Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti


 

Plave i ljubičaste sjenke                                                            Miris plavih ruža

 

 

Plavo žuti vrt                                                                   Zlaćani ružičnjak

 

 

Zeleni krjaolik                                                          Čarolija sutona

 

  

Sunčeva putanja                                                                 Nevinost i krv

 

 

Beharli grm                                                               Praznik mimoze

 

  

Zvijezdana rijeka                                                  Molitva

 

Violetni vjetrovi

 

 

Djetinja ljubav                                                               Ruža i vali

E. A. Poe – Oponašanje

Na talasu plime moćne

oholosti danonoćne –

na veliku tajnu, na san,

sad mi liči život darivan;

 

 

znam da san taj nesuvisli

bi pun čedne, budne misli

bića čiji jedan mili deo

moj dah nikad ne bi sreo

 

 

da si prošla pored mene

kroz oči mi zatvorene!

Neka mine iz vazduha

ta vizija moga duha;

 

jer to sjajno vreme sada

nestalo je, a sa njime i nada,

a moj mir kojem se nadah

prođe kao kratki uzdah:

ne brine me  smrt  njena

mišlju mojom  donešena

 

 

Indexi i Davorin Popović- S tobom dijelim sve / Song – Lyrics


Blagoslov Modre rijeke  Moje čežnje   Zadivljujuća svjetlost

 

 

Čudna su mi svjetla tvojih zjena

kad ih sklopiš sve u

tamu tone

čudna si mi ljepša od svih žena

a znam da s tobom idem nekom kraju

svom

 

čudno mi je kad te noću ljubim

kad me grliš nestvarna si sva

svakog trena

pomalo te gubim

a znam s tobom dijelim život sve do dna

 

sve s tobom gubim sve

sve

tiši je tvoj glas

ti čudna si mi još

kad odlaziš u noć

zaboravljaš na nas

 

čudno

mi je noću  kad te  ljubim

kad me grliš nestvarna si sva

svakog trena pomalo te gubim

a znam s tobom dijelim život sve do dna

 

sve s tobom gubim sve

sve tiši je tvoj

glas

ti čudna si mi još

kad odlaziš u noć

zaboravljaš na nas

 

Bleki – Muzika , suze i molitva

 

 

 

 

Nekada

neka te muzika

natjera

da osjetiš prostranstvo

ljepotu neba i savršenu

neuslovljenu ljubav

što ka zemlji i ljudima hita

 

dok te ta ljubav

milost Božanska opija

uznaša

osjetiš se tako sitno i bespomočno

u grudima te nešto probada

stišće

 

pomoći nema

ne želiš je

suze same liju

dok se moliš

oči dižeš

Nebu

sedam njih

 

među njima

i ono

jedno jedino

Bosne naše

Grada čednosti

neponovljivo

i čudesno

 

samo

takve molitve se primaju

Stvoritelj se zato pobrinuo

 

Moji razgovori sa neznancem / III .Dio

 

 

Čekam.

Šuti.

Čekam .

Šuti,

 

Očekivala sam nastavak.Sedam dana – šuti.

Idem ga naljepit, ko bebica zvečku.

 

Nazovem ga.

Eh,pitaćete odakle mi telefon.

Oglasio čovo da mu treba saradnica.

 

-Dobar veče.

-Dobar veče.Izvolite ga.

 

Joj kretena, ali glas mu po mojoj volji, promukao ali nježno razumljiv.

Prešuti.

A možda je neki nepismeni jado,pa se u njegovoj vukoderini tako avazi sa ženama.

Zašto po mojoj volji?

Jednostavno ne volim slušati muškarce da zbore.

Mnogo ga tupe i prave se važni.

Hajd to mogu pregrmiti,ni po jada.

Ali što mogu pametovati?

Rekli bi ljudi svaki od njih ,najmanje Sokrat.

A kompleksaši manje vrijednosti,ha se isprečiš ispred njih.

 

 

-Ja po oglasu.

-Kojem oglasu?

 

Vidim ja hablečina.Ne mre pamtiti ni svoj oglas.

-Za saradnicu.

-Koju saradnicu.

-Saradnica za saradnju.

-Što će mi saradnica.

-Tako mi rekli u birovu.

-Kojem „birovh“, da nije slučajno „burov“ u pitanju.

 

Rekoh li ja pametni moraju pokazati svoj um.

 

-Birov za posa.

-Aba zo.

 

-Znaš li slikati.

-Ne ja.Ni slučajno.

-Ne pada mi napamet.Takva saradnica. Čuj saradnica, a ne zna slikat.

-Hajd…

-Nemoj reći zdravo.Nego znaš li čistiti?

-Štttta?

-Ma sve.Valjda čistiš po kući.

