali vjeruj samo u Boga Jedinog milostivog, pravednog. Stvoritelja . Velimo neće moći, jer’ bo bi im mnogo toga imali pripovidat , ne baš lipoga, naprotiv vrlo lošega ili još bolje stravičnog. Lipići moji stranjski .

Jel’ to vi nas mislite i dalje takarit u zdrav mozak, oli'ti vjerujete da mislimo bubrezima, kao što vi to uobičavate raditi.

Da ne bi bila šuplja , mi ćemo konkretno i to na’ mah.

Ono nas se odnosi na sve one preponosne “blentovije” koji ni u snu ne povjerovaše “zapadnom demokratskom svijetu” , jer da smo vam i za trenutak povjerovali nas jednostavno ne bilo; ni na mapi , a kamo'li živih.

Glede toga stvar posmatramo ovako:

Zla klica, sa tri ili pet prsta svjedno je, u “ime savletovog krsta” zasjedoše. Milošević – Tuđman Karađorđevo mart 199l., Tuđman – Čosić oktobar 1992. Ženeva , Zasjedoše na nagovor mentora, riješiše u svojim zločinačkim umovima da nestane jedan narod.

Dokaz I.: Na najvećem zakonodvnom tijelu jedne zemlje – skupština BiH – Radovan Počkovič – Karadžić javno objelodani: Jedan će narod nestati.

Mentori zločinačkih umova što'no nauk traže u ” svetoj šćemlijici” Vatikana , koju stvoriše mali Jovica oli'ti mala Ivančica uz pomoć farizejskog žbira Savla, alijas Pavla, bez zere dvoumljenja prihvatiše plan za nestajanje jednog naroda. Saučesnici postadoše licemjeri Savletovog kova. A onaj narod što ima nestati ima samo jednu i po krivicu :

Prvu: Iskreno i predano vjerovanje u Jedinog Boga Svemoćnog, Milostivog i jedinog ljudskog Dobročinitelja.

1/2 druge: Još u dvanaestom vijeku udariše žig Vartikanu;i proglasiše je đavoljom crkvom i što bogatstva na narodnoj grbači skuplja.

Drugu 1/2 kriv je jevanđeljista Jovan.

A šta ima zapadni “svijet” sa tim nestajanjem jednog naroda?

pitaju se oni ko'fol, jer puca njima đonovski obraz ili pederska guza k'o karpuza, za sve što će bilo ko sa iole razuma reći i misliti.

Ali mi, dobronamjerni i naivni kakvi već jesmo , hoćemo i moramo istinu izvesti na čistac i reći:

I)Započe rat genocidno raspomamljena i pijana bratija zakrvavljenih očiju, guslarske i prangijske kučke , čiji su najveći dometi “instrumenti”.Prvima daska sa jednom strunom, otkinutom sa mjesta gdje atovi izmet izbacuje, i na njemu jadikovkom petovjekovno veličanje ” junačkog boja” koji ih odvede u petostoljećno ropstvo, koje im izvitoperi um u osvetničko – poremećeni – zločinački . Oni drugi u rukama nose onošto u gaćama nemaju i njime označavaju početak klanja. Dakle privma u pomoć priskoči ona druga zločinačka picek – kroatja zločinačka horda. Oni što zakletvu polažu na kamu i bombu i i prangama nestdoše 700.000 čestitih i nevinih jevreja, cigana i manje čestitih i nevinih srbalja.

Obje genocidne horde su nekad davno šurovale sa istim mentorima. Nacistom Pio IX (Vatikanom) i naci-arijevcima zapada. Jednima su najkreativnije zamisli su Ciklon B i tuširanje jevreja, nehrićanštva i neodgovarajućeg hrišćanstva pod njim. Kažu samo jevreja bilo 6.000.000.

Nestalim romima se broj zaustavio na 500.000. Kažu nemoguće utvrditi. Nije to, več ko jebe cigane, nisu arijevci.

Mi smo mišljenja da je ubijeno: koliko jevreja toliko cigana. U hrvatskoj je taj problem efikasno riješen.Od 120.000 cigana 1948. Hrvatske ostalo je samo 4o5 – nije greška četiri stotine pet cigana.

Neki drugi zlotvori  su u fisiji onih maleckih piklića sa dvije bombe raspršivali u pepeo milion duboko usnulih ljudi.

