Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 


cvijetni-vodoskoci  njezno-i-leprsavo

Cvijetni vodoskoci                                                           Nježno i klepršavo

 

dartdin-modre-rijeke  jesenji-plam

Đardin modre rijeke                                                               Jesenji plam

 

varijacije-ivarijacije-ii

Varijacije

 

dardinski-velovi  cvijetno-nebo-bosne-zemlje-bozije-milosti-i

Đardinski velovi                                                          Cvijetno nebo Bosne zemlje Božije milosti I

 

uzburkana-mladost-ii  zavodljiva-jesen

Uzburkana mladost II                                                Zavodljiva jesen

 

sjaj-druge  evergreen-modra-rijeka

Sjaj druge                                                                      Evergreen Modre rijeka

 

boje-univerzuma-iboje-univerzuma-ii

Boje univerzuma

 

zelena-razigranost-izelena-razigranost-ii

Zelena  razigranost

Vesna Parun – Za sve su kriva djetinjstva naša

Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
Zapuštenih predjela mašte
Nenavikli na poslušnost zlu.

Iznikli smo pokraj drumova
I s nama rastao je strah naš
Od divljih kopita koja će nas pregaziti
I od kamena međašnih koji će razdvojiti
Našu mladost.

Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce
U kojem se nije zaustavio jauk.

Svijet je u nas ulazio neskladno
I ranjavao naša čela
Zveketom svojih ubojitih istina
I bukom zvijezda zakašnjelih.

Starimo. A bajke idu uz nas
Kao stado za ognjem u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi.
Oteščale i tužne.

LJILJANA NIKOLOVSKA (Magazin) – “BESANE NOCI” / Song – Lyrics

Besane mi noci sve,

besane mi zbog tebe;

besane mi noci sve,

jer ti nisi kraj mene.

Ref.

Zivim, a kako,

slutis li-ti sto me ostavi?

Zivim, a ne znam cemu to,

kada nismo zajedno;

suzo, moja malena,

mladosti moja ranjena.

Besane mi noci sve,

besane mi zbog tebe.

Kad te samog svi ostave,

ti se vrati, vrati se.

Ref.

Zivim, a kako,

slutis li-ti sto me ostavi?

Zivim, a ne znam cemu to,

kada nismo zajedno;

suzo, moja malena,

mladosti moja ranjena.

 

 

Besane mi noci sve,

besane mi zbog tebe;

besane mi noci sve,

jer ti nisi kraj mene.

Ref.

Zivim, a kako,slutis li

ti sto me ostavi?

Zivim, a ne znam cemu to,

kada nismo zajedno;

suzo, moja malena,

mladosti moja ranjena.

Besane mi noci sve,

besane mi zbog tebe.

Kad te samog svi ostave,

ti se vrati, vrati se.

Bleki – Jedna savim neobična vožnja peticom

 

 

Tramvaj petica bješe plava

tramvajska malo duža relacija

i jedna dama sasvim sama

putanja Nedžarići Baščaršija.

 

Da li je mjseto slobodno

nijemo ovaj sa rolkom pita

po volji nek bude ugodno

klimaj glave lagano hita.

 

Imate li možda sat

pogledah nju do sebe

odma šah mat i pat

pazi ova mala grebe.

 

Ne nemam ima na crkvi

Taj  je tako običan i tačan

tako kišni dan nije mrki

već samo ugodan i mračan.

 

Vidi malena ima divne oči

ni moje srce nije slijepo

volio bih bar neke moći

leprša kosa molim lijepo.

 

Brada stara  dan jedan

onako u crnom ona snena

valjda nisam jako bjedan

meni ti ruku daje  žena.

 

Mislim možda smo  par

nedostaje mi samo ruža

baš  jedno drugom dar

ona osmijeh poklon pruža.

 

Stisak ruke tu na kraju

nježno prijateljski onako

ko prijatelji što srce daju

simpatija ne dođe tek tako.

 

Dok kiša lagano licem pada

srećkoviću jedan noge se hvataj

telefon imaš šta hoćeš sada

sutra nazovi noćas snove sanjaj.

 

Samo pazi pjesniče ko fol

da te slijedeća ne pokupi ko lava

i zada udovici onoj novu bol

neka šestica  svjetlucava  i  plava.

 

Vesna Parun – Ti Koja Imaš Nevinije Ruke

 

 

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

i koja si mudra kao bezbrižnost.

Ti koja umiješ s njegova čela čitati

bolje od mene njegovu samoću,

i koja otklanjaš spore sjenke

kolebanja s njegova lica

kao što proljetni vjetar otklanja

sjene oblaka koje plove nad brijegom.

 

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce

i tvoja bedra zaustavljaju bol,

ako je tvoje ime počinak

njegovim mislima, i tvoje grlo

hladovina njegovu ležaju,

i noć tvojega glasa voćnjak

još nedodirnut olujama.

 

Onda ostani pokraj njega

i budi pobožnija od sviju

koje su ga ljubile prije tebe.

Boj se jeka što se približuju

nedužnim posteljama ljubavi.

