Pošao sam u šetnju tračnicama.
Slijedio ih neko vrijeme
i sišao kod seoskog groblja
gdje jedan čovjek spava između
dvije žene. Emily Van der Zee,
voljena supruga i majka,
s John Van der Zeeove je desne strane.
Mary, druga gospođa Van der Zee,
također voljena supruga, s lijeve.
Prva je otišla Emily, a zatim Mary.
Nekoliko godina kasnije i sam stari John.
Jedanaestoro djece rodilo se iz ovih brakova.
I ona bi sad također već trebala biti mrtva.
Tiho je ovo mjesto. Mjesto kao i druga, pogodno
da prekinem šetnju, sjednem i pripremim se
za vlastitu smrt, koja nailazi.
Ali ne razumijem, i ne razumijem.
Sve što znam o ovom lijepom i znojavom životu,
mojem ili bilo čijem drugom,
jest da ću se uskoro dići
i napustiti ovo čudesno mjesto
koje pruža utočište mrtvima. Ovo groblje.
I otići. Hodajući prvo po jednoj tračnici,
a onda po drugoj.