Ali nemojmo se zavaravati , nisu ovi “naši” toliko pametni,a još manje hrabri da to sami zamisle ili urade .Uradiše to na nagovor onih što na krst nabijaše, na lomače spaljivaše, što istrebljivaše sve što nije bijelo i hrišćansko. Onih što samo u filmu mogu izigravati nesalomljive ” Ramboe “koji spašavaju neke fiktivne demokratske svijetova. U stvrnosti su heroji samo kada lete 2-3 hiljada fite iznad nevinih i nenaoružanih masa. Sa tih visina im šalju fisije atoma, napalm roštilje i drugih smrtonosnih i razarajućih vatrometa, uništaajući čeda ove predivne i jedinstvene planete.

Kraj prvog dijela

Nastavak 14.Aprila/Travnja u 21 o9

Zeljko Joksimovic – Jos ne svice rujna zora / Song – Lyrics

 

Jos ne sviće rujna zora

jos ne trepti list sa gora

ne cuje se glas slavuja

zoru da najavi

 

Ne cuje se dah zemfira

niti svirka od pastira

tisina je, svug okolo

sve zivo pociva

 

Neka cvjeta rosno cvijece

nek’ se kiti s’ njim prolece

ja ga necu vise brati

jer nije za mene

 

Ja ga necu vise brati

jer ga nemam kome dati

kome sam ga darivao

zemlja je pokriva

 

 

 

In memoriam my Dear Baby – Omaž

 

by Little Prince

    cvijeće

ona spava    Svijet snova

 

Razigrana duša  Radovanje

Oprost   Zvijezdice

 

 Zemlja svjetlosti   Muzika ljubavi

 

    Dobro mi došla i hvalati  

 Blažena Luca         Rajske dveri

 In memoriam mojoj Malenoj   

Mali princ

 

U njegovom srcu jedna nada

da će stići u polje ljubičica

i tebi dati zaljubljeni osmjeh

čednu i prirodnu ljubav

još samo jedan jedini dan

još samo jedno jedino svjetlucanje.

 

Tada ćeš znati

da ga gubiš zauvijek

odlučio je da umre

ako ćeš se ti osjećati bolje

u njegovom srcu ostaješ

mila Luce.

 

Ova je pjesma

o Malom princu

njegovom ponovnom rođenju

i njegovoj ponovnoj smrti

ali nije tužna

jer,poslije njegove smrti

ti ćeš se osjećati bolje.

 

On može otići i kasnije

ali ide sada

na početku tvog novog dana

kada ti nećeš moći reći

nemoj otići sada

ti možeš ostati duže

i ti možeš reći valjda

i možeš spavati u miru.

 

Novi dan je pred tobom

nemoj plakati mila

čak i ako odeš

biće on dobro

**

*

Djeca u zagrljaju  Malena u cvijeću

 

Zaljubljene duše    

 

Mjesečina  Praznik ljubavi

 

Bilo je Badnje veče.

Noć prije nego što je mila Luce odlučila da ode tamo gdje je neće boljeti.

Bila je malo umorna. Ležala je uspavaćoj  sobi na bijelom ležaju snova, presvučenom u plave boje njihove ljubavi.

Dobri joj je pomogao da se obuče u anteriju boje neba i da joj rasplete kose.

-Bože mili,kako je samo lijepa. Gospodaru moj , ja za sebe nemam želja. Sve su uslišene. Molim te, još samo ovaj jedan jedini  put, podari joj mirnu smrt.

Kamin je ugodno gorio.

Poželjela je da joj Dobri  čita  stihove.

Onda se uspravila i zamolila ga da joj da jednu cigaretu. Onu žestoku, da je malo prodrma.

On je  zamoli  da se strpi ,  samo tren.Iz dnevne sobe je dogurao kolica. Na njemu je bila flaša kurvoazijea, dvije neotpakovane kutije cigareta plave i bijele boje; Drina bez filtera , Gitanes, zlatni upaljač  ,grozd rozaklije, zdjelica ribizli, tulumba i baklava.

-Prestala sam da se pitam odakle mu zimi ribizle. Odavno sam shvatila da ima tako jako snove i prejaku ljubav da sve može.

Luce se nasmiješila,sigurno ima dvadeset dva zrna ribizli i dvadeset četiri zrna rozaklije.Njihov  je, paran broj , a njoj se nešto ne broji. Gleda kako on radi ,to što radi. Za trinaest dana njihovog ljeta, trinaest godina njihovih ljeta i trinaest njihovih Božića ona se divila njegovom autizmu. Nikad nije zaboravljao ništa, ni slijed ,ni raspored. Ljubav ponajmanje.

