Uspomeno,šta hoćeš od mene? – Goni
jesen nebom tamnim drozda da se skloni,
a sunce zanad azrak svoj monotoni
u to žuto lišće gdje vjetar romoni.
Samoća nam spoji san i sreća ista,
kose nami mali vjetar poput lista
nosi.Tad odjednom pogled joj zablista:
“Je l’ to tvoj najljepši dan?” od zlata čista
trepti glas njen zvonak,blag sa prizvukom nade.
Jedan laki osmjeh odgovor joj dade,
i poljubih njenu bijelu ruku smjerno,
-Ah,kako miriše cvijeće majskih dana!
I kako šapuće i nježno i vjerno
prvo da što dođe s ljubljenih usana!