Pristavlja se tmurna i hladna noć.
Polako plete svoju mrežu.
Vjetar zavija,granje lomi.
Crijepovi se ruše .
Sjeva.
Na sve strane zmije iskre.
Prelijepe su.
Vrcave i blještave.
Nebo grmi i atakuje.
Zmija udara gdje stigne i gdje joj je ćeif.
Udari zaglušuju i plaše.
Zna se odavnina , poneki baksuz ih ne čuje i ne osjeti.
Taj je gotov, zapisan za rekvijum.
Zamalo pa avetinjska noć.
Kleknem na koljena .
Gledam u prelijepu kišnu noć.
Znam sve je od Milostivog .
Sada neku prevlaku pravi.
Možda je uputi pravom putu.