I blaga budi njegovu snu

pod nevidljivom planinom

na rubu mora koje huči.

Vesna Parun – Kad bi se moglo otputovati

Kad bi se moglo otputovati, kad bi se moglo sjesti na konja
i otići zauvijek, ili neku staru ladju
prevariti da nas odvede iz grada,
prijatelj bi ostavio prijatelja, mati bi ostavila djecu.
Kuće bi se raspukle od suza onih koji ostaju
planine bi zazelenile od pjesme onih koji odlaze.

Pa ne znam s kime bih htjela iščekati zoru
sa onima koji plaču, ili sa onima što pjevaju.
Jer koji plaču polako će se utješiti
a koji pjevaju umorit će se pjesme.

Ja nikad ne bih otputovala ni na konju ni na ladji
jer su mi i onako već daleko svi koje htjedoh zadržati blizu.
Jer nemam od koga da bježim. I zato jer se plašim povratka.

Ali kad bi se moglo otići zauvijek, i zaista otići s pjesmom
mislim da bih se rastajala dugo od mjesta na kojima sam plakala.
I nikad ne bih zaboravila one koji su zbog mene, bar jednom
bili malo radosni i praštali mi nasmiješeni.

Meri Cetinić – Potraži me u predgrađu / Song – Lyrics

 

Srce duginih boja     Svjetlost u srcu   Usamljena duša

 

 

 

 

Potrazi me u predgradju

 

Ova dvorista, puna neba i ptica

udju ko muzika stara

nekud duboko u nas

i tu uvijek ostanu

 

Potrazi me u predgradju

na ulici, na raskrscu

gdje mi je jorgovan rasuo perle

gdje nam je proljece dotaklo usne

i pobjeglo

 

Potrazi me u predgradju

kraj vlakova sto prolaze

bit cemo sami u svitanje dana

bit cemo sami u pjesmama ptica

ko nekada

 

Drijemaju jedra od rublja i cvijeca

cekaju vjetar da nekuda plove

cujes li, nase nas predgradje zove

traze te kuce i ulice stare

 

Potrazi me u predgradju

poljubi me u sjecanju

bar onih sati kad ostanes sam

ako me sada jos imalo volis

potrazi me

 

Ti nemas prsten sa naseg vjencanja

al’ pamtis strehu na kraju grada

bez mnogo cvijeca, bez vela i zlata

bila sam s tobom sretna ko nikad

Potraži me u predgrađu..

 

Pismo djevojci sa nevidljivim pjegicama i bolom u grudima

Pjegice,

Dan je prelijep,

hladan i kišovit.

Odakle da počnem mila, a da se tvoga bola u grudima ne dotaknem.

Mnogo toga , ti o meni , ne znaš ljubavi.

Da znaš , možda ne bi samo plakala ,već bi se ponekad i nasmijala i rekla:

-Glupko,uvjek je bio malo blesav. A mio i drag. Jedini moj Princ mali.

 

Pitala bi se šta ja noću radim?

Ne bih se zamislio,

Malo bih se počešao, ono naopako.

Lijevom rukom, preko glave iznad desnog uha.

Dobro si rekla , Glupko.

Naopako se i češkam i sa tobom uvijek počinjem:

Po svu noć ja tebe sanjam mila moja.

Po svu noć ja tako , uz tebe draga počivam,

uz nevjestu svoju, života darove snivam.

 

Da mila,

od kada si me nazvala Dragim ti si moja nevjesta postala.

Pod Nebom i zvjezdama .

Mjesec mi i maglece svjedoci.

A naša noć je uvijek tako snena ,zvjezdana.

Dragi tvoj često nije krja tebe ,

da te zagrli i suze poljubcima briše.

Suzama si lice zasula, udovica si moja malena,

crne velove po polju ljubičica prosula.

 

Po svu noć ja tako , uz dragu se jedinu odmaram ,

Uz nevjestu moju, za me neudatu , ja tako po svu noć,

njene cjelove milujem, ljubavlju je neispavam.

Po svu noć ja tako,život naš dozivam,

po svu noć ja tako ,

ljubav jedinu cjelivam.

Po svu noć ja je tako volim

Po svu noć ti me jako voliš

Po svu noć se volimo mi.

 

To tako miriše na Poa, mila

Budler krao,

Rembo u zvijezde okivao

Jesenjin pomalo mezetio,

Mak na stećke klesao ,

Indexi opjevali.

Zašto nas ja ne bih ugurao u taj mit.

Kad nježnije od njih o ljubavi snim.

 

Naša to ljubav zaslužuje.

Koga briga ako jednog dana umrem ,

jer obala je tvoja meni šaputala riječi ljubavne.

Da,obala tvoje mi dodirima šaputale,tvoje tajne okrivala.

Kada se smiješ tvoje nevidljive pjegice me grle,

čak i kada me ljubiš moje bore sanjaju,

da su ljubavnici tvojim strahovima i skrivanjima.

More mi na uho šumi

tvoje tajne predviđa da bih lakše po tvome tijelu brodio.