 

Trebala mi lova, malo dekintirana,mnogo mi duguju za radove,šta ću odvalim.

 

-Ja sam profesionalna spremačica.I preko mrtvih  leševe ako treba gaziti.

-Dobila si poso.Vidim ja pametna si ti.Normalno, gdje si vidjela da se gazi prkeo živih leševa.

 

I hek slušalicu.

 

-Hud ili lud nema treće.

 

A u pravu je.Imam ja pravo.Gdje sam vidjela da se gazi preko živih leševa?

Nigdje.Ali nisam vidjela ni da se gazi preko mrtvih leševa.Samo ih zakopaju.

 

A ne znam ,što me bar ne pita za ime.

Nisam ni ja njega , ali ja sam dama.

Dame biraju.

Joj, jesam dobro izabrala,postadoh higijeničarka.

 

Krah trećeg dijela.

 

 

Nena Ivošević – Saznala sam kako ljubi more / Song – Lyrics

 


Saznala sam kako ljubi more prilazeći svome žalu,

osetila njegove sam zore, poljupce u maestralu.

Saznala sam kako ljubi more i na prste išla k njemu,

svoje sam mu otvarala dvore, našla njegov trag u svemu…

Saznala sam kako ljubi more, ti si nekad kao ono,

saznala sam kako ljubi more, dok nas isto budi zvono…

Saznala sam kako ljubi more, ti me nekad ljubiš tako,

saznala sam kako ljubi more, tiho, nežno i polako…

Saznala sam kako ljubi more, kako ljubi more,

saznala sam kako, kako sviću zore,

i dok neba pale se i gore, saznala sam kako ljubi more…

Saznala sam kako ljubi more, kad su dani, bistri, vedri,

ladje poput orahove kore, dok po njima pluta jedri.

Saznala sam kako ljubi more, svoje zvezde i mornare,

svi dragulji što na svetu gore, njegovim se sjajem žare.

Saznala sam kako ljubi more, ti si nekad kao ono,

saznala sam kako ljubi more, dok nas isto budi zvono…

Saznala sam kako ljubi more, ti me nekad ljubiš tako,

saznala sam kako ljubi more, tiho, nežno i polako…

Saznala sam kako ljubi more, kako ljubi more,

saznala sam kako, kako sviću zore,

i dok neba pale se i gore, saznala sam kako ljubi more…

 

Naš prijatelj Ivica Matić večeras slavi Uskrs / Iz Arhiva

Naš prijatelj Ivica Matić večeras slavi Uskrs

 

 

 

 

  Život je lijep

 

  

 

  

 

  

 

 

 

Naš prijatelj Ivica Matić večeras slavi UskrsI

 

Veselo i toplo je u njegovom  domu.

Uvijek je bilo.

I večeras će .

Blagdan je.

Ktomu će dom  biti pun dobrih djevojčica i ljudi.

Dobrica  je  naš Ivica.

Velika.

I samo se sa takvim bićima druži.

 

Možda će nas se sjetiti i nazdraviti nam za prošle dane.

I buduće.

Sretan je Ivica čovjek.

 

A nije   dobro krenuo njegov život.

 

Bio je dijete kada mu je umro otac.

Nije ga previše zapamtio  jer je radio  u tujini.

Morala je otići  i njegova majka , kad je ostala samohrana.

Trbuhom za kruhom.

 

A Ivica?

Ne pitajte.

Ipak reći ćemo, iako ga boli , on to ne pominje.

 

Osta dijete kod rodbine, daleko od rodnog grada.

Nisu ni neka rodbina bili.

Stranci ,komšije.

Rodbina je rodbina, a siroče je siroče.

Dijete je , odjednom,  samo .

Oca nema. Zna da se neće vratiti.

Majku ima, ali je daleko.

 

Još ne zna dijete da se ona nikad neće vratiti.

Navratiće  jednom ,  ajd’ recimo dvaputa godišnje.

O , da.

Dobro se ona brine o njemu.

Sve on ima.

I igračaka više nego drugi.

I đeparac za dva-tri dječaka.

I novu vestu , pantalone i cipele.

Čak i sat.

Marvil ili darvil?

Obadva.

 

Jedan za jutanju  , drugi za onu laku noć suzu.

Ne , ne plače on.

Nikada.

Samo suze same kanu. Čiste i čestite kao kap rose.

Nisu baš poslušne te dječije suze.

 

Zar ne , Ivice ?

Mnogo bole.

I slane su.

 

A milovanje po kosi?

A poljubac za laku noć?

A dobro jutro sine, da li si lijepo sanjao?

Toga nema.

Insan se na sve navikne.

Dijete malo teže.

I ne zaboravlja.

 

Lažemo!

Bude toga .

