Nedostaješ
Prošlo je neko vrijeme
Proćiće još neko vrijeme
I odjednom ja više neću imati vremena
Ne znam kada je to vrijeme?
Nije baš daleko
Bojim se da ne ostane neispričana
poslijednja stranica moje ljubavi
A testament nije oporuka ako nema uvod
****
Priča je o nekim prelijepim vrmenima
koji se neće desiti
Priča je o dvoje stvarnih
svjetlosnih bića koji se nikad
neće ponovo susresti
Ne mogu i ne smiju
Vjerovatno jedno od njih
ono zaljubljenije
nema ni previše vremena
zemaljskog
Priča je veoma lijepa
i skoro da čovjek poželi da se desi
Ali to je nemoguće
Jedno krhko čedno dijete bi bilo povrijeđeno
Mila priča je toliko lijepa
da je trebaš zaboraviti
da te ne boli
kao mene dok je živim i pišem
Ali prije toga prepiši je
sakrij u neku seharu koju ćeš otključati
tak kada ti čerka
ili unuka
počnu postavljati pitanja o ljubavi
Tada joj reci:
Bio jednom jedan čovjek
Bio dobar i pisao je lijepe bajke
Mnoge je meni poklanjao
da ih sačuvam za tebe
Da naučiš mila šta je ljubav
i da cijeniš život i sne
Ostalo će joj testament reći
Bajku završi riječima
I kao u svakoj bajci Princeza je živjela sretno
do kraja života
Ako te bude upitala
A šta je bilo sa Dobrim čovjekom
Reci joj
Dobri je takođe bio sretan
jer mu je jedna Djevojčica zvana Krhka ruža
sa mirisom proljeća
svojom dobrotom i ljepotom uljepšala dane
****
Platonska ljubav
Nekad jedina moguća
Ali ništa manje savršena od prave
Neki kažu najuzvišenija ljubav
Bezuslovna
Satkana od davanja
Ne slažem se
Jeste sve je u davanju
Ali…
Čovjek vremenom postaje tužan…
Živo je od zemlje stvoreno biće
Dodira i nježnosti željno
Ljubav koja se u duši rodi
a srce je prenese
mora biti prava
Treba je hraniti
Držeći se za ruke
hodimo do izvora Modre rijeke
ima jedna livada sa djevičinskim ljubičicama
mirisna i pitoma nama namjenjena
Žena i muškarac
Savršenstvo božijeg stvaranja
I platonska i tjelesna ljubav
su Božije milosti
savim normalno i jedino prihvatljivo
za dva bića koja se vole
Ima jedna trešnja na toj livadi
za nas naslikana
hladovina i crvene bobe
milina
Jube znam šta se mislilo kada se reklo
I ljubav onih koji su u nečijoj vlasti
A opet ako se dvoje neizmjerno i iskreno vole
zar oni nisu u vlasti jedno drugom
Zar je njihova ljubav prljavija
od prisilne ljubavi vlasnika i robinje
Pustila si kose
miluješ mi lice
u raskošnim skutima tvojim
opijen nježnošću tvojom snijem
Jube moja
Davno prije mnogo proteklog vremena
rekoh ti
Odi mila samo odi
odi ne trebaš daleko
do stanog svijeta odit
među nama nerazumni rovare
odi ljubavi zaviri u svijet
nježnih i krhkih ljudi
odi do gladnih ljubavi
i ruke prijatelja željnih
reci mi šta si viedjela
odila sam mili
vrtešku gledala
odila sam ljubavi
nemoćni i lijepi
vidjela sam
dobrota sušta
prvi sa vrteške padaju
odila sam mili
licemjerne gledala
kako se smiju
dušama posrnulim i bolnim
jadu se rugaju
na parčiće čereče
odila sam mili
gledala sam
srce me zaboljelo
umišljeni
kamenjem se bacaju
odila sam mili
ja Tišina i sni
tužna bila
kako kao slijepci
nerazmni hodaju
duša mi mila ranjena
na ruku koja se pruža
milost traži
niko da je primi
utjehu da
odila sam mili
pepelom se krila
nerazumni riječi teške bacaju
i ne boje se
kam i riječ da ne dođu
Milostivom
da ga ne rastuže
a On sve vidi zna
žao mi mila
što poslah te da odiš
da jad i čemer skupiš
sve nešto mislim
biće ga manje
Gospod moj
Milostivi
l'jube
neukim će da oprosti
nemoj više odit tamo
pruži ruku
bol svoj mi duši ulij
meni je lako
Tišina i sni
sviko sam
***
Mila moja
Davno prije mnogo proteklog vremena
bila je olimpijada
na izmaku te godine
za noć badnjaka
te prelijepe i tragične 84.
