Poslije jako vrućeg ljeta , paklenog ljeta o požara na redu je blaga i kišna jesen blagodati punam jer zima se ovog zemana nije natandarila.
Gdje to? U Australiji .
I kako kome. Nekima će biti i previše. A u susjedstvu imaju svoje mjesece. Tako skontali oni kojima je latinluk u srcu ,ali ne pri duši.
Sada bi se neko triba pitat . kako to da ima razlike između srca i duše.
Jema kako nima. Mere biti da je velikačka oliti ogromna. Zamislite Kilimandžaro. Ne možete . Povelik vam i snjegovit, a vama se ne pješači i ne bojite snijeg. Šteta. Pješačenje je jako dobro za zdravlje. A snijeg je jedno od Stvoriteljevih čuda.
Onda zamislite Etnnu i Vezuv. To merete . Hem toplo, hem dosta prizemno. Kontamo ograisaćete. Volite pržun i mafijaše. Nije bitno koje fele. Mafijaš je uvijek mafijaš. Bilo da je sicilijanski , kamora ili je od bosanske bagrei i fukare. U svakom slučaju je organizirani kriminal.
Na Kilamanđaru i oko njego toga nema . Ameri , zapadni Europljani , hadumasti Vatikanci , kolijevčani civilizacije skoro sve urođenike potemenili. Sada ih bez metka , kame i sjekire tamane. Boleštinama. Afrika postala besplatni poligon za testiranje svih mogućnih smrtonosnih boleščina.
Mislim dakle postojim , nije mjerilo stvari. I biljke misle i osjećaju,ali su i plemenitije od mnogih ljudi.
Volim dakle postojim je mjerilo stvari. Volim,vjerujem i imam milosti je konačnica svih života.
Ali mi nismo suhoparni filozofi i kontamineri i šta mi znamo.
Što bi poete rekle:
Ko drugom jamu kopa sam je sebi grobar.
U prevodu.
Sami sebe belaj na homičku zadnjicu natovarili.