Nasmija se . Na um joj pade neka scena iz jednog požutjelog pismena:

Poče pjesma . Dobri uzima kutiju cigara. Gitanes su , Frka zanosno pleše, ali se ne glasa. Hoće Dobri da  skine celofan. Ima on, i onu svoju Drinu bez filtera, ona je otvorena. Spušta Gitanes, uzima Drinu , otvara poklopac , uzima cigar, lagano ga o kutiju lupka, stavlja ga  u usta, prinosi upaljač pa zastane, nešto se premišlja. Spušta cigar.

To je već previše usporeno za Debu. Upečio oči na Dobrog, ko reflektori na Grbavici i ne trepće. Čim to vidje i Lenji se meškolji i budi. Gleda Debu, pa Dobrog , pa Mojsija. Niko ne obraća pažnju na njega. To je dobar znak. Mojsije potpuri valja, Senom brodice plove, Modra rijeka blista, more se valja, sve je kako treba. Krajolik i muzika se stapaju. Biće dobro, konta Lenji, nikog nije moro moliti , ni išaretiti. Zna , zakuvaće se.

Dobri pogledava na spušteni cigar Drine, a i  Ž'tan. Pa pogledava  i na Vecchia Romana i Curvoasier . Dileme su sveopšte. Natakariš ti Hamleta i Otela zajedno. Njihove dileme su ko igra klikera ,naspram ovoj igri staklenih perli.

Dobri nišani na  bocu kurvoazijea , u ruku je prima, obrće i razgleda. Neko bi reko nikad flaše staklene, a ni pića nije vidio. Pogled mu se utopio u slova. Čovjek bi pomislio jal  čita , jal ne zna čitati , pa se pravi da čita. Jes , kad ne bi znao da Dobri, osim vule vu kuše ave’ k0 mu'a, ž'tem i takvih tričarija , od francuskog ništa nije znao beknuti , a kamo li pročitat. To je dovoljno da Deba i Lenji počnu  dijalog  na visokoj nozi .

-Baš si glupak Deba, ne čita, on  boju gleda.

-Natakarila te boja , šta će mu boja. Nije žensko da vidi ima li menstruciju ili bijelo oprano.

-Jel’ milsiš – prosuto po vešu.

-Kakav te veš spopo, ja o onim žemskim bojama , ti o vešu.

-Ja konto žena veš mijenja , kada ima jal’ jedno , jal’ drugo , barem jednom dnevno.

-Što će mjenjat gaće jednom dnevno nije luda. A i što će joj gaće uopšte, ako ih treba svako malo skinuti. Gubljenje vremena.

-A ako boja procuri , jal bijela , jal crna.

-Nek uzme praznu  flašu kurvoazijea , pa u nek’ u nju boju sipa , da Dobri ima šta zagledat.

-Jesi mahnit, ne gleda ti on taj poganluk, on po boji vidi koliko je konjak dobar, jel’ dovoljno star,jel’ sazrio ili je uranio ili odocnio.

 

Naglas se smijem i pitam se kakve finte blesani  sada rade.

 

Dobri mi odgovara.

-Sada su u Svetog Ante na ponoćki. Mole biskupa ko panju ,  da ne počinje sa ponoćkom , odocnio im jaran Mujo.

Vikar Vilić će pitati :

-Kakav te Mujo sada spopo?

-Kako ba, koji Mujo ?To je naš jaran Deba.

-A koji si mu ti?

-On je Lenji , Mujin jaran.

-A koji si mi ti?

-On je Herco , Lenjeg pajdo.

-A Brada koji si mu ti?

-On je Mojsije propovjednik i najbolji prijatelj Malog Princa , kojeg od milja zovu Dobri.

-Ko ga zove Dobri ?

-Svi mi, samo ga Frka zove Mali Prinče moj.

-A koji si mi ti?

-On je Baška Baša,  raspuščenica San.

-A koja si mi ti lajavušo jedna, ovo je nebeski hram?

-Ona je Zlata Mojsijeva ljubav.

-Koja si ti firaunko jedna.

-Nije ti Lela Jela Jelena  firaunka, mater ti je – ne bi dala Frka na Lelu Jelu Jelenu , koja se izmicala ustranu od Herce. Prevario je , jednom  ali za sva vremena.

