Salvador Dalije i posthumno ovjekovječio glupost mase , kako je to i za života radio. Vjerovatno se sada u grobu gromoglasno cereka. Normalno , ako mu to dozvoljava slobodno vrijeme koje provodi u društvu sa Franciskom Frankom, Adolfom Hitlerom i Benitom Musolinijem
Glupost mase je obrnuto proporcionalna inteligenciji pojedinca je stari mahalski aforizam, sa dubokom i istinitom satirično filozofskim konotacijom.
Nemamo mi problema sa Dalijem i njegovom umjetnošću.To je zapisano u leksikonima , enciklopedijima i drugim historijskim spisima.
Dali je samo jedam vrlo mali ospkurni čovjek , koji je svojim kontraverzama činio sve da svoj ego stavi u prvi plan.
„ Svakog jutra kada se probudim, najveću radost mi pričinjava spoznaja da sam: Salvador Dalí .“
I masa je to klimakterično pušila, iako je čitavog života prezirao masu i običan , prost puk.
Dali je :
Čovjek kome je jedino bilo stalo do samog sebe.
Čovjek koji bio na strani fašista i monarhista , i otvoreno se divio i ulizivao monstruoznom diktatoru Franka, kada je čitav slobodarski svijet bio na strani španskih revolucionara.
Čovjek velika kukavica i izdajica koji je ostavio prijatelje i domoljube da se bore protiv svosvjetskog fašističkog zla.
Čovjek kome su se gadile ideje španskih revolucionara o slobodi i jednakosti svih ljudi.
Čovjek koji je pobjegao iz Španije kada je počeo građanski rat i nastanio se u blagodetima Pariza.
Čovjek koji je pobjegao iz Pariza u Holivud , kada su Nijemci umarširali u Francusku.
Čovjek kojeg je Orwell kritizirao da je “pobjegao kao štakor čim je Francuska bila u opasnosti.” Dodajući sljedeći komentar:
„Kada se približava europski rat, on ima samo jednu preokupaciju: kako naći mjesto s dobrom kuhinjom, a iz kojeg može brzo pobjeći ako se opasnost previše približi.”
Čovjek koji je za šaku dolara Amerikancima prodao svog najboljeg prijatelja i dugogodišnjeg saradnika Luisa Bunjela.
Čovjek koji se preoteo ženu svome nadrealističkom uzoru pjesniku Polu Elijaru .
Najednostavnije :
Dali je čovjek savitljive kičme koji je radi ličnog probitka i slave duvao u tikvu sa bilo kim i gazio preko leševa.
I sada ukrajem druge decenije 21. vijeka dolazimo do masovne nerazumne ekstaze.
Pojava španska serija La Casa de Papel ( u prevodu Kuća od papira) je prošla nako i nako, uzlazno stagnirajuće.
Svjetsku promociju preuzela je Netflix, Inc. Američki pretplatnički striming servis i produkcijska kompanija. Kada je Netfliks počela producirati i postavljati na svoje mreže La Casa de Papel zaraza se počela širiti svijetom.
Koje li neukosti i bedastoeće :
Pljačkaši koji se skrivaju iza crvenih maski ( i odjeće ) sa likom španskog umetnika nadrealizma, Salvadora Dalija , baš i nije neka mudrost i problem.
I „Vrisak „ je imao svoju šaljivo monstruoznu masku .
Čitamo:
„U pripremi je još jedan ples na temu iz popularne serije “La Casa de Papel“ (Money Heist).
Crvene kapuljače i maske sa likom Salvadora Dalija postale su simbol bunta, revolta i otpora širom svijeta. Kada se tome doda partizanska pjesma “Bella Ciao” – kreće najezda adrenalina, budi se masovno nezadovoljstvo života u podijeljenoj stvarnosti, svijetu dvostrukih aršina i istina koje uvijek imaju dva kraja, a običan čovjek uvijek izvlači deblji…“
Međutim , predstavljati i slaviti Dalija kao protivnika modernog kapitalističkog društva i nekakvog antiheroja kao „ simbola bunta, revolta i otpora širom svijeta „ je blago rečeno licemjerno ispiranje mozga širokih masa.
Nije nam jasno kako degutantno i morbidno poigravanje sa umom pučanstva širom prolazi nijemo , bez ijedne trunčice protivljenja., bunta ili barem nelagode.
Spajiti crvenu boju i partizansku pjesmu “Bella Ciao” sa likom degutantnog i krajnje nehumanog fašiste Salvadora Dalija i izazivati euforuiju tim nespojivim glupostima je znak fašističkog slijepila , umjentičkog i etičkog neukusa , ali i moralnog morbiditeta sveukupnog političkog i sociološkog posrnuća današnjice.
A prihvatanje tog izazova izaziva veliku sumnju u razum, znanje , obrazovanje i inteligenciju zavedenih širokih masa.