Danas je Četvrtak 16. Mart/ Ožujak 2023. godine.
Dani – 76/ 289 prošlih / budućih. Po tabijatu se naštelili i danas se neće nigdje micati. Tri kvarta od cenera se razmjenilo , a nismo ni osjetili ili pomislili da dani lete i štukaju se ko štuke ili barem prolijeću kao rode u proljeće.
Rađalo se svih ovih dana , ali i umiralo.
Ljudi su kao lišće . Propupaju , pozelene , neki poplave i požute, mjestimično bijele , ili crvene, neki se zacrne. A opet ih ima riđobradih za paklenie vatre zrele. Onda ih jesen oboji do plamenih boja , nalik bojama budućih staništa , jal onih Ah ljepote , jal onih Uh belaja.
I tako rađaju se i odlaze ljudi.
Ko im kriv što se rađaju? Pa šta ? Nikakvo čudo. Uvijek je , od pamtivijeka tako bilo.Da se nisu rodili ne bi ni otišli.
A šta je prije pamtivijeka bilo? Pitajte naše Praroditelje. Pramajku nam nešto dobrano , plaho zasvrbjelo. A u raju ne me mreš počešati. Moš jednom i nogatrans.
Hvala Pramajci. Za vjek vjekova. Jes da nas iz miline u belaj uvalila. Da nije Eva , neka bi nas duga majka uvalila u takar. Mora žensko zasvrbiti, sad pa sad.
Tako su za nas nastala takarli vremena. Oliti beterna. Ali šute ljudi. Zahvalni su . Mogu se češati koliko god hoću, niko im ne brani , osim licemjernih nevjernika , hadumskih ili tetkastih svećenika i ilmija i ostale bradate bagre i fukare, što se u torove radi zla zbijaju.
Što bi poete rekle:
Ko se štuka taj zlo ne misli.
U prevodu :
Ne budite ribolovci , Štukajte se , ništa vam se ne m're desiti, svakako ćete riknuti.