Uto bi ušo Deba, svi bi se okrenuli biskupu:

-Eto sad mo'š početi  misu. Mujo došo. Požuri , što si  zino,  docniš , vidiš da te pičanstvo čeka!

Deba bi prišo konziliju i onako tiho na uho , da su  ga čak u   Katedrali  jedva čuli:

– Nigdje ne nađoh Dobrog. Mora da su ga one ljepot noge opet privele.

 

Malo me nasmijo, malo me u jednoj šali proveo kroz konzilij. Nije zaboravio ni moje noge sa prvog susreta pomenuti, a ni dane našeg prvog ljeta. Sve naše godine je ubacio u par riječi.

Ustaje, malo ih pomiluje, poljubi oba koljena i navuče ćebe koje je spalo. Meni toplo u grudima, vali se prosuše tijelom. Ja ga sa čežnjom gledamm, on lagano  priljubljuje svoje usne na moje. Znam šta misli. Nigdje nam se ne žuri.

Bože mili , kako sam bila sretna sa njim. Koliko me samo boljela ta ljubav.

Uzeo je flašu, zagledao je, obrnuo, okrenuo i nasu   dva kurvoazijea u kristalne čaše. Prvo onu lijevu do srce  od srca. Zatim onu desnu nevjernu, lutaličku. Uzeo bi kutiju žtanke , tanano bi pomilovao celofan do se Ciganka probudi. Onda bi nježno , sasvim blago odvojio celofan. Ciganka bi zaplesala . Otvorio bi kutiju, stavio dvije cigare usta , pripalio ih. Meni stavio među usne jednu , sebi drugu. Meni lijevu , onu ljubavnu od srca . Sebi ono desnu, nevjernu , skitalačku.

Povukli smo dim , istovemeno i otpuhnili ga neistovremeno . Ja ga nisam otpuhnula. Ja sam se zakašljala, nije mi prijala.

-U zadnje vrijeme  cigare su sve lošije, neku krđu stavljaju u njih. Pokušaj manji dim.

Poslušam ga i više ne kašljem i uživam u njoj.

Tada počinje igra rozaklije, ribizli , baklave i tulumbe.

Jedno zrno grožda ja  njemu, on zrno meni. Komadić baklave ja njemu, komadić tulumbe on meni. Ja njemu zrno ribizle, on meni i tako dvadeset dva puta. Između svakog po dva poljubca .Ja njemu jedan, on meni jedan. On bi kao nespretan bio, ispala bi mu rozaklija ili ribizla .Nije se stidio da mu i tulumba ili baklavica ispadu. Onda bi ih tražio, dotaknuo bi  mi butine, nekad grudi, nekad stegna, ništa nije ostavljao na miru.

Nespretnjaković jedan .Čak bi ponekad i usne mašio i u lice , uši, vrat i grudi me ljubio ,kao da traži ono što mu ispada. Ja sam se smijala, odgurivala ga. Govorila mu da je smotan i blesav. Da je ljubav moja, jedina. Njegove su oči iskrile, sve bi mi je  bliži bio .

Odjednom bjeh naga i uzbuđena  , a da toga nisam ni svjesna. I onda mu je bilo lako da me ubere. Tako je bilo ovo veče. Meni nije padalo na pamet da bih mogla voditi ljubav. A evo ja je vodim, i isti žar iz mene izbija, kao onu našu prvu veče , prije trinaest godina. Valovi ljubavi iz mene biju, on ih prima i jača ih i šta ću nego se predati i vrisnuti: Joj, Dobri Dobrice.

On me ljubi i ljubi, nježno miluje i uranja se još samo tren i onda me preplavi zahvalnost i ja ga stišćem i ne dam da mi opet bježi.

I dok se  grčevi polako smiruju, otvaram oči i vidim on je vesao , smješi mi se i kaže:

-Volim te, malena moja, nemoj mi ići, molim te ,ostani.

Nemam izbora , već mu odgovaram:

-Volim te prinče mali, ali vrijeme je došlo. Umorna sam i moram spiti. Drži me za ruku. Biće mi lakše kada znam da si tu.

Mali princ je ljubi, ne grčevito i bolno.Već lagano i nježno. Zna sve je u parovima. Ponekad je ignorisao  parove. Nekako je on uvijek ostajao bez svoga i bojao se ponovo upariti. Primo je za ruku i suzama joj orosio topli dlan.

Bolero je svirao, njene prelijepe oči bile su orošene suzama zahvalnosti.