Dvije sedmice ljetnog ferja.

Ponekad za Božić.

Za uskrs  ,  već ne.

Dođe novčana uputnica.

 

A uputnicu još nisu naučili da pomiluje i poljubac da.

Da zagrli, nemoćna je.

Da je priglliš srcu.

Ne ide.

Srce se nikad ne navikne na novac.

Ima i mnogo lijepih i iskrenih želja i pozdrava.

 

Bude na kraju i ono:

Budi dobar.

 

Dijete slegne ramenima i pomisli:

Neuk svijet.

Šta mi drugo preostaje!

Jedino je Mili Bog stalno sa mnom i dobroti i milosti  me uči .

Onako nježno.

Roditeljski.

 

Odrasli znaju samo savjete davati.

Budi poslušan.

 

A svako dijete se rodi takvo.

Sa Božjom milošću i ljubavlju.

Odrasli ih stegama kvare.

Ivicu nije imao ko da kvari.

Nažalost.

 

Ne sjeća se dobro dodira , milovanja i poljubaca u djetinjim danima.

Kasnije je odrastao , pa nije bilo zgodno.

Snova se sjeća.

Svih.

Svi su vezani za majku , dodire, milovanja i poljubce.

Ti snovi najviše bole.

I ostaju urezani zauvijek , jer su neispunjueni.

I tamo u tujini je sestru dobio.

Nikad upoznao do kraja . Onako bratski , po naški.

Da je povuče za kiku ili je malo gurne.

Ali i zagrli od srca , djetinje.

 

Rekli smo naš Ivica je sretnik.

Sve je u parovima.

Usud uvijek plete mreže. Ali on samo izvršava ono što mu Nebo kaže.

 

Poslaše ga u naš Grad čednosti.

Drugi i veći su bili bliži mjestu odrastanja.

Dobro je ispalo za Ivicu.

 

Poslaše ga u Sarajevo da uči i postane čovjek.

A Ivica  je postao  čovjek i prije nego što se ustoličio kao podstanar u našem gradu.

Grad i ljudi su mu u početku bili malo strani.

Barem neobični. Nekako su se složili.

Kasnije se navikao.

Usamljena djeca  se lako naviknu na sve.

Grad i Ivica su uticali jedan na drgugoga.

Podjelili su suđenu im dobrotu i plemenitost.

 

Usamljeno dijete je postajalo ljudina.

Nedostajali  su mu oni nedosanjani valeri i nježnosti

A onda je jedna grlica sletila u njegov zagrljaj.

Ne znamo,  ko kome nije dao mira i ko koga nije ni za tren puštao.

 

Šalimo se.

 

Za sve treba dvoje.

Ljubav im bila suđena.

I to je bilo to i ništa više.

Jedina i prava ljubav za čitav život.

Imaju dvoje djece. Dvije prekrasne grlice.

 

I tast mu Eso Mrak ima dvije djevojčice.

Jednu je Ivici od srca darovao.

Eso nije Ivici bio samo tast.

Bio mu je najbolji prijatelj, kao drugi otac.

 

Prošle   godine malo poslije Uskrsa ode nam Eso Mrak.

Iznenada. Skoro nečujno.

Malo ga zaboljelo , pa usnio.

Tako odlaze Dobri.

A mogao se još malo družiti sa Ivicom i porodicom.

I sa nama. Bilo je nekih dogovora, ali…

 

Ivica i porodica su   tužni.

Ovaj Uskrs neće biti isti bez Ese.

Ali mjesta za tugu u Ivičinom domu nema.

Gospod uvijek raduje dobre ljude.

 

Obradovao je  Ivičinu porodicu za djevojčicu i  dječaka .

Unučad. Nora i Vedran.

Dva prekrasna Cvijeta.

Rastu mašala.

Vidi se biće oni i lijepi i dobri.

Kao i svi u Ivičinom okruženju.

 

Čestiti i Blagoslovljen Uskrs  Ivice ,

tebi i porodici.

 

Nećemo ti mnogo toga zaželjeti.

Samo zdravlje i sreće.

Ljubav i snove si sam sebi  uz Božiju  Milost ispunio.

Ne treba ti ništa više.

 

Dopisano Aprila 2018.

Ivice,

Znamo , zasigurno znamo,

biće sa vama , vaš  i naš , Eso Mraković.

Mora .

Ljudina je to.

I uvijek je znao gdje mu je mjesto.

Kome pripada.

Uz  Aišu , svoje djevojčice  i Porodicu.

I sve vas voli.

Ako osjetite lagano ježenje , mirisan dah ,

znajte da je  to od miline i dobrote kojom vas Eso grli i voli .

 

Dopisano Aprila 2019,

 

Danas je tri godine  od kada je naš prijatelj Eso Mraković usnio.