 

Kada se ljutiš,

ožiljci koji se ne vide ,

nestaju,

kada sanjaš da te berem.

pjesak naš nas ćuti,

tugu kupi ,

a ja , po svu noć tako , tebe tražim ,

jer mjesec žmirka ,

žuti

huči, vri

da se volimo mi.

 

Malena a Mila moja,

Bog milosti i ljubavi me pita, čemu je , kome je duša, Makusmče sretno.

Tada mi svjetlost u dušu kane, jedna kap za čitav univerzum snova i ljubavi.

Duša moja je zbog Tebe,ljubavi, od Boga data radi milosti ,

dobrote tvoje i snova zapretenih u velove čekanja i uzdrhtalih nadanja.

Tren prije me boljelo,kao tebe nekad,

časak prije tuga me htjela ubiti.

Kao tebe sada.

Ali više ne.

 

Ime ti je Nada,žena bezgrešna.

Nikad me nemoj pitati o čemu pjevam,

jer dvanaest su poupoljaka , krhkih i bijelih,

orošenih suncem i krvlju mojih snova,

naizmjenično su prošarane plavim velovima moje tuge.

Za svaku našu godinu traganja,

do dana onoga kada sam te sreo i namah zavolio ,

po jedna krhka ruža.

Za svako stoljeće kada bješe srcu mome neznana po pupoljak krhki.

Pitao sam se , da li sam se ja tada oprostio od tebe, Mila moja.

Znaš kalendari i čast. Vrlo zlohuda kombinacija.

Nije mi bilo važno,jer znao sam da voljeću te do groba,barem.

A možda i poslije,ali ti too ne mogu zasigurno reći.

Radio smo mnogo toga, uh grijeh mi i sama misao ,

pa i poslije nas,pa me toplina ,možda , mnogo jača gore čeka.

Pomišljao sam , voljeti , dotaći , čednost tvoju bilo grešno i pretoplo

Zato tih dvanaest bijelih pupoljaka,naizmjenično osunčanih i orošenih, a prekrasnih,

još uvijek samuju na splavu opraštanja.

 

Da, ruže ne poklanjam tebi ,mila moja.

Već oprostu , u ime ljubavi,snova i pjesama darovanih

plavoj anteriji,što još uvijek na ležaju sniva,

da je nevjesta moja oblači.

Zaista , ta anterija sasvim zavodljivo miriše.

Na tebe,tvoje tijelo bijelo,

mazne grudi sedefaste,

cvijetove tvoga đardina

jer moje su je pjesme lepršale na tebi,

da bih je ja nestašno skidao .

 

I zato ne pitaj me o čemu pjevam,ljubavi moja.

Lakše se živi mila moja.

Kad o ljubavi pjevam,oči su zeru bistrije kao kad bjelokost usnama prinosim.

I memoj mi zamjeriti . Malena ,ako tugu u stihu slutiš.

Više ništa ne trebam Mila. Za sebe se više i ne molim.

Samo tebe sanjam begunice duše moje.

U snovima mi dolaziš.

 

O dodji ,već jednom, prolece, smeh ljubavnice zemljin mi donesi.

Neka zakuca sreće u očima tvojim,

Nestrpljiva i nemilovana da se odzrazi u duši mojoj!

Dođi mi , u naletima nemira usred lišća i cveća koje hita da se raznese stazama naših dodira.

Da zajedno pojimo,

Jutros mi je ruža procjetala.

 

Dođi mi kao sjajna pobuna protiv damara tvojih ,

baci se u noć,

u tamu vode Oceana mog,

iznad zemlje,

oglasi slobodu zarobljnih klica Tišna i sni!

Dođi mi kao smijeh munje, urlik oluje,

odjekni u Čednom gradu ,

oslobodi reč ugušenu,

bol koji je zapeo u danima pređašnjim.

Uz kristale Modre rijeke osnaži nasu borbu ,

ne posustaj , budi pobednik smrti!

 

Kako da završim mila, a da mi se nevidljive pjegice nasmješe.

Život je prelijep malena.

A , ja te volim i ti to znaš.

Šaban Bajramović -/Gypsi Jazz – Reci mi /Song – Lyrics – Prevod na Bosanski

  Maca

 

 

Srce puno radosti  Plam ljubavi  Putevi  Izlet

Reci mi, hoću da znadem,

dal’ je to ljubav i osećaj, zagrljaj tvoj.

Reci mi, hoću da znadem,

dal’ je to ljubav i osećaj zagrljaj tvoj.

 

Na ovom svetu je još mnogo očiju,

koje bi htele mi reć’,

al’ ljubav slatka je,

ostani kraj mene da ne bude kasno već.

 

Ako ti draga me voliš,

reci mi sada jer sutra biće kasno već,

reci mi hoću da znadem,

dal’ je to ljubav i osećaj, zagrljaj tvoj.

 

Na ovom svetu je još mnogo očiju,

koje bi htele mi reć’,

al’ ljubav slatka je,

ostani kraj mene da ne bude kasno već.

.