Ti spavaš noću
a ja nemam sna
i dok ti spavaš
mnogo patim ja
Zatvorene ti oči tijelo ti opruženo
i mada je smiješno sve to meni se plače
Odjednom eto ti sesmiješ
grohotom se smiješ dok spavaš
gdje li si ovog trena
gdje si to zaista otišao
možda i sa nekom drugom ženom
veoma daleko i u drugu zemlju
i sa njom smiješ se meni
Ti spavaš noću
a ja nemam sna
i dok ti spavaš
mnogo patim ja
Dok spavaš ne znam da li me voliš
kraj mene si a ipak daleko
savim sam naga i priljubljena uz tebe
ali kao da nisam sasvim tu
ipak čujem kako ti srce kuca
i ne znam da li kuca za mene
i ne znam ništa i ne znam više
htjela bih da tvoje srce ne kuca više
ako bi me ikad prestao voljeti
Ti sanjaš noću
a ja nemam sna
i dok ti sanjaš
mnogo patim ja
Po čitavu beskrajnu noć plačem
a ti sanjaš i samo se smješkaš
ali to ne može trajati više
jedne noći sigurno ću te ubiti ja
i tvoji snovi prestaće zauvijek
a kako ću zatim i debe ubiti ja
i moja nesanica prestaće sva
i naša dva sjedinjena leša
spavaće zauvijek od tada spojena
Ti sanjaš noću
a ja nemam sna
i dok ti sanjaš
mnogo patim ja
Ali evo dana i ti se budiš naglo
i na mene se osmjehuješ prvo
osmjehuješ se zajedno sa suncem
i ne misliš više na prohujalu noć
i tada govoriš uvijek iste riječi
“jesi li provela dobro noć”
a ja odgovaram baš kao i uvijek
“Da dragi dobro sam spavala
i sanjala tebe kao i uvijek.”