sam sročio izreku
Dvoje se nađu pa se poslije ne nađu
Usn ne vidjeh suze tvoje
u njedra što ih polažeš
ka srcu plove
koža da ih upije i njemu preda
ni u snima ti mi ne daš nade
boli te ali čednost je preča
misliš
neće ovaj mahalaš
brati plodove mojega đardina
Nema bitno
zašto se poslije nisu našli
tragedija
smrt
čednost
odlazak
nesporazum…
Bitno je da nisu zajedno
To može boljeti
Zasigurno može boljeti
Veoma
jako dugo
Ne primjećujem suze ne vidim bol
jer u sanjara tih ljudskih poremećaja nema
samo ljubav i sni
ono kad bi se šalili
Mila Ti ja smo se našli
Ja sam te malo bolje našao
Ti se onda poslije nisi našla
sanjari su naivni
nikad ne vide kako im primiče
ono što ih čereči a ne ubija
Ja tu ništa ne mogu i poštujem to
Svako ima pravo izbora
kao i pravo da se kreće
Mila
dozvoli mi sitnu digresiju
Meni moje ljubavi niko ne može oduzeti
Čak ni ono vrijeme koje će doći
One idu sa mnom
Sve osim jedne će mene čekati
A ja ću tebe čekati mila
ako zaslužimem da odim na mjesto
kojem ćeš ti blagoslovljena
milošću Božijom pomilovana
sigurno oditi
kada dođe tvoje vrijeme
Dok ti skrivaš suze
u očaju trgaš primule
ja samo Volim te
ništa drugo
ah da
milujem i ljubim
i …
Ne govorim ništa što ti nisi znala
Oprosti što to nisam izrekao kad sam mogao
sve one što sam trebao
jer ljubeć tebe
odakle mi vrijeme
moralo se sniti jedina moja
Volim te previše da bih te
sada riječima o ljubavi povređivao
one godine
kada ni sanjao nisam da ću te ovoliko voljeti
imao sam imao tragediju nalik grčkim
Srce i duša su mi se sledile
ti me miluješ
dušo moja
poljubac vlažan od orošene duše tvoje
žigošeš rastankom
djetinje snove a se sanjaju
Trideset dvije godine sam lutao
kao ljuštura školjke
prelijepa plavetna praznina
ali skoro bez sadržine
to je ona plava školjka
ako si je ikad primjetila međ mojim slikama
Jube moja
Tri mjeseca sam bio plava biserna školjka
ispunjena svejetlošću i ljubavlju Mala Velika djevojčica
ne znadoh ni godine tvoje
krhka ruža me obasjavala
Hvala ti mila
Poslije toliko godina sam osjetio život
Punim plućima sam disao i nisam mogao da dišem
Ljepota
milina
zanos
ushićenje
dok si me na grudi povijala
ko maksumče
ko dijete željno sise
na tvojim sam nestašan bio
Zbog ljubavi jedne
Mile djevojčice
Krhke ruže
Laneta
Anđele
može i tako
ali prvenstveno Čarobne Žene
Labudice
što sa mnom se rađa
u plaveti duše
tvoje i moje
nalik oceanu u koji zaranjam
i utapam se
da bih ljubav sa tobom vodio
Mila
Nisam ti ništa tražio
osim da ponekad sa mnom doživiš
ushite moje
u Testamentu želja odlazećeg
se bez ustručavanja može reći
ljubav moju
Od prvog dana sam svjestan mogućnosti ograničenja
držao se toga