Dok je tonula u san, pomislila je:

-Nisam znala da moj maleni ima suza.

I onda se muziku okrenula .Tokata i fuga u D molu je nebo dozivala.


**

 


Bolero je u sjećanjima još odzvanjao,  njene prelijepe plavetne  oči  su  se i u snu smješile. Ljubav je pobijedila.

Smrt je strljivo , u uglu , sjedila i  čekala. Mali princ je zamolio da malo prošeta u snježnu noć i osvježi se. Niko neće

pobjeći.

Smrt se postidjela i izašla.

I onda se muzika još jednom  okrenula.Tokata i fuga u D molu i Bolero su se izmješali  i malo stišali nalik ljubavnoj čežnji.

Malena je  je zaspala i više se nije probudila. Dvadeset četiri sata je spavala.Toliko je bila umorna.Dobri je želio da je to san ozdravljenja.I čitao joj pjesme njihove. Čitao i čitao , a muzika je sama lelujala. Ponekad bi se čulo i Alelujah.

Ljubio joj ruke. Cjelovima kvasio usne želeći joj dati godina svojih. Milovao kosu koj je sve manje iskrila. Glavu polagao na grudi koje su sve tiše sanjale. Govorio da je voli .Da je ona njegova Malena , što ljubav po njhoj ime nosi . Luce je postajala prozračnije.

Mali Princ je je pogasio sva svjetla, otvorio prozor okrenuo se ka Malenoj. Ona je još bila tu.

Postajala  je svetlost, kojoj on prilazi i ljubi je. A suze koje ne žaluju , već slave ljubav, na usne joj spušta. Ona zatrepće očima, u zakutcima njihovim Dobri sluti riječi  :

-Ljubavi moja jedina.

Nije ih uspjela otvoriti . Samo mu je ruku blago stisnula. Znala je da je tu. Ni uzdah nije pustila. Tek jedna grlica plava mu slijeće na lijevo rame. Kljunom mu dotiče usne, vesela je , razigrana ,ali on zna da mora ići.

Odlerpršala je.

Dobri ju je čeznutljivo gledao i mahao, dok se ona spajala sa tisućama pahulja bijelih i leprešala ka nebeskim dverima. Ne zna šta mu je. Nema sunca, a njemu oči vlaže.

Njegove molbe su uslišene.

Umrla je mirno u snu, pred samu ponoć ; tačno u vrijeme kada su se prvi put spajali. I  sinoć , poslijednji put .

Smrt je kasnila jedan dan.

To je bio njen poklon mojoj malenoj.

Rastali smo se u Blagoslovljenoj noći.

**

*

 

 

Copy of ona spava crvena  Autoportretova ljubav

 

Mali princ  

 

 

**

Pjesmu o Malom Princu  Luce je pjevala u ljeto godine kada će umrijeti.

Pisana je na engleskom 1984. godine.

 

 

Little prince

 

In his heart is only one hope

that he come in field or the violet

and give you his lovely smile

modest and naive love

yet only one day

yet only one twinkle.

 

Than you would know

that you lose him

for ever

he decide the dead

but you should feel better

tomorrow

in his heart you stay.

 

This is sing

about Little Prince

his against borning

and his against dead

but he is not sorrow

because after his dead

you feel better tomorrow.

 

He might have gone letter

but he going now

on begining your new days

when you cannot say

don't go now

you ought to have stayed longer

aan you oughr to say maybe

may he rest in peace.

 

New day is front off your side

and don't  cra my dear Baby

and if you go away

he will be fine

 

Prevod je napisao Dobri. Nama se svidio.

**

*

Pjesma koja slijedi je naš mali prilog ovoj večeri.

Pisana je  par mjeseci prije njihovog  rastanka.

Nije pročitana one večeri kad su se opraštali.

 Muzičku pratnju  je odabrao Dobri.

