Pritaji suze! Neka duša plače,
Al’ tvoje oko neka svijetlo biva;
Zar ljudi znaju šta te suze znače
I onu ljubav što s’ u njima skriva?
Onamo hajde – u svetinju mira,
Gdje čisti potok kroz dolinu stiže,
Gdje nježno svijeće laki lahor dira
I svet mu miris na krioca diže.
Tu neka suze padaju na cvijeće
Što mirno cvjeta u sanjivoj doli,
Niko ih tamo razumjeti neće –
Suze su rosa koju cvijetak voli.
Tu plači, plači i izvidaj grudi.
Al’ kad se nađeš međ’ ljud'ma, u krugu,
Ponosna čela, svijetla oka budi,
Kao da nikad nisi znao tugu.