Nije mi padalo na pamet da se konkretno iskažem
predložim
dame biraju
uglavnom sam uspijevao
a ti si se nagnula
ruku mi u grudi uvukla
mjesec je glavu sakrio
zviježđe je vrisnulo
srce si mi iščupala
nisam ni jeknuo
nisam ni osjetio
nisam više bio
ponekad
Tango bi cimnuo na svoju stranu
čast je bila čvršća
To mi nije smetalo da sanjam
drugačije snove
srcu prihvatljivije
o biserju koje u nisku ljubavi nižem
Sjećaš li se slike o Bijeloj dami
Nikad do kraja ne objasnim svoje slike
Ne želim da im skinem sve velove koje imaju
ako ljubav neću da vodim
tada su samo slikarski zapisi
Na domak ruku mlade žene
se nalazi lik čovjeka
nalik meni
On vidi pružene ruke
ali ih ne gleda
Tvoje su ruke u vazduhu
na livadi od izvora Modre rijeke
ti si me grlila i vrštala
videć da se u svjetlost pretvaram
molitva
da mila
zato okrećm glavu
od pruženih ruku
Ne želim da povrijedim krhku bjelinu
Ona to ne zaslužuje
Mila
Sve je to u redu i sasvim časno
Ali ipak umjetnik stavlja do znanja
gdje god se Bijela dama
krhka djevojčica djenula
onaj zaljubljenik
ona dobrota tvoja
će uvijek biti na korak od tebe
podržana u molitvi
ne osjetiš kako ti kradem srce
uspomene
na srčane zaliske privijam
L’ jubavi
a ne znaeš mori mome ubava
zaista sam volio da te dodirujem
milujem
Koliko mi vremena prostaje
deset godina maksimalno
pet
a čini se
godina
budimo na tren optimisti
dvije
bio bih monstrum kada bih pomislio
da dijetetu uskratim pravo na život
Ne znaem mila
još uvijek je sve svježe
Mislim da možemo još neko vrijeme družiti
časkati
Nikad ništa nečasno se ne bi desilo
A opet možda si u pravu
trebaš krenuti dalje
bez prtljaga
tražiti ono što misliš da trebaš naći
Osjetila si koliko te volim
To je datost koja se ne može izbrisati
Vjerujem da tako nikad nisi voljena
kako sam te ja volio
Žalim onoga
što će poslije doći
jalov posao
mislio sam ti mnogo toga reći mila
a opet to bi bilo zamaranje
valeri onoga što sam već rekao
Ne boj se života mila
Hrabra si jaka
Izborićeš se sa svim nedaćama
kao onda kad bježala si
a ja
baksuz
zadrijemao da san u snu snijem
Borim se mila sa osjećajima
ne mogu nastaviti da ti pričam
šta je ovoj hartiji
vlaži i žuti
Svaka riječ
svaki zarez
tačka
bili su iskreni mila
Od srca
iz duše
ne odi na livadu ljubičica
zaboljeće te
tamo moje pjesme umiru
Ponekad pročitaj šta sam ti pisao
riječi se ne mjenjaju
Ti si bjelina jube
Ti si život ljubavi
Ti si obojila moje dane prelijepim bojama snova
nevinosti što si mi poklonila
čednosti što si mi u dušu utkala
radosti kojom si me grijala
milina što me je ubijala
ovo je moj testament
Mila
nisam dovoljno lud
da priznam da je original pisan krvlju
ali tko ga zna
sanjar je sanjar