Sanjam da ginem

Danima sanjam tu 1993. godinu

a sanjam da ginem

noćima sanjam isti san

posttraumatski stres kažu hećimi

tek sam izašao iz bolnice

četeres dana obnevidio

od krvi zemlji darovane

tri četiri put urokan

sitnica

borac za slobodu se ulijeni

počne da sanja

sanjam da ginem a ne znam kako

tišina  sni

nebo su plavetni do blijedila

Vidim te poput

svejtlosti lebdiš

u polju djevičanskih ljubičica

smješiš mi se

polako tvoj lik blijedi

sve više nestaje plaveti

bijela svjetlost prekriva krajolik

mene boli odlazak tvoj

poletim za tobom

granata u tu ljepotu grune

poslijednje misli

odakle granata

ko je ona svjetlost

sebe ne vidim

ali osjećam da sam tu

prelijepi plavetni konj

dolazi do mene

oči su mu tužne

blistave nalik mojim

znam da sam sjeo na njegova leđa

mekana su i sedefasta

jurimo putem koji si ti odlepršala

u nama nada i želja

da te stignemo

konj i ja

Ja konj

vidimo svjetlost

prelijepu svjetlost

koja nam se smješi

tu se san završava

uopšte se ne sjećam