 

 

Vali Livade pokraj Modre rijeke

 

Nebeska ruža Rađanje

Poklanjajući ruže

 

Ljubavi jedina

Kunem se ljubavlju tvojom

imam samo devedeset dana

tri po trideset

za molitve

mirisnih sanja

Za ljubav mnogo dara

iz malog parka beskućnika

deset pupoljak ruža

za tebe  ubraću mila

za snove jednu orošenu

za tugu drugu žutu

za sreću treću šarenu

za tebe četvrtu zelenu

za samoću petu safirnu

za nježnost šestu ružičasti

za vrlinu sedmu plavu

za nevinost osmu nevinu

za ljubav devetu rubinovu

za nas desetu duginu

za mene neće ostati ništa

zato sad bolero puštam

poklanjala si mi sebe

najljepšu od svih

Luce Malena

 

 

Ljubavi jedina

Kunem se ljubavlju mojom

Ostalo mi je samo četrdeset dana

trideset i deset

za molitvu

mirisnih sanja

za ljubav nešto dara

iz velikog parka beznađa

ukrast ću samo za tebe

poklanjati drugim

četiri ružina pupoljka

prvi bijeli neotvoreni

za prvu godinu snova tvojih

drugi safirni skoro neotvoreni

za drugu godinu čežnje tvoje

treći rubinov poluotvoreni

za treću godinu tvoje ljepote

četvrti crveno žuti rastvoreni

za četvtu godinu poklonjenu

nevinosti mojoj  i tvojoj

staviti ću ih u kristale nade

gledati i  mirisima  iščekivati

kada poslijednji pupoljak  uvene

ostaće ti samo ljubav moja

kada rubin odsjaji

sanjaće me ljepota tvoja

kada safir popada

ostaće ti čežnja moja

kada bijeli potamni

ostaće ti snovi moji

prestajem da plešem

i da se molim

muzika mi donosi tebe

najljepšu od svih ruža

Luce Malena.

 

 

 

 

a

 

Plavetna dama

 

Beharli dani

 

Smiraj

 

Savršeni snježni dan

 

Plave ga oči nježno gledaju ,

dvije su suze iz njih kanule.

Iz lijevog rubin ljubavna

iz desnog safir milosna.

Snage u njoj više ni

očima ga zove

prilazi joj

šapuće mu

još uvijek pojem slavuja

Poljubi me i zagrli me

molim te.

Tako sam umorna

a i ledeno mi je.

On je grli

toplo i zaljubljeno

kao tananu raskoš

njihovih beharli dana.

Djeca se za ruke primaju

leprašaju za grlicama i ružama

ka smiraju.

A bejaše savršen

snježni dan.

Ketty Lester – When a Woman Loves a Man / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

 

 


“When A Woman Loves A  Man”

 

When a woman loves a man,

Can't keep his mind on nothin’ else,

He'd change the world for the good thing he's found.

If she is bad, he can't see it,

She can do no wrong,

Turn his back on his best friend

if he put her down.

 

 

When a woman loves a woman,

He'll spend his very last dime

Tryin’ to hold on to what he needs.

He'd give up all his comforts

And sleep out in the rain,

If she said that's the way

It ought to be.

 

 

Well, this woman loves you, man.

I gave you everything I have,

Tryin’ to hold on to your heartless love.

Baby, please don't treat me bad.

 

 

When a woman loves a man,

Down deep in his soul,

She can bring him such misery.

If she is playin’ him for a fool,

He's the last one to know.

Lovin’ eyes can never see.

 

 

When a woman loves a man

He can do her no wrong,

He can never want

Some other girl.

 

Yes,When a woman loves a man

I know exactly how he feels,

‘Cause baby, baby, you're my world

When a woman loves a man….

 

 

Kad žena voli čovjeka,

 

Kad žena voli čovjeka,

Ne može zadržati svoj um na nečem drugom,

Ona bi mjenjal svijet za dobru stvar koju je našla.

Ako je loše, ona to ne može  vidjeti,

On  ne  može učiniti ništa loše,

Okrene leđa najboljoj prijatellici ,ako ga ima

 

Kad žena voli čovjeka,

On će dati svoju poslednju paru

Pokušavajući da zadrži ono što joj treba.

Ona će odustati od svih udobnosti

I spavati na kiši,

Ako je on  rekao da je to način

Tako treba da bude.

 

Pa, ova žena  te voli, čovječe

Dala sam ti sve što imam,

Pokušavam da zadrži tvoju bezdušni ljubav.

Dušo, molim te, ne budi prema meni loš.

 

Kad žena voli čovjeka,

Duboko u duši,

On je može ga dovesti takve patnje.

Ako je pravi ‘budalom

Ona je zadnja koji zna.

Zaljubljene’ oči nikada ne mogu vidjeti.

 

Kad žena voli čovjeka

Ona može da mu radi ništa loše,

Ona nikada ne  želi

Nekog drugog čovjeka

 

Da, kad žena voli čovjeka

Znam točno kako se oseća,

Jer baby, baby, ti si moj svet

Kad žena voli čovjeka ….