Eh dobri Serjoža
ubilo te zlo
one kojoj si na kraju
i život dao
zlo revolucije
Kao dijete zavoljeh tvoj stih
i onaj koji ti nisi spoznao
Da l’ će doći vreme, pa da mogu
Sve da volim i ništa ne tražim?
Čitav život sam volio
i davao se
i bez namjere
ponekad sam netraženjem
srećković nešto dobijao
osmjeh čednih očiju
zagrljaj nježnih ruku
toplinu djevojčkih skuta
ljubav ničim osim ljubavlju darovanu
Počeh milovati djevojčicu
koja boli mene
jer dođe vrijeme
naučih da ih sve volim
i ništa ne tražim
A opet i u ne traženju
isti dodiri lepršaju
milujući uspomene
za čitav djetinji život.
Tako ti to ide Serjoža
al već sve znaš
oprstio si onoj majčici
koja jede svoju djecu