Kahlil Gibran – Mirisni plodovi duše

 

Duso da ne stremim Vjecnosti ne bih cuo

melodiju koju samo Vrijeme pjeva

Vec bih zivot prekratio i od tijela nacinio

tajnu koju groblje skriva

 

Kad se ne bih duso kupao suzama

i bolom ukrasavao oci

Zivio bih slijep, sa noktima u ocima

i gledao samo u lik tami

 

Sto je zivot duso nego noc u pohodu

a ipak je smjenjuje zora koja traje

Tako mene zed u srcu upucuje rajskom vrelu

i gutljaju smrti milosrdne

 

Ako duso neznalica kaze da i dusa i tijelo nestaju

da se ne vraca ono sto nestane

Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku

koja ostaje i tajnu vjecnosti krije

Duso da ne stremim Vjecnosti ne bih cuo

melodiju koju samo Vrijeme pjeva

Vec bih zivot prekratio i od tijela nacinio

tajnu koju groblje skriva

 

Kad se ne bih duso kupao suzama

i bolom ukrasavao oci

Zivio bih slijep, sa noktima u ocima

i gledao samo u lik tami

 

Sto je zivot duso nego noc u pohodu

a ipak je smjenjuje zora koja traje

Tako mene zed u srcu upucuje rajskom vrelu

i gutljaju smrti milosrdne

 

Ako duso neznalica kaze da i dusa i tijelo nestaju

da se ne vraca ono sto nestane

Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku

koja ostaje i tajnu vjecnosti krije…..

 

 


											
Bookmark the permalink.

Komentariši