Aiša bijaše, ali  više nije neutješna.

Skoro tri godine je čekala da joj kucne na penđere ,da je pozove da sa njim krene tamo gdje  će ponovo

biti  zajedno .

 

Skoro tri godine je bila tiho   sa blagim osmjehom koji joj je vječno titrao na licu.

Ponekad bi se zamislila , uzdahnula i sjerna tuge bi joj preletjela nježnim licem.

Mi smo , iza njenog vječitog polusmejška ćutili njenu duboku bol.

Nekako ,kao da se nije više mogla snaći u ovozemnom životu.

Nikako se nije mogla navići na samoću , bez Esinog dodira, glasa, ili samo pogleda.

Povukla se u svoju tišinu i uspomene. Skoro da i nije pričala.

Tek bi joj oči zaiskrile kada bi se neka od njenih djevojaka ,unuka ili praunučadi zaletila da je stisnu,

da joj pokažu koliko je vole i izraze svoju zahvalnost za život, ljubav,sigurnost i dom koji im

je darovala.

 

A bijaše veoma  jaka žena . Lijepa, tamena i čvrsta.Vučica. Do Esine smrti.

Radila je za dvoje i branila porodicu za čopor vukova.

Onaj njen Eso je bio čovjek sa planine. Ponosan i pomalo skitač.

A ona čestita, tiha bosanska žena i  majka , jaka kao stijena , okosnica porodice.

Od kako Eso umri , počela se sklanjati u svoju tišinu,samovati ,  gore u obiteljskoj kući nadomak

Esinog mezara.da nikoga ne smeta,da nije nikome na teretu. I da bude tu kada joj vjetar donese zvuk

Esine gitare i zavodljivog poja.

 

Ove zime kćeri i zet  je prevariše  i zadržaše kod sebe u gradu.

Ali Aišino  srce nije više mogla da se nosi sa životom bez Ese i bez njihove planine.

Skršilo se.Odjednom . Kao grančica.

Umrla je tiho i brzo.Bez bola i patnje.Onako kako umiru od Boga blagoslovljeni insani.

 

Ukopaše je odmah do Ese.

 

Proljetni dan bijaše sunčan i topao .Ptice su crkutale.Psi su veselo skakutali po livadama.

Svi potomci i prijatelji bjehu na ispraćaju.

Nama se činilo da čujemo veseli eho Esinog smjeha,to je njemu njegova vjerna ašik ljuba u pohode

krenula.

 

Znamo,  da je sada sa Esom , da se smješkaju jedno drugom, miluju  pogledima,

držeći se za ruke. Znate ono njihovo mladalačko – ruka u ruci, lijeva u desnoj, desna u lijevoj  …

I nisu zabrinuti . Prelijepi život odi dalje.

Ove godine  će iz visina gladati rađanje dvoje praunučadi i  paziti na vaskoliko pamotomstvo, kao što

su i uvijek radili.

 

 

 

 

 

Noć punog mjeseca

 

Mjesečeva bajka , Januar 1984. / Hajro Šabanadžović

 

Mjesec.

Božija milost ljudima.

 

Predivan i zagonetan.

Čaroban i zavodljiv.

O njemu se ispredaju nevjerovatne priče.

 

Ljudi zaboravljaju da bi bez njegove svjetlosti,

svijet bio veoma mračno mjesto za življenje.

 

Mjesec je  u svim fazama prelijep.

Ali puni mjesec je prelijep i blistav.

Jednostavno očaravajući.

 

O nožima punog mjeseca su ispredene mnoge bajke.

Istinite. mistične  , ali i nevjerovatno. i…

 

Plima i oseka bujaju.

Libido raste.

Žene su ljepše, čarobnije , požljnije i zavodljivije.

Muškarci postaju pohotniji.

Potreba za dodirima i milovanjima ,koja kulminira spajanjem

i vođenjem ljubavi ,je zapisana u hronikama od pećinskih zidnih novina ,

do današnjih dana.

 

Opustite se i uživajte večeras.

Mjesec će vam pomoći da obradujete ljubav i bližnje.

 

 

Magazin – Uvenut ce ruzmarin / Song – Lyrics


 

Sama, sjedim tako danima

Sama, sama iznad prozora

Zašto mi se više ne javljaš

Zašto kad znam da si tu

 

Nisam, nisam se zaljubila

Ako, drugog sam poljubila

Zašto za me više ne pitaš

Ja sam te izgubila

 

Živim, sa svojom tugom, živim

Ako odeš drugom,

Uvenuće ružmarin

Živim, sa svojom tugom, živim

Ako odeš drugom,

Uvenuće ružmarin

A i ja ću tad za njim